1              Poslovni broj: Gž Ovr-687/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-687/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. O. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika M. M., O., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-3822/2023-2 od 21. kolovoza 2023., 8. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-3822/2023-2 od 21. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

2. Protiv citiranog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem  tekstu: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbacio ovrhovoditeljev prijedlog pozivajući se na odredbu čl. 211. OZ-a, kojom je propisano da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a na temelju kojih se može od FINA-e zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko FINA-e, o čemu će FINA izdati potvrdu.

5. Ovrhovoditelj je prijedlogom tražio da sud odredi ovrhu na ovršenikovim novčanim sredstvima na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-1780/2008-3 od 30. rujna 2008. Tom je presudom prednica ovršenika- S. M. obvezana isplatiti ovrhovoditelju novčanu tražbinu, a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. K. iz O., poslovni broj O-1949/11-4 od 21. prosinca 2011. ovršenik je proglašen nasljednikom pok. S. M. za cijelo.

6. Budući da pri podnošenju prijedloga ovrhovoditelj nije sudu dostavio potvrdu da je izravna naplata pokušana putem FINA-e, sud je držao da su ispunjene pretpostavke za odbačaj prijedloga u smislu citirane odredbe čl. 211. OZ-a, s kojim se zaključkom slaže i žalbeni sud.

7. Odredbom čl. 209. st. 8. OZ-a je propisano da će FINA provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a.

Prema odredbi čl. 32. st. 1. OZ-a, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku .

Konačno, odredbom čl. 32. st. 2. OZ-a je propisano da se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

8. Budući da ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom - pravomoćnom i ovršnom presudom, kojom je ovršenikova prednica utvrđena dužnikom predmetne obveze, a ovršenik je pravomoćnom rješenjem o nasljeđivanju proglašen njenim nasljednikom za cijelo, proizlazi da se radi upravo o situaciji iz odredbe čl. 32. st. 2. OZ-a. Prema tome, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako nema nikakve zapreke da ovrhovoditelj pokrene postupak izravne naplate pred FINA-om, sukladno odredbi čl. 209. st. 8. OZ-a.

9. Ovrhovoditelj u žalbi iznosi stajalište da bi on protiv ovršenika mogao zahtijevati izravnu naplatu samo pod uvjetom da je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da je baš predmetna obveza prešla na nasljednika, što ovdje nije slučaj. Uz to, naglašava i da je potrebno utvrditi radi li se o strogo osobnoj obvezi ovršenikove prednice, koja ne bi prelazila na nasljednike, a o čemu nije nadležna odlučivati FINA nego isključivo sud.

10. Izneseni ovrhovoditeljevi navodi se ne mogu prihvatiti kao osnovani jer je nasljeđivanje univerzalna sukcesija. Odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) propisano je tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik. U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedstvo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (čl. 129. st. 1. ZN-a). Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 139. st. 3. ZN-a).

11. Prema tome, pravomoćnom presudom je utvrđeno kako je ovrhovoditelj vjerovnik, a pok. S. M. dužnik novčane tražbine. Radi o obvezi na isplatu, za koju se ne može zaključiti da bi bila strogo osobna (niti ovrhovoditelj takvo što dokazuje). Budući da je ovršenik pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju proglašen nasljednikom pok. S. M. za cijelo, on je njen sveopći pravni sljednik te odgovara za njene dugove. Zbog toga je u ovom slučaju ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti postupak izravne naplate u odnosu na ovršenika kao nasljednika, kako to proizlazi iz citiranih odredbi OZ-a i ZN-a, neovisno o okolnosti je li ta konkretna obveza navedena u rješenju o nasljeđivanju.

12. Zbog toga je trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Split, 8. siječnja 2024.