Poslovni broj: 12. Kzd-6/2020-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Tei Mirošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VG, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18– dalje u tekstu: KZ/11) u svezi članka 117. stavak 1. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KMP-DO-49/19 od 29. kolovoza 2019., nakon javne rasprave održane 13. siječnja 2026. u prisutnosti savjetnice Općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici, Nikol Čengić, optuženika VG, branitelja optuženika Dinka Sičića i opunomoćenika oštećenika PG, **.**.2026. objavio je a 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan V, sin P i E, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi s predviđenim trajanjem do 2028., državljanin Republike Hrvatske, monter suhe gradnje, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, vlasnik 1/6 kuće i zemljišta u Bukovju Bistranskom, neoženjen, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv istog,

k r i v  j e

što je:

- 31. siječnja 2019. oko 13,15 sati u [adresa], u nakani da tjelesno povrijedi dijete EG, rođenu **.**.2005., od koje je stariji više od 20 godina, imenovanu nogom udario u predjelu lijevog bedra, kojom prilikom je imenovana zadobila tjelesnu povredu u vidu diskretnog krvnog podljeva lijeve natkoljenice,

- dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom

– opisano po članku 117. stavak 2. u svezi članka 117. stavak 1. KZ/11 i kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 optuženi VG se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

III. V. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom VG se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 7 (sedam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi VG u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom VG se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora.

V. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. u vezi s člankom 57. stavak 6. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu iz uvjetovanog dijela kazne i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog psihijatrijskog liječenja.

VI. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje: ZKP/08) optuženi VG se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog VG zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 117. stavak 1. KZ/11.

2. Optuženi VG pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, Policijske postaje Zaprešić, Policijske uprave zagrebačke (list 3 – 5 spisa), bolničku prijavu Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije na ime djeteta EG (list 11 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime djeteta EG (list 23 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenog VG sa snimkom na CD mediju (list 33 – 37 spisa), zapisnik o provođenju dokaznog ročišta – ispitivanje svjedoka žrtve djeteta EG (list 41- 43 spisa), nalaz i mišljenje – vještačenje ozljeda žrtve djeteta EG (list 49 – 50 spisa) te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije, a provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika (list 139-154 spisa) te je vještak dr. Željko Marinić ispitan i na raspravi (list 171-172 spisa).

4. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka optuženi je porekao da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da je toga dana bio na pilani sa svojim prijateljem RG. Prijatelj ga je pokupio to jutro oko 9 ili 10 sati te je odmah obukao svoje odijelom i otišao s njim na pilanu. Nekih desetak minuta nakon što su otišli tamo pojavila se policija te mu je rečeno da je udario svoju sestričnu EG. Ne zna zašto bi EG lagala, ona i on nikad nisu bili u nikakvom sukobu, možda je to izmislila ali nema pojma zašto. Sa svojom sestričnom nikad nije bio u lošim odnosima ali je s njezinim ocem imao sukob 2020., dakle nakon ovog događaja, kada ga je HG napao i prijetio mu se radi sukoba oko imovine a zbog tog događa je on sam nazvao policiju a što je na kraju završilo tako da je on na kraju bio uhićen.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog proizlazi da su sve okolnosti događaja bile sporne.

6. Iz iskaza žrtve djeteta EG ispitane na dokaznom ročištu proizlazi da je 31. siječnja 2019. išla u školu u 13,10 sati, a kako je putem vidjela bratića VG rekla je ocu da je otprati do stanice jer ju je bilo strah da joj VG ne bi nešto naškodio. Na stanici su bile prisutne učenice koje idu s njom u školu, a kada su ona i tata došli do autobusne stanice, tata je otišao, da bi nakon oko 5 minuta došao VG i udario je nogom u njezinu nogu. Plakala je, zvala je tatu i otišla kući . Bilo ju je strah jer nikada ne zna što VG hoće i što joj može napraviti obzirom je u više navrata znao prijetiti članovima njezine obitelji. Udarac je dobila u predjelu bedra.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. Davora Mayera, proizlazi da je žrtva dijete EG zadobila diskretni krvni podljev lijeve natkoljenice, koja povreda predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljeda je nastala udarcem tupotvrdog sredstva. U okolnostima fizičkih sukoba, ozljeda ovakve lokalizacije najčešće se zadaje udarcem nogom. Za nastanak ozljede je bio potreban jedan udarac u natkoljenicu, zadan silom slabog intenziteta. Ozljeda se mehanizmom nastanka može uklopiti u dinamiku predmetnog događaja kakvu opisuje žrtva, s time da se radilo o udarcu o lijevu nogu .

8. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, Policijske postaje Zaprešić, Policijske uprave zagrebačke (list 3 – 5 spisa) proizlazi da je HG **.**.2019. u 13,17 sati dojavio da mu je kćer udario nećak VG.

9. Iz bolničke prijave Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije na ime djeteta EG (list 11 spisa) i medicinsku dokumentaciju na ime djeteta EG (list 23 spisa) proizlazi da je EG primljena u ustanovu 31. siječnja 2019. u 15,23 sati radi udarca nogom od strane VG u lijevo bedro na kojemu bedru je vidljiv hematom veličine 5x4 cm.

10. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.

11. Sud je u cijelosti prihvatio i cijenio vjerodostojnim i istinitim iskaz žrtve EG, obzirom da je ista detaljno i okolnosno, te, po ocjeni suda, koncizno, sigurno i uvjerljivo te na životan i logičan način opisala dinamiku cijelog događaja, i to kako ponašanje optuženog inkriminiranoga dana tako i opisujući situaciju koja je prethodila tomu događaju. S obzirom na uvjerljivost i podudarnost s materijalnim dokazima izvedenim u postupku, sud nije imao razloga sumnjati u njezinu vjerodostojnost te ga je u cijelosti prihvatio kao osnovu za utvrđenje činjeničnog stanja.

12. Ovakav iskaz žrtve je potkrijepljen nalazom i mišljenjem vještaka dr. Davora Mayera u kojemu je navedeno da je žrtva dijete EG zadobila diskretni krvni podljev lijeve natkoljenice, koja povreda predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljeda je nastala udarcem tupotvrdog sredstva. U okolnostima fizičkih sukoba, ozljeda ovakve lokalizacije najčešće se zadaje udarcem nogom. Za nastanak ozljede je bio potreban jedan udarac u natkoljenicu, zadan silom slabog intenziteta. Ozljeda se mehanizmom nastanka može uklopiti u dinamiku predmetnog događaja kakvu opisuje žrtva, s time da se radilo o udarcu o lijevu nogu. Nalazom i mišljenjem vještaka potvrđen je iskaz žrtve vezano za mehanizam nastanka ozljeda udarcem nogom u predjelo lijevog bedra. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, a zajedno sa medicinskom dokumentacijom čini jednu cjelinu.

13. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka s obzirom da ista nije ničime dovedena u pitanje.

14. Sud nije prihvatio obranu optuženika budući da je u izravnoj suprotnosti ne samo s iskazom ispitane žrtve već i svim ostalim provedenim dokazima. Naime, optuženik poriče krivnju navodeći da se u trenutku inkriminiranog događaja nalazio na pilani s prijateljem te pritom navodi da ga je prijatelj pokupio oko 9,00-10,00 sati ujutro, a da je desetak minuta nakon što su otišli na pilanu došla policija zbog udaranja djeteta EG. Obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da se inkriminirani događaj odvio oko 13,15 sati, navodi optuženika kojim nastoji dokazati svoje kretanje tijekom jutarnjih sati, iako je kazneno djelo evidentno počinjeno poslijepodne, nisu relevantni za utvrđivanje njegovog kretanja u vrijeme počinjenja djela niti optuženiku pružaju alibi za vrijeme počinjenja djela, stoga je ovaj sud ocijenio takvu obranu optuženika promašenom i nelogičnom i istom nisu dovedene u pitanje odlučne činjenice utvrđene u ovom postupku.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te analizirajući obranu optuženika i istu uspoređujući s ostalim provedenim dokazima, ovaj sud smatra da je optuženik VG počinio inkriminirano mu kazneno djelo tjelesne ozljede na način kako je navedeno u izreci ove presude. U odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede sud je utvrdio da je upravo optuženi na način kako je to opisano u izreci presude, dakle udaranjem nogom u predjelo lijevog bedra djeteta EG, istoj zadao tjelesnu povredu u vidu krvnog podljeva lijeve natkoljenice, a koja ozljede prema nalazu i mišljenju vještaka predstavlja tjelesnu ozljedu. Optuženik je kazneno djelo počinio prema osobi posebno ranjivoj zbog svoje dobi obzirom da je tjelesno ozlijedio dijete - djevojčicu u dobi od 13 godina, a koje dijete se još uvijek nalazilo u razdoblju nedovoljne psihičke, fizičke te emocionalne zrelosti te nije raspolagalo dovoljnim sposobnostima za pružanje učinkovitog otpora niti zaštitu vlastite dobrobiti od napada optuženika. Činjenica posebne ranjivosti ogleda se, ne samo u objektivnoj okolnosti dobi djeteta žrtve, već i u okolnosti da je optuženik inkriminiranoga dana bio u dobi od 33 godine, dakle radilo se u muškarcu u punoj snazi, čak 20 godina starijem od žrtve, što ukazuje na izrazitu neravnopravnost u njihovoj zrelosti i fizičkoj nadmoći radi čega je žrtva bila posebno ranjiva i izložena protupravnom postupanju optuženika.

16. Tijekom postupka saslušan je stalni sudski vještak dr. Željko Marinić koji je na raspravi od 13. siječnja 2026. u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 22. prosinca 2023., kada je provedeno psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženog u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a u kojem je naveo da se optuženik deklarirao kao osoba nešto sniženog intelektualnog nivoa (slabiji podprosjek) kod kojeg se razvio zadnjih godina psihički proces koji odgovara shizofrenom procesu paranoidne forme i zbog kojega se od veljače 2021. nalazi na liječenju u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče. U odnosu na učin kaznenog djela, cijeneći njegov način i stil življenja, strukturu ličnosti i snižen intelektualni kapacitet, psihičke poteškoće s projektivnim mislima, idejama odnosa i određenom paranoidnom trendu prema okolini, a koje nisu tada dosezale psihotični nivo, dinamiku obiteljskih međuodnosa i situacione uvjete u kojima se nalazio, te socijalnu komunikaciju, da je sve to zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja značenja svojeg postupanja, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, i to bitno. Ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, a zajedno sa medicinskom dokumentacijom čini jednu cjelinu. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju spomenutog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je optuženi, iako bitno smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

17. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženiku VG ovaj sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, kao i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je počinio kazneno djelo, način počinjenja i skrivljene učinke djela, prijašnji život okrivljenika, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te težinu i društvenu opasnost kaznenog djela.

18. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio da je prekršajno nekažnjavan, kao i da je predmetno kazneno djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, dok je otegotno cijenio višestruku kaznenu osuđivanost i to kontinuirano od 2008. Naime, optuženiku je presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ko -38/08 od 29. siječnja 2008., pravomoćnom 22. ožujka 2008. izrečena sudska opomena zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/97, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-13/08 od 30. rujna 2009. pravomoćnom 17. veljače 2009. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca zbog kaznenog djela iz članka 215a KZ/97 i članka 129. stavak 2. KZ/97, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-9/09 od 18. svibnja 2009. pravomoćnom 8. rujna 2009. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 godina zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi članka 33. KZ/97, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-318/05 od 19. lipnja 2008., pravomoćnom 24. studenog 2010. izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine zbog kaznenog djela iz članka 218. stavak 1. KZ/97, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1837/14 od 26. veljače 2015., pravomoćnom 28. travnja 2015. izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje od 2 godine zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. KZ/11, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-54/2015 od 2. ožujka 2015., pravomoćnom 26. svibnja 2015. izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2., 3. i 4. KZ/11, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-210/2019 od 18. studenog 2019., pravomoćnom 17. siječnja 2020. izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11, presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-368/2018 od 24. lipnja 2020., pravomoćnom 16. ožujka 2021. izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-465/2019 od 4. veljače 2020., pravomoćnom 2. svibnja 2022. izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Isto tako otegotno je cijenjeno da je optuženi kritične prigode bez ikakvog stvarnog razloga prema žrtvi ispoljio fizičko nasilje.

19. Sud je na optuženika primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. postrožen je kazneni okvir za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 na način da je povišen zakonski minimum kazne za ovo kazneno djelo, sa tri mjeseca na jednu godinu. S obzirom na povišenje zakonskog minimuma kazne, te s obzirom na obvezatnu primjenu blažeg zakona propisanu člankom 3. stavkom 2. KZ/11 na optuženika je kao blaži Zakon primijenjen KZ/11 važeći u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Uzimajući u obzir sve naprijed iznijete okolnosti, te činjenicu da je za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od do 3 godine, sud je optuženom, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenih djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

20. Za ovako izrečenu kaznu na koju je optuženi osuđen sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od sedam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu da je optuženi do sada prekršajno nekažnjavan, međutim kod optuženog se ne radi o izoliranom ekscesu u protupravnom ponašanju, pa čak niti o izoliranom nasilnom protupravnom ponašanju obzirom da je višestruko osuđen zbog kaznenih djela s elementima nasilja, što ukazuje na neusklađenost ponašanja optuženog s općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja, ipak kada se ima u vidu težina kaznenog djela za koje je u ovom predmetu nepravomoćno osuđen te njegov način počinjenja te činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, ocjena je suda da izrečenu kaznu nije potrebno u cijelosti i izvršiti te da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na njega da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja , kao i da će napokon okrenuti novu stranicu u svom životu, gdje nema mjesta činjenju kaznenih djela i ispoljavanju verbalnog i fizičkog nasilja. Naime, bitno smanjena ubrojivost prema članku 26. KZ/11 predstavlja fakultativnu osnovu za ublažavanje kazne , no po ocjeni suda bitno smanjena ubrojivost nema takav značaj da bi u konkretnom slučaju dovela do ublažavanja kazne, već je sud bitno smanjenu ubrojivost cijenio kao olakotnu okolnost, te istu stavio u korelaciju sa otegotnim okolnostima te optuženom izrekao kaznu koja je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Ocjena je stoga suda da je optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od 4 godine i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 4 godine upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

21. Nadalje, sud je optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora ili proteka roka provjeravanja po uvjetnoj osudi. Navedenim člankom propisano je da će sud izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja počinitelju koji je počinio kazneno u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti kazneno djelo. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Željka Marinića prema kojemu je obzirom na psihičko stanje optuženika preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja na koji način bi se osigurao kontinuitet lječidbenog postupka, čime bi se imao uvid u njegovo ponašanje i socijalnu komunikaciju, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički otklonila opasnost za okolinu, a ukoliko ne bi bio uključen u terapijski postupak, postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, a pri tome je optuženik upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog djela kazne ako bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

22. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i troškova branitelja po službenoj dužnosti obzirom da je nezaposlen te bez primanja, a i dogledno vrijeme će se nalaziti na izdržavanju kazne zatvora u kojem razdoblju neće biti u mogućnosti ostvarivati prihode, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Velikoj Gorici, 13. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja za mladež:

Ana Lovrić

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni sud.

DNA:

1. ODO Velika Gorica

2. optuženi VG

3. branitelj optuženika Dinko Sičić

4. opunomoćenik oštećenika SG – po pravomoćnosti

5. Probacijski ured – po pravomoćnosti