REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5149/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, zastupanog po zaposleniku, VV, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, OIB 69693144506, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 3923/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1590/2014 od 5. svibnja 2021., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3923/2021-2 od 13. listopada 2021., u odnosu na pitanje:
„1. Predstavljaju li propusti radnika u primjeni mjera zaštite na radu razlog za potpuno oslobođenje objektivne odgovornosti poslodavca od naknade za štetu?
2. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrđivati činjenično stanje u sporovima male vrijednosti?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3923/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1590/2014 od 5. svibnja 2021., zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Jesu li propusti poslodavca u provođenju mjera zaštite na radu kod obavljanja opasne djelatnosti obuhvaćeni predmnjevom uzročnosti iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO)? 2. Je li drugostupanjski sud, postupajući po čl. 373.a ZPP, u nemogućnosti da se neka činjenica sa dovoljnom sigurnošću utvrdi, ovlašten o postojanju te činjenice odlučiti primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP?
3. Predstavljaju li propusti radnika u primjeni mjera zaštite na radu razlog za potpuno oslobođenje objektivne odgovornosti poslodavca od naknade za štetu? 4. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrđivati činjenično stanje u sporovima male vrijednosti?“.
2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvala se na odluke revizijskog suda broj Rev-4984/2019-2 od 10. prosinca 2019. Rev 814/2018-2 od 21. travnja 2020. ili Rev-3043/2015-2 od 17. veljače 2021. Revr-651/2013-2 od 20. srpnja 2016. i Rev-
176/1992-2 od 6. travnja 1993.,
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Tužitelj predmetnim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da mu plati iznos od 19.178,50 kn, koji iznos je tužitelj platio na ime troškova liječenja svojeg osiguranika ozlijeđenog na radu 25. studenog 2009.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio da tuženik nije proveo sve mjere zaštite na radu iz čl. 13. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ broj 10/86 i 59/96), i da su ispunjene su pretpostavke za naknadu štete prema citiranoj odredbi čl. 60. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 85/06 i 67/08 - dalje: ZOZZR), tužitelj ima pravo na isplatu utuženog iznosa.
7. Drugostupanjski je sud zaključio (str. 4. obrazloženja pobijane presude) da prvostupanjska presuda ne sadrži valjane razloge o postojanju uzročne veze između tuženikovog propusta u primjeni mjera zaštite na radu i nastale štete, zbog čega nije moguće ispitati je li učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sud pazi po službenoj dužnosti i na koju ukazuje žalitelj. Ipak, drugostupanjski sud smatra da je moguće donijeti odluku temeljem čl. 343.a ZPP, te je proveo ocjenu dokaza i utvrdio činjenice drugačije od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud, temeljem čega je iznio zaključak o nepostojanju uzročne veze između propusta tuženika u provedbama mjera zaštite na radu i nastale štete. Stoga, kako tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između tuženikovog propusta u primjeni mjera zaštite na radi i nastale štete, ocijenio je da nema pravo, na temelju odredbe čl. 60. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu i čl. 116. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zahtijevati od tuženika da mu plati iznos od 19.178,50 kn.
8. Tužitelj u prijedlogu, između ostalog, navodi da tumačenjem a contrario odredbe čl. 467. st. 1. ZPP, žalba se u sporovima male vrijednosti (što ovaj predmet nesporno jest) ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Posljedično, konačna odluka o činjeničnom stanju u sporovima male vrijednosti je u rukama prvostupanjskog suda, u kojem pravcu se poziva na praksu Vrhovnog suda RH (Rev-176/1992-2 od 6. travnja 1993.), navodeći da odluka drugostupanjskog suda odstupa od navedene prakse revizijskog suda, odnosno da je protivna sudskoj praksi i dovodi do nejedinstvene primjene prava i stvaranje neravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja, navedena u izreci ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda na koje je ukazao tužitelj u prijedlogu.
10. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
