Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M.
O., OIB iz U., J. 5 i 2. S. O.,
O. , iz U., J. 5, oboje zastupani po punomoćnici O.
P., odvjetnici u U. i po punomoćnici I. F., odvjetnici u U., protiv
tuženice: Z. banke d.d., OIB, Z., T. bana J.
J. 10, zastupane po punomoćnici S. P. i dr., odvjetnicima iz Z.,
radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 20. studenog 2023.
godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 08. siječnja 2024. godine
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbene zahtjeve (koji se odnose na drugotužiteljicu), koji glase:
"III. Mijenjaju se odredbe čl. 1 i čl. 2 u «Ugovoru o namjenskom kreditu za
restrukturiranje obveza» od 05.07.2013. godine, na način da se u njihovom sadržaju
umjesto iznosa od 46.494,00 EUR utvrđuje iznos u visini od ________ EUR (koji
iznos će tužitelj precizirati sukladno nalazu sudskog vještaka financijsko
računovodstvene struke u visini koju predstavlja realan iznos nedospjele glavnice po
«Ugovoru o namjenskom kreditu» od 08.06.2006, sa stanjem na dan 05.07.2013.)
IV. Mijenja se odredba čl. 5 u «Ugovoru o namjenskom kreditu za
restrukturiranje obveza» od 05.07.2013. godine, na način da se u njenom sadržaju
umjesto iznosa od 311,91 EUR utvrđuje iznos u visini od ________ EUR (koji iznos
će tužitelj precizirati sukladno nalazu sudskog vještaka financijsko računovodstvene
struke u visini koju predstavlja realan iznos nedospjele glavnice po «Ugovoru o
namjenskom kreditu» od 08.06.2006, sa stanjem na dan 05.07.2013.)
V. Nalaže se tuženiku da, sukladno izmjenama «Ugovora o namjenskom
kreditu za restrukturiranje obveza» od 05.07.2013. godine, opisanim u točkama III. I
IV. tužbenog zahtjeva, izradi i dostavi II tužiteljici S. O. O.:
iz U., J. 5, kao kreditnom dužniku, novi Anuitetni plan
otplate, kao sastavni dio kreditnog odnosa, s utvrđenom visinom anuiteta kao i
rokovima dospijeća, kojima se u punoj mjeri uvažava izmjena visine novčanog iznosa
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
ukupnog zaduženja Korisnika kredita, utvrđena u točki III. tužbenog zahtjeva, sve u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe."
i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Z. B. D..D. OIB: iz
Z., T. bana J. J. 10, da I-tužitelju M. O. O.:
, iz U., J. 5 isplati na ime više obračunate kamate u
odnosu na osnovnu ugovorenu kamatu u visini od 4,90% godišnje, za cijeli period od
početka otplate kredita pa do zatvaranja kredita 24.7.2013. godine, iznos od 2.426,62
EUR (Slovima: dvijetisućečetiristodvadesetšest eura i šezdesetdva centa), zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dana
dospijeća, po stopi od 15% godišnje do 30.12.2007, od 01.01.2008. do 31.07.2015.
po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. pa do
31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna
poena, a od 1.1.2023., pa do
isplate, obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotnih poena i to na iznose kako slijedi:
- od dospijeća dana 8.11.2007 na iznos od 18,83 € - od dospijeća dana 9.1.2008 na iznos od 18,82 € - od dospijeća dana 6.2.2008 na iznos od 19,00 € - od dospijeća dana 6.2.2008 na iznos od 18,94 €
- od dospijeća dana 10.4.2008 na iznos od38,71 € - od dospijeća dana 8.5.2008 na iznos od 38,39 € - od dospijeća dana 8.5.2008 na iznos od 37,37 €
- od dospijeća dana 10.7.2008 na iznos od 37,48 € - od dospijeća dana 7.8.2008 na iznos od 37,40 € - od dospijeća dana 9.9.2008 na iznos od 37,09 €
- od dospijeća dana 9.10.2008 na iznos od 37,17 €
- od dospijeća dana 15.11.2008 na iznos od 38,32 € - od dospijeća dana 12.12.2008 na iznos od 39,33 € - od dospijeća dana 12.12.2008 na iznos od 38,16 € - od dospijeća dana 16.2.2009 na iznos od 40,63 € - od dospijeća dana 12.3.2009 na iznos od 41,30 €
- od dospijeća dana 7.4.2009 na iznos od 41,67 €
- od dospijeća dana 14.5.2009 na iznos od 40,38 € - od dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 40,36 € - od dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 39,82 €
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
- od dospijeća dana 2.8.2010 na iznos od 39,67 € - od dospijeća dana 3.9.2010 na iznos od 61,78 €
- od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 64,63 € - od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 62,45 € - od dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 61,44 € - od dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 64,63 € - od dospijeća dana 14.2.2011 na iznos od 64,54 € - od dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 65,07 € - od dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 65,00 € - od dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 65,12 € - od dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 68,58 €
- od dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 68,68 € - od dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 71,92 €
- od dospijeća dana 31.10.2011 na iznos od 61,96 € - od dospijeća dana 12.12.2011 na iznos od 60,77 € - od dospijeća dana 28.2.2012 na iznos od 62,06 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,70 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,23 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,12 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 60,01 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,91 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,81 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,69 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,58 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,46 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,34 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,23 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 59,11 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 1,96 € ;
sve u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku Z. B. D..D. OIB: iz Z.,
T. bana J. J. 10, da I-tužitelju M. O. O.: iz U., J. 5 isplati na ime više obračunatih kunskih mjesečnih anuiteta, uz
primjenu valutne klauzule u C., za cijeli period od početka otplate kredita pa do
zatvaranja kredita 24.7.2013. godine, iznos od 10.341,46 EUR (Slovima:
desettisućatristočetrdesetjedan euro i četrdesetšest centi), zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dana dospijeća, po stopi od
15% godišnje do 30.12.2007, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022.
prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.,
pa do isplate, obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na iznose kako slijedi:
- od dospijeća dana 7.9.2006 na iznos od 0,41 €
- od dospijeća dana 24.10.2006 na iznos od 0,86 €
- od dospijeća dana 7.12.2006 na iznos od 0,05 €
- od dospijeća dana 12.12.2008 na iznos od 3,73 €
- od dospijeća dana 16.2.2009 na iznos od 10,91 €
- od dospijeća dana 12.3.2009 na iznos od 14,64 €
- od dospijeća dana 7.4.2009 na iznos od 16,81 €
- od dospijeća dana 14.5.2009 na iznos od 10,45 €
- od dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 10,66 €
- od dospijeća dana 15.7.2009 na iznos od 8,13 €
- od dospijeća dana 2.8.2010 na iznos od 7,64 €
- od dospijeća dana 3.9.2010 na iznos od 31,21 €
- od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 42,24 €
- od dospijeća dana 4.10.2010 na iznos od 34,40 €
- od dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 30,95 €
- od dospijeća dana 15.1.2011 na iznos od 43,32 €
- od dospijeća dana 14.2.2011 na iznos od 43,33 €
- od dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 45,68 €
- od dospijeća dana 31.3.2011 na iznos od 45,82 €
- od dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 46,65 € - od dospijeća dana 4.7.2011 na iznos od 60,24 €
- od dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 61,08 € - od dospijeća dana 31.8.2011 na iznos od 73,90 €
- od dospijeća dana 31.10.2011 na iznos od 68,53 € - od dospijeća dana 12.12.2011 na iznos od 63,78 € - od dospijeća dana 28.2.2012 na iznos od 69,94 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 64,43 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 62,86 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 62,89 € - od dospijeća dana 28.6.2013 na iznos od 62,92 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 62,95 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,00 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,03 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,06 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,09 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,11 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,14 € - od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 63,17 €
- od dospijeća dana 24.7.2013 na iznos od 8.738,45 €
sve u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku Z. B. D..D. OIB: iz Z.,
T. bana J. J. 10, da tužitelju M. O. naknadi parnični
trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske
presude do isplate, obračunatim za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od
3.109,37 eura1/ 23.427,55 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 23. svibnja 2019. godine podnijeli tužbu protiv tuženika
radi isplate. U tužbi navode da je dana 08. lipnja 2006. godine sklopljen Ugovor o
namjenskom kreditu između prvotužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao
kreditora, koji je solemniziran kod javnog bilježnika dana 14. lipnja 2006. godine, a
kojim je tuženik odobrio prvotužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od
52.882,27 CHF. Odredbom čl. 2. Ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna
stopa koja je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 4,90% godišnje, ugovorena kao
promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim
stopama tuženika tj. jednostranom odlukom tuženika. U vrijeme zaključenja
Ugovora ugovorne strane da nisu posebno i pojedinačno pregovarali o uvjetima i
okolnostima koje mogu utjecati na promjenu kamatne stope, a Ugovorom da nisu
utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, koji utječu na odluku
o promjeni ugovorene kamatne stope. Kamatna stopa da se u nekoliko navrata
povećavala i posljedično tome da su se povećali mjesečni anuiteti. Tužitelji se
pozivaju na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 koja je
potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od dana 13.
lipnja 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu
stopu i tvrde da su ništetne ugovorne odredbe koje su propisivale promjenjivu
kamatnu stopu odnosno način promjene kamatne stope, jer su kamatne stope
mijenjane u skladu s jednostranom odlukom banke. Tužitelj se poziva na odluku
Vrhovnog suda RH posl.br. Revt 249/14 od 09. travnja 2015. godine, jer da
ugovorna kamata mora biti određena odnosno odrediva, a u predmetnom Ugovoru o
kreditu da nije bila. Tužitelj se poziva i na presudu Europskog suda pravde od dana
30. travnja 2014. godine u predmetu posl.br. C-26/13, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13.
Tužitelj smatra da se kod sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu radilo o znatnoj
neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, a sve pozivom na već ranije navedene
presude i odluke. U tužbi se tužitelj osvrće i na ništetnost ugovornih odredbi o CHF
valutnoj klauzuli, te ističe da je odredbom čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu
tuženik odobrio tužitelju potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 52.882,27
CHF prema srednjem tečaju za CHF banke, važeće na dan korištenja, za namjenu
- refinanciranje i adaptacija. A odredbom čl. 3. Ugovora da je ugovoreno trajanje
kredita 240 mjeseci, koji se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta sukladno
otplatnom planu banke, u kunskoj protuvrijednosti od po 342,99 CHF po srednjem
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
tečaju tužene banke na dan dospijeća i vezano za ugovorne odredbe o CHF
valutnoj klauzuli tužitelj se poziva na ranije spomenutu presudu suda EU u predmetu
C-26/13, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13. Tužitelj tvrdi da ga tuženik nije informirao o
rizicima i karakteristikama konkretne valutne klauzule CHF, te moguće pojave
tijekom otplate, koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu
tužitelja, a tuženik da se profesionalno bavi djelatnošću plasiranja kredita. Tužitelj se
poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja
2018. godine kojom da je pravomoćno utvrđeno da su tužene banke povrijedile
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o
kreditima u kojima su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora banke nisu u cijelosti informirale potrošače o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,
dakle da je takva ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF,
ništetna. Tužitelj se dalje poziva na odredbe čl. 502.c ZPP-a, čl. 323. ZOO-a. Tužitelj
dalje navodi da je između stranaka dana 05. srpnja 2013. godine sklopljen Ugovor o
namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, koji je solemniziran 15. srpnja
2013. godine, a kojim su osnovni kreditni odnos po Ugovoru od 08. lipnja 2006.
godine reprogramirali na način da je tuženik visinu neplaćene glavnice po
osnovnom Ugovoru koji je bio sklopljen uz valutnu klauzulu u CHF, utvrdio u iznosu
od 46.494,00 eur, pa je taj Ugovor sklopljen uz pristupanje drugotužiteljice kao
sudužnika, te još jednog jamca i založnog dužnika, u svrhu povrata tog duga u 300
mjesečnih kunskih anuiteta koji odgovaraju kunskoj protuvrijednosti iznosa od po
311,91 eur, u roku povrata do zaključno 08. srpnja 2039. godine. Kamatna stopa je
ugovorena kao promjenjiva u visini fiksne marže od 3,31%, uvećana za valjabilni dio
koji je označen kao 6M (šestomjesečna nacionalna referentna kamatna stopa za 1
eur), koja je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 3,12%, slijedom čega je ukupna
kamatna stopa utvrđena na dan sklapanja Ugovora na visinu od 6,43%. Dalje
navode da je dana 30. rujna 2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZID ZPK), te da
prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.
godine, korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti
pojedinih ugovornih odredaba neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija
kredita. Tvrdi da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama
ugovornih strana. Tužitelj se poziva na presudu suda Europske unije Zsuzsanna
Dunai protiv Erste bank Hungary Zrt (C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine) i
Direktivu 93/13/EZ. Tužitelj naglašava da niti u dovoljnoj mjeri ne poznaje
problematiku izračunavanja strukture kreditnih parametara, kao i s njim povezanih
iznosa anuiteta, u kojima su ukalkulirane veličine otplatnih iznosa glavnice kredita,
dugovanih kamata i obračunatih naknada tuženiku, u dobroj vjeri, smatrajući kako je
tuženik postupao u potpunosti sukladno svim propisima u RH koji se odnose na
profesionalno i korektno ugovaranje plasmana kredita, pristupio sklapanju Ugovora o
namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 05. srpnja 2013. godine, u kojem
Ugovoru je sukladno konverzijskom obračunu tuženika bilo izraženo stanje
neplaćene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur, u
visini od 46.494,00 eura. Tužitelji tvrde da je sklapanjem Ugovora o namjenskom
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
kreditu za restrukturiranje obveza od 05. srpnja 2013. godine, tuženik nezakonito
postupao, a što je naknadno potvrđeno obvezujućom sudskom praksom i zato da su
dovedeni u neravnopravan položaj. Naime, tuženik da je nezakonito izvršio
obračun konverzije kredita i u odnosu na kamatnu stopu i u odnosu na valutnu
klauzulu. Ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza od 05. srpnja
2013. godine da sadržajno ne odgovara očekivanjima obje ugovorne strane, kao ni
naknadno nastalim okolnostima. Tužitelji tvrde da su prije podnošenja tužbe, dana
09. svibnja 2019. godine od tuženika zatražili dostavu dokumentacije radi
utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, ali do 23. svibnja 2019. godine (dana
podnošenja tužbe) tuženik da im nije dostavio traženu dokumentaciju. Zato
predlažu da sud naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju, taksativno opisanu.
Konačno, tužitelji su predložili da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku
da isplati prvotužitelju novčani iznos (kojeg da će precizirati nakon zatražene
dokumentacije i provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sa
pripadajućim zateznim kamatama i to posebno u odnosu na osnovnu ugovorenu
kamatu, te u odnosu na primjenu valutne klauzule. Također, su predložili izmjenu
odredbi čl. 1. i čl. 2. i 5. Ugovora o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza
od 05. srpnja 2013. godine na način da se utvrde iznosi koji će biti precizirani
sukladno nalazu sudskog vještaka financijsko računovodstvene struke, te konačno
da se naloži tuženiku da izradi novi plan otplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene zahtjeve tužitelja kao
neosnovane, po osnovi i po visini. Ističe da se radi o Ugovoru o kreditu
sklopljenom uz primjenu eur valutne klauzule, te ističe prigovor zastare na sve
iznose koji su dospjeli prije 23. svibnja 2014. godine. Ističu da je tužbeni zahtjev
tužitelja neodređen, da tužitelji nisu dokazali da im je tuženik odbio dati
dokumentaciju traženu u manifestacijskom zahtjevu. Tuženik smatra da su tužitelji
imali na raspolaganju sve podatke potrebne za postavljanje određenog
kondemnatornog zahtjeva za isplatu. Dalje ističe da Ugovor o namjenskom kreditu
za restrukturiranje obveza je sklopljen 2013. godine nakon presude iz tzv. sporova
za kolektivnu zaštitu, te da te presude nemaju nikakvog učinka na Ugovor iz 2013.
godine, pa da se ne može primijeniti čl. 502. ZPP-a. Dalje, ističe prigovor
promašene aktivne legitimacije jer da drugotužiteljica nije bila stranka u Ugovoru o
kreditu od 08. lipnja 2006. godine. Dalje tvrdi da je Ugovor od 08. lipnja 2006.
godine otkazan 02. listopada 2012. godine jer prvotužitelj nije ispunjavao svoje
obveze vraćanja kredita. Dakle, Ugovor o kreditu od 08. lipnja 2006. godine da je
prestao postojati. Dalje navodi da su tužitelji 05. srpnja 2013. godine s tuženikom
sklopili sasvim novi Ugovor za restrukturiranje obveza (zbog nepodmirene tražbine iz
Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine) koji je sklopljen uz primjenu eur
valutne klauzule. Međutim, tim Ugovorom da se ne konvertira otkazani kredit, jer je
taj nakon otkaza tuženika, prestao postojati.
3. Podneskom od 10. siječnja 2022. godine tuženik, u bitnome, ponavlja
navode iz odgovora na tužbu, zatim osporava tužitelju svojstvo potrošača u
Ugovoru o kreditu.
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
4. Podneskom od 19. siječnja 2022. godine tužitelji su se očitovali na navode
iz odgovora i podneska od 10. siječnja 2022. godine, osporavaju sve navode i
prigovore tuženika.
5. Podneskom od 15. ožujka 2022. godine tuženik ustraje kod svih istaknutih navoda, prigovora i zahtjeva, te se poziva na određenu sudsku praksu.
6. Podneskom od 04. srpnja 2022. godine tužitelj je specificirao tužbeni
zahtjev u kojem je u točki I i točki II tužbenog zahtjeva označio iznos kojeg
potražuje od tuženika, dok je u ostalim točkama tužbenog zahtjeva ustrajao kod
ranije označenog.
7. Podneskom od 17. listopada 2022. godine tuženik se protivio preinaci
tužbenog zahtjeva, te je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose.
8. Podneskom od 20. listopada 2022. godine tužitelj osporava sve prigovore tuženika.
9. Tužitelji su prvotno podnijeli tužbu sa neodređenim kondemnatornim
(novčanim) tužbenim zahtjevima. To su obrazložili time jer da su se 09. svibnja
2019. godine (prije podnošenja tužbe) obratili tuženiku radi pribave dokumentacije
koja im je potrebna za utvrđivanje visine tužbenih zahtjeva, ali tuženik da im tu
dokumentaciju nije dostavio. Uz tužbu priložili su dopis za dostavu dokumentacije,
kojeg je tuženik zaprimio 09. svibnja 2019. godine (list 29).
9.1. Tužba tužitelja s neodređenim kondemnatornim (novčanim) tužbenim
zahtjevima je predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. st.3. ZPP-a.
9. 2. Nakon što su tužitelji dobili svu dokumentaciju za postavljanje određenih
tužbenih zahtjeva, tužitelji su podneskom od 04. srpnja 2022. godine postavili,
specificirali tužbene zahtjeve u točki I i II tužbenog zahtjeva, dok su tužbeni zahtjevi
u točki III i IV ostali neodređeni dok se ne provede financijsko vještačenje.
10. Kako je tužba tužitelja predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu, naknadno
postavljanje određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku
tužbe. (Za tu radnju tužitelja nije bio potreban pristanak tuženika).
11. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu
(15-20), potvrdu o obavljenim transakcijama (21), tečajnu listu (22), ugovor o
namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza (23-28), dopis tužitelja (29),
priopćenje otkaza ugovora (84-87), izvadak iz poslovnih knjiga (88), obavijest o
promjeni kamatne stope (247-250, 255), otplatni plan (251-254, 256-259), efektivna
kamatna stopa (260-267), pregled promjena kamatnih stopa (268), prometi po
kreditu (269-275), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje, pročitan je
nalaz i mišljenje (322-337), te je saslušan prvotužitelj kao parnična stranka.
Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza
dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom
predmetu.
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
12. Nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelji su
podneskom 25. rujna 2023. godine specificirali tužbeni zahtjev na način kako je to
odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude.
13. Tužitelji su na ročištu 20. studenog 2023. godine (povukli) odustali od
tužbenog zahtjeva koji je bio istaknut pod točkom III, IV i V tužbenog zahtjeva, a koji
se odnosio na drugotužiteljicu. Tako je u odnosu na drugotužiteljicu tužba
povučena, te je riješeno kao u izreci Rješenja.
14. Tuženik se podneskom od 10. studenog 2023. godine protivio preinaci te
je istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose, jer je za računanje zastare
odlučan dan preinake tužbe 25. rujna 2023. godine, a ne dan podnošenja tužbe.
Nije se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je potraživao naknadu razmjernog
parničnog troška.
15. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. Prigovor tuženika da prvotužitelj nema status potrošača nije osnovan.
16.1. Prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača nije osnovan.
Tužitelj je potrošač. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07)
potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje
trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja
osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke,
poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili
za račun trgovca. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim
uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba
koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira
svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge)
svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom
nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom
ili privatnom vlasništvu. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u
ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u
područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na
prodavatelja/pružatelja usluga. U ovoj pravnoj stvari prvotužitelj je predmetni Ugovor
o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, za refinanciranje
kredita i adaptaciju, te ima svojstvo potrošača. A i iz iskaza prvotužitelja proizlazi da
je sredstva iz predmetnog kredita utrošio za adaptaciju kuće u kojoj i dan danas živi.
17. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu kojeg su zaključili dana 08.
lipnja 2006. godine prvotužitelj kao korisnik kredita i kao založni dužnik s jedne
strane i tuženik kao kreditor s druge strane utvrđeno je da je tuženik odobrio
tužitelju kredit u iznosu od 52.882,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem
tečaju HNB na dan isplate kredita. Čl. 2. korisnik kredita se obvezao vratiti kredit,
plaćajući u anuitetima iznos kredita od 52.882,27 CHF i redovnu kamatu (u kunskoj
protuvrijednosti), koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
sa promjenama tržišnih uvjeta temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja
je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,90% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi
jednakoj stopi redovne kamate, u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-
a. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate
do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen
obračun. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu
neplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u
visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te da će kreditor obračunati i naplatiti
tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama
kreditora. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću
primjenjuje se redovna kamatna stopa. Čl. 3. ugovoren je rok otplate 240 mjeseci.
Čl. 6. Ugovora ugovorena je namjena i to refinanciranje i adaptacija. Čl. 7. Ugovora
ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti 342,99 CHF po srednjem tečaju banke za CHF, važeće na dan
plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne
stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope
sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor
povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete, o čemu da
će kreditor obavijestiti korisnika kredita. Ugovoreno je da anuiteti dospijevaju na
naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, počev od dana dospijeća
prvog anuiteta. Čl. 8. do 20. ugovoreni su instrumenti osiguranja povrata kredita
(zasnivanjem založnog prava). Čl. 23. Ugovora, između ostalog, ugovoreno je da
kreditor ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje
odredbe Ugovora.
18. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza
broj 3232802924 od 05. srpnja 2013. godine utvrđeno je da su istog sklopili
drugotužiteljica kao korisnik kredita, prvotužitelj kao sudužnik i založni dužnik i
S. O. kao jamac, s jedne strane, i tuženik kao kreditor s druge strane.
Tim Ugovorom su ugovorne strane ugovorile da tuženik odobrava i stavlja na
raspolaganje korisniku kredita tj. drugotužiteljici kredit u iznosu kunske
protuvrijednosti od 46.494,00 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate
kredita, a da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s
pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom. Korisnik kredita i
druge ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavile su da su upoznate sa
činjenicom da su kredit iz tog Ugovora i obveze vezali uz valutnu klauzulu, te se
pristali na sve rizike i učinke. Čl. 2. ugovorne strane su ugovorile da je korisnik
kredita dužan platiti u anuitetima iznos od 46.494,00 eura i redovnu kamatu, te
interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope, u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Istim člankom ugovorena
je redovna kamatna stopa sastavljena od fiksnog i varijabilnog dijela (fiksni 3,31%),
a varijabilni dio kamatne stope da se može mijenjati tijekom razdoblja otplate kredita
u skladu s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa tuženika. Na dan sklapanja
Ugovora redovna kamatna stopa je iznosila 6,43% godišnje. Nadalje je ugovoreno i
vezano za umanjenje redovne kamatne stope temeljem diskrecijske odluke
kreditora, interkalarna kamata, kamata po dospijeću, te rizik promjenjivosti kamatne
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
stope tijekom otplate kredita. Čl. 3. ugovoren je rok otplate 300 mjeseci. A čl. 4.
ugovorena je namjena kredita i to restrukturiranje obveza po stambenom kreditu, te
da se kredit koristi isplatom u korist kreditne partije broj 7103177410 (a koji se
odnosi upravo na osnovni ugovor o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006.
godine). Čl. 5. je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan
plaćanja za eur (prvi anuitet iznosi 311,91 eur i sadrži glavni dug i kamatu važeću na
dan sklapanja Ugovora). Čl. 6. ugovoreni su instrumenti osiguranja povrata kredita.
Čl. 17., između ostalog, ugovorena je mogućnost otkaza kredita u slučaju
nepridržavanja obveze iz Ugovora.
19. Uvidom u priopćenje javnog bilježnika o otkazu ugovora o namjenskom
kreditu (osnovnog ugovora o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine)
utvrđeno je da dana 12. rujna 2012. godine javni bilježnik sukladno čl. 88. Zakona o
javnom bilježništvu, a na zahtjev tuženika, kao ovlaštenik, priopćava prvotužitelju
kao korisniku kredita, otkaz Ugovora o namjenskom kreditu kojeg su prvotužitelj i
tuženik sklopili 08. lipnja 2006. godine zbog neispunjenja ugovornih obveza
korisnika kredita. Iz potvrde koju je izdao javni bilježnik 21. rujna 2012. godine
utvrđeno je da je javni bilježnik izdao potvrdu tuženiku, da je dana 12. rujna 2012.
godine otkazan Ugovor o namjenskom kreditu koji je zaključen 08. lipnja 2006.
godine zbog neispunjenja ugovornih obveza korisnika kredita, te da je korisnik
kredita primio otkaz 14. rujna 2012. godine (list 84 do 87). Dakle, Ugovor o
namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine je otkazan, zbog neispunjavanja
ugovornih obveza od strane prvotužitelja.
20. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (88) utvrđeno je da je stanje
tražbine tuženika prema prvotužitelju na dan 03. rujna 2012. godine iznosilo:
ukupna nedospjela tražbina 46.185,82 CHF, a ukupna dospjela tražbina 4.482,01
CHF odnosno ukupno 50.667,83 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti.
21. Prvotužitelj je iskazao da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 2007.
godine, za iznos od 50.000,00 CHF, na rok od 20 godina kojim je refinancirao
kredit kojeg je imao u eurima, a dio iznosa od tog kredita iskoristio je za adaptaciju
stana. Za kredit (od 08. lipnja 2006. godine) se odlučio jer je ranije imao kredit u
eurima, a za predmetni kredit u CHF kamata je bila dosta manja i zato je uzeo kredit
u CHF kako bi mogao zatvoriti raniji kredit u eurima i dobiti još nešto novaca za
adaptaciju stana. Od tuženika nije dobio nikakvo upozorenje da se kamata može
tako puno promijeniti koliko se u stvarnosti i promijenila tijekom trajanja ugovora o
kreditu. Dalje je iskazao da je radio u jednoj tvrtki u kojoj je gazda umro (2008.
godine), kada je ostao bez posla i nije primao plaću, pa su kao obitelj razmišljali
kako će otplaćivati predmetni kredit u CHF. Kako je postajala mogućnost da im se
oduzme stan zbog neotplaćivanja kredita u CHF, 2013. godine su sa tuženikom
(supruga i sin) sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za rekonstrukturiranje obveza.
2006. godine prilikom sklapanja Ugovora nitko im nije objasnio što znači valutna
klauzula. Samo je razumio da će otplaćivati ratu kredita kako mu je tada prikazano,
ali da nije znao da će se ta rata kredita toliko povećavati. Od strane tuženika da mu
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
je na potpis dan gotov Ugovor i on ga je prihvatio. Prvi kredit kojeg je podigao u
eurima bio je i iskorišten za kupnju stana. I taj prvi kredit je zamijenio sa kreditom -
Ugovorom u CHF, jer mu je tada taj Ugovor u CHF bio povoljniji od prvog ugovora
u eurima. Nije mu objašnjeno da postoji mogućnost da će kredit u CHF moguće biti
nepovoljniji u kasnijem razdoblju. Ugovor o kreditu je pročitao onoliko koliko se
Ugovor može pročitati u onom vremenu kada je i koliko je bio u banci. Nije tražio
nikakva objašnjenja. Kredit je sam otplaćivao, pod svojim imenom. Dobio je otplatni
plan prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i svaka rata je bila jednako prikazana u
CHF. Nije imao nikakav obrt u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, ni
inače.
21.1. Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je Ugovor o namjenskom kreditu
od 08. lipnja 2006. godine sklopio kako bi mogao zatvoriti raniji kredit koji je imao u
eurima, a sve iz razloga kako bi mu bila povoljnija rata kredita. Nadalje, iz njegovog
iskaza proizlazi da nije bio u mogućnosti otplaćivati rate kredita jer nije imao
primanja, odnosno plaću budući da je 2008. godine umro njegov gazda kod kojeg je
radio. Budući mu je prijetila mogućnost da će mu se nekretnina (koja je bila
predmet zaloga, odnosno osiguranja za kredit) oduzeti odlučio se, zajedno sa
suprugom i sinom sklopiti novi ugovor, 05. srpnja 2013. godine, za restrukturiranje
obveza. Dakle, iz iskaza prvotužitelja, zaključuje se da isti nije izvršavao svoje
obveze po Ugovoru o namjenskom kreditu od 08. lipnja 2006. godine.
22. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog
stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove
Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav moći će ako smatra
da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
22.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl.
oec., je dana 23. lipnja 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon proučene
dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih
razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa
nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je
bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do
konverzije kredita više uplatio iznos od 2.426,62 € /18.283,29 kn.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije
tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika,
više uplatio 10.341,46 € / 77.917,68 kn.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije
tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika,
manje uplatio 160,30 € / 1.207,88 kn.
4. Kredit nije konvertiran temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15).
23. Tužitelj je podneskom od 25. rujna 2023. godine u cijelosti prihvatio nalaz i
mišljenje vještaka, te je specificirao tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu i
mišljenju vještaka.
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
24. Tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 25. rujna 2023. godine
navodeći da uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužitelja, a ne i onih
koje idu u korist tuženika, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke, te je
istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose.
25. Nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno danom zadatku, po
stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije i u skladu je s pravilima
struke.
26. Ugovorne strane su odredbom čl. 23.B Ugovora o namjenskom kreditu od
08. lipnja 2006. godine ugovorile mogućnost otkaza ugovora od strane kreditora ako
se korisnik kredita ne pridržava obveza iz Ugovora.
27. U ukupnosti provedenih dokaza utvrđeno je da je Ugovor o kreditu
sklopljen između prvotužitelja i tuženika od 08. lipnja 2006. godine, otkazan 2012.
godine zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane prvotužitelja. Upravo zbog
te činjenice Ugovor o kreditu od 08. lipnja 2006. godine je prestao postojati. S
obzirom da Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine više nema, prvotužitelj više
nije u mogućnosti potraživati iznose koje potražuje. Tužitelji su sklapanjem Ugovora
za restrukturiranje obveza 05. srpnja 2013. godine, koji je sklopljen uz primjenu eur
valutne klauzule, tj. sredstvima iz tog Ugovora namirili neizmirenu tražbinu iz
Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine. Dakle, tim Ugovorom od 05. srpnja
2013. godine tužitelji nisu izvršili konverziju za Ugovor od 08. lipnja 2006. godine,
jer je Ugovor o kreditu iz 08. lipnja 2006. godine otkazan i on je prestao postojati.
Stoga, tužitelji nemaju osnova pozivati se na primjenu presuda Visokog trgovačkog
suda iz tzv. kolektivnog spora, jer su odluke iz tzv. kolektivnog spora donijete
nakon otkaza Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006. godine, tj. nakon što je prestao
postojati taj Ugovor.
28. Prvotužitelj je već prije Ugovora o namjenskom kreditu od 08. lipnja
2006. godine imao kredit u eurima, tj. znao je što znači valutna klauzula i bio je
upoznat s valutnim rizikom, a što je i potpisom Ugovora o kreditu od 08. lipnja 2006.
godine i potvrdio u čl. 1. Ugovora da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu
proizaći iz promjene tečajnih odnosa za vrijeme postojanja Ugovora.
29. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari tužitelj ne traži utvrđenje ništetnosti odredbi
Ugovora od 08. lipnja 2006. godine koje bi se odnosile na ugovaranje promjenjive
kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule. U vrijeme donošenja presuda
Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-
6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, Ugovor o namjenskom kreditu od 08. lipnja
2006. godine je već bio prestao postojati zbog otkaza Ugovora (2012. godine). Zato
u konkretnom slučaju ništetnost ugovornih odredbi vezanih za ugovorenu
promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije ustanovljena u pravomoćnim
presudama Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine
i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a tužitelj niti u ovoj pravnoj stvari ne traži
deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti.
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
30. Tužitelj tvrdi da nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg
tužitelj potražuje u ovom postupku. Niti sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu
za restrukturiranje obveza od dana 05. srpnja 2013. godine da nije prestala
obveza tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos.
31. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je otkazom Ugovora o namjenskom
kreditu od 08. lipnja 2006. godine prestao postojati taj Ugovor, te da tužitelj više
nema osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove. A također smatra
da tužitelj nije ovlašten tražiti isplatu utuženih iznosa pozivom na pravomoćne
presude iz tzv. kolektivnog spora.
32. S obzirom na činjenicu da je tužitelju otkazan Ugovor o kreditu, zatim da
tužitelj niti ne traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od
08. lipnja 2006. godine, da je Ugovor o kreditu od 08. lipnja 2006. godine prestao
postojati otkazom Ugovora i to prije donošenja pravomoćnih presuda u tzv.
kolektivnom sporu, a vezano za utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o
kreditu od 08. lipnja 2006. godine koje se odnose na ugovaranje promjenjive
kamatne stope i valutne klauzule, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja
neosnovan.
33. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, nema potrebe obrazlagati o prigovoru tuženika radi zastare.
34. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
35. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je
dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 10.
siječnja 2022., 17. listopada 2022. i 10. studenog 2023. godine, te za zastupanje
na ročištu 20. studenog 2023. godine za svaku radnju po 497,50 eur/3.748,41 kn
plus PDV u iznosu od 621,87 eura/4.685,48 kn, a što sveukupno iznosi 3.109,37
eura/23.427,55 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi za sastav žalbe, jer s istom nije
uspio, niti za sastav podneska od 15. ožujka 2022. godine jer u istom ponavlja sve
navode već ranije iznijete, niti za sastav podneska od 20. ožujka 2022. godine, jer
isti nisu bili nužni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Visina priznatog i obračunatog
troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).
35.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.
36. Slijedom svega naprijed navedenog, riješeno i presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 08. siječnja 2024. godine.
Posl.br. 31 P-1451/2019-42
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog Rješenja i Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom
sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
objave ovog Rješenja i Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.