REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5687/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Crikvenice, Crikvenica, Ulica kralja Tomislava 85, OIB 81687755716, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli–Pola poslovni broj Gž-169/2025-2 od 15. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pn-202/2019-38 od 27. studenog 2024., na sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli–Pola poslovni broj Gž-169/2025-2 od 15. svibnja 2025. u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu temeljnih ljudskih prava na mirno uživanje vlasništva.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te ističe da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na mirno uživanje vlasništva.
2. Pitanja koje je predlagateljica naznačila su:
„Je li uslijed nepravilnog računanja početka tijeka zastarnog roka zahtjeva za naknadu za oduzeto zemljište (nerazvrstanu cestu) i ispuštajući iz vida da je faktičnim izvlaštenjem poduzetim od strane tuženika tužiteljica ostala i bez svoje nekretnine i bez naknade za njezino oduzimanje, tužiteljici povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine zaštićeno člankom 1. Protokolom br 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 48. u vezi čl. 50
Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav)?
Jesu li združenim učincima osporenih odluka pored povrede prava na mirno uživanje imovine povrijeđeni pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku kao vidovi prava na pošteno suđenje u građanskim stvarima iz članka 6. stavka 1. Konvencije i članak 29. Ustava Republike Hrvatske – jer je zbog nerazmjernog ograničenja uslijed računanja početka tijeka zastarnog roka koji tužiteljici (zemljišnoknjižnoj vlasnici) nije bio predvidljiv i propuštanjem davanja razloga u obrazloženju tužiteljica ostala bez nekretnine i bez naknade za njezino oduzimanje faktičkim izvlaštenjem?“.
3. U odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025.
4. Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za oduzeto zemljište uz utvrđenje da se radi o nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru u općoj uporabi, jer da je oduzeti dio nekretnina, primjenom odredbe čl. 101. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. i 144/21.) u vlasništvu tuženika, kao jedinice lokalne samouprave na čijem području se nekretnina nalazi. Drugostupanjski sud potvrđuje tu odluku uz obrazloženje da tužiteljica već više godina, a svakako od 2009. nije mogla s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju tih nekretnina u posjed zbog njihove prenamjene, jer da iako je njezino zemljište oduzeto bez zakonom predviđenog postupka, da je nastupila zastara zahtjeva, s obzirom na to da je tužba podnesena 4. srpnja 2019., a da je zastara počela teći najkasnije 2009. (od prenamjene), gdje se radi o općem zastarnom roku od 5 godina. To iz razloga što da je tužiteljica znala da se njezine nekretnine koriste za promet kao sastavni dio [adresa] u [adresa] i da saznanje za objektivnu promjenu namjene, se ne može vezati uz trenutak asfaltiranja njezina dijela nekretnine, pa da bi zastarni rok počeo teći tek od trenutka kad je tuženik asfaltirao i dio ceste koji zahvaća tužiteljičine nekretnine, jer da je pravo vlasništva tužiteljici prestalo ranije.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica ističe da tuženik nije uspio evidentirati promjenu načina uporabe katastarskih čestica predmeta spora, zatim, da je 4. srpnja 2016. betonirao dio sporne čestice koja ranije nije bila betonirana, vlasništvo tužiteljice, da je tužiteljica podnijela i tužbu radi smetanja posjeda i da se obraćala tuženiku radi mirnog rješenja spora, da je došlo do miješanja u pravo vlasništva a da nije isplaćena primjerena naknada. Posebno se poziva na ograničenja nametnuta zastarnim rokovima koja moraju udovoljiti i određenim zahtjevima kako bi bila konvencijski prihvatljiva. Prvi od zahtjeva je da zastarni rokovi trebaju biti predvidljivi. Drugi zahtjev je da zastarni rokovi su legitimni i razmjerni, a da cijeli historijat ovog predmeta potkrepljuje tvrdnju tužiteljice o nepredvidljivosti te nerazmjernosti ograničenja uslijed zastarnog režima, vezano za njezino protivljenje betoniranju njezina dijela.
6. Na opisani način predlagateljica je učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na mirno uživanje prava vlasništva zagarantiranog čl. 1. Protokolom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.).
7. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe za naznačena pitanja uzima da je prijedlog povučen.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
