REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1515/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], Frana [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, zastupanog po generalnoj punomoćnici TR, dipl. iur. i 2. tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugo tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-595/2023-5 od 29. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2995/2021-91 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se prihvaća revizija drugotuženika i djelomično preinačavaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-595/2023-5 od 29. veljače 2024. u točki I. izreke, i presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2995/2021-91 od 30. studenog 2022., u toč. I. izreke, za solidarnu isplatu zatezne kamate na iznos od 16.275,00 kuna/2.160,06 eur od 4. rujna 2017. do 10. listopada 2019. i na iznos od 11.385,00 kuna/1.511,04 eur od 4. rujna 2017. do 18. lipnja 2020., i tužbeni zahtjev tužiteljice se u tom dijelu odbija kao neosnovan.
II. U preostalom dijelu revizija drugotuženika odbija se kao neosnovana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugo tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2995/2021-91 od 30. studenog 2022. suđeno:
„I. Nalaže se prvotuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i drugotuženiku Euroherc osiguranju d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, solidarno isplatiti tužiteljici VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete iznos od 62.460,00 kuna / 8.289,87 EUR zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 4.9.2017., pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženima Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 tužiteljici VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi, troškove parničnog postupka u iznosu od 31.609,00 kuna/ 4.195,24 eura1, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“.
2. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-595/2023-5 od 29. veljače 2024. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2995/2021-91 od 30. studenog 2022.
3. Protiv drugostupanjske presude drugo tuženik, Euroherc osiguranje d.d., podnio je prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-3061/2024-2 od 17. srpnja 2024., dopustio izjavljivanje revizije drugo tuženiku protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Od kada je II. tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je šteta dospjela ili od trenutka kada je preinačeni zahtjev postavljen odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju za razdoblje prije nego li je u postupku postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude drugo tuženik je podnio reviziju sukladno čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da u sada spornom dijelu tužbeni zahtjev odbije. Zahtijevao je trošak revizije.
5. Tužiteljica u odgovoru na reviziju u bitnom navodi kako je ista neosnovana te potražuje trošak odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete u vidu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske štete u vidu naknade štete za tuđu pomoć i njegu, a sve povodom štetnog događaja uslijed kojeg je tužiteljica stradala u autobusu javnog gradskog prijevoza ZET, linija 136, smjer Špansko – Črnomerec, kada je vozač autobusa naglo zakočio, uslijed čega je tužiteljica pala i zadobila tjelesne ozljede.
9. Imajući u vidu da se revizijom postavljeno pitanje svodi na propitivanje tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, za donošenje odluke nije potrebno osvrtati se na pitanja aktivne i pasivne legitimacije, odgovornosti za štetu, dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđivanja visine štete, već je dovoljno za navesti, da je iz cjelokupnog stanja spisa razvidno:
- da se štetan događaj dogodio 12. svibnja 2017.,
- da se tužiteljica s odštetnim zahtjevom drugo tuženiku obratila 4. rujna 2017.,
- da je tužba podnesena 3. studenog 2017.,
- da se zdravstveno stanje povodom predmetnog štetnog događaja stabiliziralo 22. kolovoza 2017.,
- da je tužbom prvotno bio utužen iznos od 34.800,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a sve sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2017., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, da je tužiteljica podneskom od 11. listopada 2019. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 16.275,00 kn, tražeći isplatu ukupnog iznosa od 51.075,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2017. do isplate, da je naknadno tužbu preinačila povišenjem tužbenog zahtjeva, podneskom od 19. lipnja 2020., tražeći ukupan iznos od 73.575,00 kn, da bi podneskom od 31. listopada 2022. konačno uredila tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 62.460,00 kn / 8.289,87 eur i preinačila tužbu povećanjem prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 27.660,00 kuna / 3.671,11 eur na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sve sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2017. do isplate.
9.1. Niže stupanjski su sudovi utvrdili da tužiteljici pripada naknada neimovinske štete te štete za tuđu pomoć i njegu u ukupno zatraženom iznosu od 62.460,00 kn / 8.289,87 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2017., sve temeljem odredbe čl. 1100. st. 1 i st. 2 u svezi s čl. 1095 st. 1. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/15 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09).
10. Imajući na umu navode iz odgovora na reviziju napominje se kako je revizijski sud u nizu svojih odluka poslovni broj Rev-1093/2023 od 30. listopada 2024., Rev- 1424/2024 od 19. studenog 2024., Rev-1005/2024 od 26. studenog 2024., izrazio pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. No, navedeno pravno shvaćanje nema utjecaja na tijek zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
11. U odnosu na postavljeno pitanje valja napomenuti kako su pogrešno niže stupanjski sudovi na cjelokupan iznos glavnice dosudili zateznu kamatu kako je to tužiteljica u tužbi potraživala od 4. rujna 2017. Naime, tužiteljica je tužbom potraživala iznos od 34.800,00 kn na ime neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, dok je podneskom od 31. listopada 2022. konačno uredila tužbeni zahtjev, na način da je izvršila (nepravu preinaku) za iznos od 27.660,00 kn / 8.289,87 eur na ime neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.
11.1 Stoga, u odnosu na postavljeno pitanje navodi se da je ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev-50/2022-2 od 24. siječnja 2023., pa slijedom toga, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Drugo tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“.
12. Slijedom navedenog u odnosu na postavljeno pitanje valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
13. Odbijen je kao neosnovan zahtjev drugo tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka obzirom da tuženik u revizijskoj fazi postupka uspio samo glede sporednog potraživanja (tako i Rev-1734/2019-2 od 21. svibnja 2019. i Rev-448/2024 od 26. studenog 2024.) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude. Tužiteljičin trošak za davanje odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan, obzirom je ovaj sud isti ocijenio nepotrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug