REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Drago Aćimović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-133/2025-2 od 29. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-240/2024-18 od 3. srpnja 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-133/2025-2 od 29. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-240/2024-18 od 3. srpnja 2025.
2. Prijedlog tuženika podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
„1. Kada drugostupanjski sud prilikom preinačavanja prvostupanjske presude s kojom je odbijen tužbeni zahtjev, na način da isti usvaja, propusti u razlozima svoje presude navesti u cijelosti sadržaj isprava na koje se poziva odnosno u razlozima svoje presude ne navede u cijelosti sadržaj isprava na koje se poziva i to konkretno Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i pri tome zaključi da u ispravama odnosno u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nisu navedeni razlozi osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa da li je time drugostupanjskom presudom počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Revx-84/09-2 od 17. lipnja 2009.?
2. U situaciji kada je u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno da se otkaz daje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radniku/tužitelju zbog uznemiravanja drugog radnika tako što se u Odluci o izvanrednom otkazu navede da je po provedenom postupku poslodavac/tuženik utvrdio nepostojanje „nikakve prijevarne (krađe) ili zlonamjerne radnje“ toga drugog radnika koji je podnio pritužbu tražeći od poslodavca/tuženika da u ovaj zaštiti njegovo dostojanstvo u skladu sa odredbom čl. 134. Zakona o radu pa je tuženik/poslodavac utvrdio postojanje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane internim aktom poslodavca (Pravilnik o radu) i Zakonom o radu upravo utvrdivši da kod radnika koji je podnio pritužbu nisu utvrđene „nikakve prijevarne (krađa) ili zlonamjerne radnje“ da li se takva Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu može smatrati valjano obrazloženom unatoč tome što poslodavac/tuženik u predmetnoj Odluci o izvanrednom otkazu nije naveo doslovni sadržaj koje je osobno tužitelj (radnik kojem je izvanredno otkazan ugovor o radu) uputio tom drugom radniku neistinito ga optuživši da ovaj u svom radu vrši prijevarne (krađa) i zlonamjerne radnje i koje izjave je poslodavac/tuženik cijenio kao postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radi kojih je izvanredno otkazan ugovor o radu, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Revr-129/2018-2 od 11. prosinca 2018.?
3. Da li rok za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu počinje teći prije nego je poslodavac izvršio kontrolu postojanja važnih činjenica koje predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa radi kojih je radniku dao/uručio izvanredni otkaz ugovora o radu, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-112/2021-2 od 14. ožujka 2023.?
4. Kada je tuženik dao izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog toga što je po provedenom postupku nadzora utvrdio da je tužiteljica neistinito drugog radnika (svog direktora) optužila da isti u svom radu vrši prijevarne (krađa) i zlonamjerne radnje da je li rok za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu počeo teći:
a) od dana kada je taj drugi radnik (direktor) podnio pritužbu poslodavcu s kojom je požalio na predmetne uvrede odnosno navode da isti postupa prijevarno (krade) i poduzima zlonamjerne radnje koje mu je uputila tužiteljica/radnica kojoj je otkazan ugovor o radu
ili
b) taj rok za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu počinje teći od dana kada je tuženik/poslodavac izvršio kontrolu osnovom koje je utvrdio da je pritužba radnika (direktora) bila osnovana odnosno da kod toga ranika (direktora) koji je podnio pritužbu protiv tužiteljica nisu utvrđene „nikakve prijevarne (krađa) ili zlonamjerne radnje“, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda
RH Rev-112/2021-2 od 14. ožujka 2023.?
5. Da li vrijeđanje pretpostavljenih kao i ukazivanje radnika da njegov pretpostavljeni u radu poduzima prijevarne i zlonamjerne radnje odnosno da krade od poslodavca predstavlja osobito tešku povredu radne dužnosti, koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Revr-794/2012-2 od 16. listopada 2012.?“.
3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prvo naznačeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju koje polazi od postupovne pretpostavke koja nije ostvarena.
8. Drugo, treće i četvrto postavljena pitanja koja postavlja tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja pa time navedena pitanja nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni.
9. Peto naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer je riječ o pitanju kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.
11. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazložena je na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
12. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.
13. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
