REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2858/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Pintarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., sa sjedištem u Varaždinu, Anina ulica 2/II, protiv tuženika Stečajna masa iza GLUMINA BANKA d.d.
- u stečaju, OIB 97579212723, sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska cesta 20, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Jurišićeva 23, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-766/2025-2 od 4. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1447/2024 od 9. siječnja 2025., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-766/2025-2 od 4. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1447/2024 od 9. siječnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na jednakost svih pred zakonom te prava na pravično suđenje, zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Je li sud, u primjeni članka 277. stavak 2. i članka 399. stavak 4. ZOO/91, ovlašten utvrditi da li je Odluka banke o visini kamatnih stopa zaračunatih jamcu platcu u skladu s kamatnim stopama koje su određivale druge poslovne banke na području Republike Hrvatske u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na način da sam izračunava, putem vještačenja, prosječnu kamatnu stopu primjenom podataka više banaka, pri čemu ti prikupljeni podaci više banaka ne odgovaraju istoj situaciji u kakvoj je konkretni tuženik, ne odgovaraju činjenici da je glavni dužnik čiji je jamac tuženik klijent najviše rizične skupine niti odgovaraju točnom vremenu sklapanja ugovora o kreditu konkretnog tuženika, čime ti podaci i ne mogu biti usporedivi;
2) Je li sud ovlašten utvrditi da li je Odluka banke o visini kamatnih stopa zaračunatih jamcu platcu u skladu sa kamatnim stopama koje su određivale druge poslovne banke na području Republike Hrvatske u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na način da koristi podatak jedine usporedive banke koja je nudila takve kredite a u razdoblju odobravanja kredita jer podaci drugih banaka nemaju usporedive parametre;
3) Je li kamatna stopa od 30% i 36% približno ista u smislu utvrđivanja kamatne stope koje su određivale druge poslovne banke na području Republike Hrvatske u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu?".
3. Tuženik kao razlog važnosti ukazuje na odstupanje pobijane presude od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odlukama broj Gzz-12/04 od 23. lipnja 2004., Rev-1951/99 od 10. veljače 2000., Rev-174/01 od 13. siječnja 2005. te Rev-1112/23 od 13. ožujka 2024., kao i u neujednačenoj praksi drugostupanjskih sudova ističući odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2397/00 od 11. prosinca 2000.
4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je drugostupanjska presuda, protivno navodima predlagatelja, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci revizijskog suda broj Rev-1112/23 od 13. ožujka 2024. donesenoj u ovoj pravnoj stvari. Navedenom je odlukom ponovljeno već ranije izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda (izraženo u odluci Gzz-12/04 od 23. lipnja 2004. i dr.) da „nepostojanje zakona koji bi odredio najvišu ugovorenu kamatnu stopu ne znači da se slobodno može ugovoriti bilo koja kamatna stopa“, te da se sudska zaštita može pružiti „samo onoj stopi ugovorne kamate koju banke ugovaraju za takvu vrstu posla pod uvjetom da određena kamata nije zelenaška“, a na kojem je pravnom shvaćanju utemeljena i pobijana odluka.
5.1. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju dopuštenje revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom te pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja ovog temeljnoga ljudskog prava kojemu je smisao zaštita od proizvoljnih postupanja. To stoga što mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno iznijeti svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženika, te su iznijeli relevantne i uvjerljive razloge za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
8. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
