REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3075/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja OĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Katji Jajaš, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4428/2023-5 od 10. prosinca 2024., kojima su potvrđeni presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-113/2016 od 23. svibnja 2023. i rješenje istog suda poslovni broj P-113/2016 od 23. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4428/2023- 5 od 10. prosinca 2024., kojima su potvrđeni presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-113/2016 od 23. svibnja 2023. i rješenje istog suda poslovni broj P-113/2016 od 23. svibnja 2023., tuženik-protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Predstavlja li postojanje ovršne isprave – zadužnice negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice u smislu nedostatka pravnog interesa ako tužitelj ne dokaže posebni pravni interes radi čega podnosi tužbu?,
2. Imaju li stečajni vjerovnici pravo preuzeti parnicu radi naknade štete koje je pretrpio stečajni dužnik kada stečajni upravitelj nema suglasnost skupštine za preuzimanje parnice?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik-protutužitelj podnio je i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno suđenje.
1.2. Tužitelj-protutuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio sljedeće.
2.1. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije važno za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što je drugostupanjski sud utvrdio da je zakupoprimatelj (ZLATNI LIPANJ j.d.o.o.), a ne tuženik-protutužitelj (kao jamac) izdao tužitelju-protutuženiku zadužnicu. K tome, drugostupanjski sud je utvrdio i da je očito da se iz sredstava zakupoprimca ne može ostvariti naplaćivanjem zadužnice te da zakupodavac od jamca ima pravo na naplatu, sve temeljem odredbe čl. 111. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Nadalje, to pravno pitanje nije niti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudske odluke na koje se u tom pravcu poziva tuženik-protutužitelj (odluke ovog revizijskog suda broj Revt-527/2016, te broj Revt-523/2016) donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnog situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
2.2. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2. ne postoje razlozi važnosti toga pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tuženik-protutužitelj u tom pravcu poziva na okolnost da o tom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, odnosno da ista ne bi bila javno dostupna, ovdje je za ukazati na sljedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju revizijski sud ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, odnosno da takvo pravno shvaćanje ne bi bilo javno objavljeno, samo po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.3. Tuženik-protutužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje. Ovo prvenstveno iz razloga što tuženik-protutužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio potrebne druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se prijedlog za dopuštenje revizije (vezano za povredu prava na pošteno suđenje) odnosi. Iz onoga što je priloženo uz prijedlog za dopuštenje revizije nije vidljivo koje je i kada procesne dispozicije poduzimao tuženik- protutužitelj (kako u pogledu disponiranja samim protutužbenim zahtjevom, tako i pogledu činjeničnih tvrdnji i dokaznih prijedloga te dr.). Stoga nije niti moguće ocijeniti da bi tuženiku-protutužitelju u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
