REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-23/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnike Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž R-255/2023-2 od 24. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-596/2017 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati ukupan bruto iznos od 1.102,04 eura/8.303,39 kuna, sa zateznom kamatom i po stopi i tekućom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se isplata glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu isplati na račun punomoćnika tužitelja (toč. II.). Naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.516,54 eura/ 18.968/,75 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. do isplate (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. I.). Žalba tuženice je djelomično prihvaćena glede odluke o troškovima postupka, te je preinačena odluka o troškovima na način da je tuženica obvezana tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.677,67 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. do isplate, dok je za iznos od 838,87 eura tužitelj odbijen (toč. II.).
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-2969/2025-2 od 15. srpnja 2025. dopuštena je revizija tuženici zbog pravnog pitanja:
„1. Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanih od strane tužitelja?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijane odluke preinači, podredno da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, podredno da se odbije kao neosnovana.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću u razdoblju od lipnja 2012. do svibnja 2014.
9. Nižestupanjski sudovi su udovoljili zahtjevu tužitelja i na temelju nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno osnovanim potraživanje tužitelja u utuženom iznosu. Pri tome su nižestupanjski sudovi utvrdili prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima na temelju iskaza svjedoka i iskaza samog tužitelja. Drugostupanjski sud je u toč. 14. obrazloženja pobijanje odluke jasno naveo da ne može preispitivati činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, budući da se radi o sporu male vrijednosti.
10. Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima – dostavljenim evidencijama o prisustvu na radu potpisanim od strane tužitelja, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tome postupovne odredbe ne predviđaju, u sustavu slobodne ocjene dokaza, hijerarhijski odnos između pojedinih dokaza – materijalnih ili personalnih. U konkretnom predmetu tužitelj je osporio vjerodostojnost tuženice evidencije radnog vremena, te su u tu svrhu provedeni drugi dokazi, a koje je dokaze prvostupanjski sud ocijenio sukladno odredbama ZPP, te s uspjehom osporio vjerodostojnost time evidencija i urednost njezina vođenja.
11. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi da je pravilan pravni pristup iz pobijane drugostupanjske odluke kada je drugostupanjski sud potvrdio iznesena pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i ocijenio personalne dokaze i istima dao prednost, jer odgovor na pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima – dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja, zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, pri čemu tužitelj ima pravo osporavati točnost evidencije o prisustvu na radu, makar ista bila i potpisana od strane tužitelja.
12. Slijedom navedenog nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, radi čega je valjalo reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP (isto i revizijski sud u odlukama Rev-850/2024-2 od 17. rujna 2024., Rev- 429/2025-2 od 17. lipnja 2025. i dr.).
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
