Poslovni broj: Usž-4375/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dino Pivac, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područni ured u Splitu, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1824/2024-12 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1824/2024-12 od 24. srpnja 2025.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područni ured u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/138, URBROJ: 443-02-03- 12-24-07 od 29. svibnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, naknadi trošak ovog spora u iznosu od 4.250,00 € (četritisućedvjestopedeset eura), u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za trošak upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/138, URBROJ: 443-02-03- 12-24-07 od 29. svibnja 2024., dok se rješenjem odbija prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu (točka I. izreke) kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru da u roku od 90 dana ukloni dograđenu pomoćnu građevinu, funkcionalno spojenu s ozakonjenom stambenom građevinom na razini međupodesta vanjskog stepeništa , između I. i II. kata ozakonjene građevine te dograđenu manju pomoćnu građevinu u produžetku postojeće građevine – garaže, jer su izgrađene bez prethodno ishođene pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). U žalbenim razlozima iznosi da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, jer prvostupanjska presuda ne sadrži sve bitne elemente, arbitrarna je, nerazumljiva i ne može se ispitati. Ističe da prvostupanjski sud i tuženik nisu dokazali da je on investitor predmetnih objekata u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o Državnim inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) i ZUS-a. Osim toga dio gradnje izveden je 60-tih godina prošlog stoljeća kada on nije niti mogao biti investitor. Napominje da nije ni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je utvrđeno da se nalaze predmetne građevine, što dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige, a nije ni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja ju okružuje, što je odlučno jer nije jasno obrazloženo niti dokazano jesu li predmetne nekretnine izgrađene isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga zaključuje da ga se niti po jednoj osnovi ne može obvezati na uklanjanje predmetnih objekata. Ističe da je stambena zgrada , izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 16. rujna 2015., dok je zakonitost druga dva objekta razvidna iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split od 17. lipnja 2013., odnosno glavnog projekta garažnog boksa, koji je sastavni dio građevinske dozvole od 17. studenog 1981. godine. Smatra da se sporni radovi mogu izvoditi u skladu s odredbama članaka 2., 4. i 5. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23., dalje: Pravilnik). Osporava naređeno uklanjanje cijele pomoćne građevine, jer je uvjerenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split od 17. lipnja 2013., potvrđeno da je ta građevina evidentirana 15. veljače 1968., čime je potvrđena njezina legalnost. Takvim postupanjem povrijeđeno je njegovo ustavno i konvencijsko pravo vlasništva radi čega se poziva i citira praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske. Iznosi da je izreku rješenja tuženika ne moguće izvršiti obzirom da je naloženo uklanjanje bespravno izgrađenih dogradnji bez specificiranja o kojim se dogradnjama radi. Ukazuje da je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio sve dokazne prijedloge čime je povrijedio odredbe ZUS- a, jer njihovim neprovođenjem nisu utvrđene sve bitne činjenice za donošenje pravilne odluke. Osporava i odluku prvostupanjskog suda o odgodnom učinku obzirom da je tijekom upravnog spora dokazao ispunjavanje pretpostavki propisanih ZUS-om, odnosno da bi mu izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta koje bi se teško mogla popraviti. Naime, radi se o bitnim dogradnjama za funkcionalnost ozakonjenih građevina čije bi uklanjanje podrazumijevalo znatne građevinske radove i popratne visoke troškove koji bi predstavljale ogroman teret za njegovo financijsko stanje i snošenje redovitih obveza svakodnevnog života. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu svih iskazanih troškova upravnog spora.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu ovaj Sud, za sada, ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda i tuženika da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za uklanjanje dogradnje ozakonjene stambene građevine na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu, prema kojoj je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

7. Ovo iz razloga jer je, prema spisu priloženim dokazima, razvidno da je prilikom inspekcijskih nadzora obavljenih 1. veljače i 29. svibnja 2024., utvrđeno da je tužitelj u svojstvu investitora na k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], bez ishođene izvršne građevinske dozvole, dogradio sjeverni dio jednog dijela postojeće pomoćne građevine, u dimenzijama 1,70 x 3,30 m i izveo krovnu ploču (strehu) maksimalnih dimenzija 3,40 x 1,70 m, te tako tom dogradnjom spojio pomoćnu građevinu s ozakonjenom stambenom zgradom, dok je na razini međupodesta vanjskog stepeništa između I. i II. kata, mostnom betonskom pločom dužine 2,50 i širine 0,90 m, izveo prolaz na prohodnu krovnu ploču pomoćne građevine, koja sada predstavlja funkcionalnu cjelinu stambene zgrade.

8. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao da mu se rješenjem tuženika nezakonito naređuje uklanjanje legalne pomoćne građevine obzirom da se uvjerenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, KLASA: 935-08/13-02/2201, URBROJ: 541-26-01-7-13-2 od 17. lipnja 2013., potvrđuje da je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana građevina prije 15. veljače 1968. godine u površini od 58,00 m[2] , što potvrđuje njezinu legalnost. Navedeni prigovor, koji tužitelj ponavlja i u žalbi, prvostupanjski sud nije cijenio relevantnim iako je od utjecaja na zakonito rješenje ove upravne stvari, a niti je s tim u vezi tuženik dao valjane razloge odnosno nije utvrdio postoji li mogućnost uklanjanja samo izvedene dogradnje pomoćne građevine, a ne i postojeće pomoćne građevine u cijelosti zajedno s izvršenom dogradnjom, kako je to naloženo inspekcijskim rješenjem.

9. Slijedom izloženog, nije bilo mjesta donošenju rješenja o uklanjanju predmetne građevine samo uz obrazloženje da je izvedenom rekonstrukcijom pomoćne građevine dograđena ozakonjena građevina i promijenjena njezina namjena u stambeni prostor , odnosno da je navedena pomoćna zgrada funkcionalno i konstruktivno pripojena ozakonjenoj stambenoj zgradi, čime je izgubila svojstvo samostojeće zgrade, te predstavlja dograđeni dio stambene zgrade. To osobito imajući u vidu da u inspekcijskom postupku nije utvrđeno da li je promjena namjene postojeće, dakle legalne, pomoćne zgrade u stambeni prostor izvršena građevinskim radovima za koje je trebalo ishoditi građevinsku dozvolu ili su u tu svrhu izvedeni samo radovi na unutarnjem uređenju iste, što bi imalo za posljedicu naredbu o povratu tog dijela u prijašnje stanje, bez potrebe uklanjanja navedene pomoćne zgrade u cijelosti.

10. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nisu se stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ni u odnosu na dograđenu manju pomoćnu građevinu u produžetku postojeće građevine – garaže maksimalnih tlocrtnih dimenzija 3,40 x 2,10 m, prije svega iz razloga jer spisu predmeta ne prileži dokaz koji bi upućivao na nezakonitost gradnje iste . Naime, u zapisnicima o inspekcijskom nadzoru nije opisan položaj i način izvedbe predmetnog zahvata u prostoru, niti je on uopće prikazan skicom izvedenog stanja (koja je sastavni dio zapisnika od 1. veljače 2024) pa nije jasno, a niti to proizlazi iz podataka sveza spisa, temeljem kojeg dokaza provedenog u postupku je izveden zaključak da se radi o nelegalnoj građevini.

11. S tim u vezi za napomenuti je da je i izreka rješenja tuženika u tom dijelu nedovoljno određena, odnosno nije jasno radi li se o dogradnji legalne garaže (koja s tom garažom čini cjelinu) ili samostalnoj pomoćnoj građevini koja je prislonjena uz garažu, a čiju gradnju je eventualno bilo moguće izvršiti temeljem odredbi Pravilnika, na primjenu kojeg tužitelj upućuje u žalbi.

12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja usmjerene na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koje je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev te poništiti osporenu presudu i rješenje prvostupanjskog suda, kao i rešenje tuženika.

13. Tužitelju je, s obzirom na postignuti uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), Sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku, i to trošak sastava tužbe, pristupa na dva ročišta, za svaku radnju po 500 bodova, PDV 3.000,00 €. i trošak sastava ove žalbe u zatraženom iznosu od 1.250,00 €, sveukupno 4.250,00 €.

14. U odnosu na preostali zatraženi trošak, ovaj Sud nalazi da podnesak tužitelja od 25. studenog 2023., nije bio ni nužan, ni potreban za rješenje ovog spora kraj već ranije iznesenih navoda u tužbi i na ročištima.

15. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2., a odgovarajućom primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić