REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3290/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. iz Zagreba, Većeslava Holjevca 40, OIB 17863542417, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-344/2025-3 od 25. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-966/2020-17 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
II Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha - izravna naplata, novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja, SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, V. Holjevca 40, od 13. prosinca 2016., radi pljenidbe i prijenosa novčane tražbine na temelju Zadužnice, ovjerene 19. veljače 2009. po javnom bilježniku Mandici Popović, pod br. OV- 657/09, te se sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku obustavljaju.
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se Financijskoj agenciji odmah po primitku Rješenja suda, o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, vratiti sva zaplijenjena sredstva po računima tužiteljice kao ovršenika, FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na njene račune u stanje prije provedbe zaplijene.“
III/ Nalaže se tuženiku, SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, V. Holjevca 40, isplatiti tužiteljici, FP, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR-a (dvijetisućepetstoeura) sa zateznim kamata koje teku od 28. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, koji u prijedlogu postavlja dva pitanja ističući da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također navodi da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, a u odnosu na povredu ljudskih prava nije dopušten.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika da se proglasi nedopuštenom ovrha odnosno izravna naplata, novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja od 13. prosinca 2016. radi prijenosa i pljenidbe novčane tražbine na temelju Zadužnice, ovjerene 19. veljače 2009. po javnom bilježniku Mandici Popović poslovni broj Ov-657/09, te se sve ovršne radnje obustavljaju.
6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik, ranije ovrhovoditelj podnio prijedlog za izravnu naplatu novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika kao ovrhovoditelja 13. prosinca 2016., radi prijenosa i pljenidbe novčane tražbine na temelju Zadužnice, ovjerene 19. veljače 2009., te da se ista ovrha ne provodi radi utvrđene nemogućnosti izvršenja. Sporno je li tuženik, ranije ovrhovoditelj mogao podnijeti prijedlog za ovrhu protiv ovršenice sada tužiteljice, je li nastupila zastara tražbine tuženika prema tužiteljici, ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje ove tužbe, te je li tužba pravovremena.
7. Tuženik je u prijedlogu postavio dva pitanja;
1. “Da li dozvoljena pravna sredstava iz članka 210. Ovršnog zakona, predviđena za postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, dosljedno prate uređenje standardnih pravnih lijekova u ovršnom postupku (žalba i žalba nakon proteka roka), a posebice u pogledu rokova za njihovo izjavljivanje.“
2. “Da li na tužitelju u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim leži teret dokazivanja iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku o osnovanosti žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona?“
8. Kao razloge tuženik navode odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2018/2020, U-III-3538/2017, U-III-2122/2021 i U-III-879/2020.
9. Prvo postavljeno pitanje je previše uopćeno (da li dozvoljena pravna sredstva dosljedno prate uređenje standardnih pravnih lijekova) te kao takvo ne predstavlja određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a.
10. Drugo postavljeno pitanje nije važno jer drugostupanjska odluka nije donijeta uz obrazloženje da tuženik nije dokazao činjenice koje tvrdi niti se u odluci razmatralo pitanje tereta dokazivanja.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 389.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), odlučiti kao pod toč. I izreke rješenja.
12. Tuženik ističe da mu je sud time što je počinio osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava ali pri tome ne navodi koje su bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, tako je na temelju članka 389.a stavak 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod toč. II izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
