REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4071/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AOK-Die Gesundheitskasse in Hessen, Regres- und Forderungsmanagement, Savezna Republika Njemačka, 61352 Bad Homburg, Basler Strase 2 (ranije Offenbach, Fridrichsring 2), OIB:43592966494, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1353/2025-2 od 13. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4696/2010-137 od 31. siječnja 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1353/2025-2 od 13. svibnja 2025. zbog pravnih pitanja:
„Je li osiguravajuće društvo (tuženik) dužno naknaditi stranom (njemačkom) fondu zdravstvenog osiguranja stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odnosno ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati naknadu iznosa isplaćenog u korist svog osiguranika samo u visini u kojoj bi osiguranik to svoje pravo ostvario po propisima za naknadu štete domaćeg (hrvatskog prava), a sve imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj – Rev-1005/2020-2 od 27. veljače 2024., Rev-198/2024-2 od 14. siječnja 2025., Rev- 2248/88 od 18. travnja 1989., Rev-2928/1999 od 15. travnja 2003.?
Treba li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovi odredbe čl. 373. Zakona o parničnom postupku, a u svezi odredbe čl. 325. i čl. 338. sve Zakona o parničnom postupku, odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima u postupku, pa tako i odlučiti i od tuženika istaknutom prigovoru zastare potraživanja ili se može referirati samo na ono pitanje zbog kojeg je odbijan tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku (treba li donijeti odluku o svim spornim okolnostima), a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Rev-560/2024-2 od 8. svibnja 2024., Revt-424/2017-3 od 28. siječnja 2020., Rev-3427/2019-2 od 20. rujna 2020. kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2060/2017 od 21. listopada 2020.?“.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1353/2025-2 od 13. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4696/2010-137 od 31. siječnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Je li osiguravajuće društvo (tuženik) dužno naknaditi stranom (njemačkom) fondu zdravstvenog osiguranja stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odnosno ima li tužitelj pravo od tuženika zahtijevati naknadu iznosa isplaćenog u korist svog osiguranika samo u visini u kojoj bi osiguranik to svoje pravo ostvario po propisima za naknadu štete domaćeg (hrvatskog prava), a sve imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj – Rev-1005/2020-2 od 27. veljače 2024., Rev-198/2024-2 od 14. siječnja 2025., Rev- 2248/88 od 18. travnja 1989., Rev-2928/1999 od 15. travnja 2003.?
2. Je li protivno javnom poretku, ali i odredbi iz čl. 4. st. 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke (NN 17/98) bude u povoljnijem pravnom položaju u odnosu na tuženika kao osiguravajuće društvo od pravnog položaja domaćeg (hrvatskog) fonda zdravstvenog osiguranja, a imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-1005/2020-2 od 27. veljače 2024. i Rev-22/1992-2 od 28. travnja 1992.?
3. Je li potvrda o plaćanju koju potvrdu o plaćanju je sam sebi izdao tužitelj/njemački nositelj zdravstvenog osiguranja, predstavlja javnu ispravu o izvršenom plaćanju u smislu odredbi čl. 230. Zakona o parničnom postupku, a sve imajući na umu pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj – Revt-414/2016-4 od 10. siječnja 2024., Rev-1070/2021-2 od 8. studenog 2022., Rev-275/2022-2 od 27. ožujka 2024., Revd-660/2025?
4. Na kome je teret dokaza općih pretpostavki odgovornosti za štetu – na tužitelju ili na tuženiku (jesu li utuženi troškovi stvarno nastali, odnosno stvarno plaćeni u situaciji kada tužitelj na poziv suda ne želi dostaviti adekvatnu financijsku dokumentaciju), a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Rev-2181/2019 od 28. rujna 2022., Rev-x 1060/15-2 od 23. veljače 2016.?
5. Treba li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovi odredbe čl. 373. Zakona o parničnom postupku, a u svezi odredbe čl. 325. i čl. 338. sve Zakona o parničnom postupku, odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima u postupku, pa tako i odlučiti i od tuženika istaknutom prigovoru zastare potraživanja ili se može referirati samo na ono pitanje zbog kojeg je odbijan tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku (treba li donijeti odluku o svim spornim okolnostima), a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Rev-560/2024-2 od 8. svibnja 2024., Revt-424/2017-3 od 28. siječnja 2020., Rev-3427/2019-2 od 20. rujna 2020. kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2060/2017 od 21. listopada 2020.?“.
3. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbiti te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci, jer je riječ o pravnim pitanjima važnim za rješenje ovoga spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz ljudsku praksu.
7. Prvo postavljeno pravno pitanje važno je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravnog shvaćanja iznijetog u odluci ovog suda broj Rev-1005/2020 od 27. veljače 2024., na koju odluku se tuženik poziva u prijedlogu), dok u odnosu na peto pravno pitanje valja reći da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to pravnog shvaćanja iznijetog u odlukama sadržanim u samom pitanju.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
9. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije i istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
10. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
