Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-452/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Držaić predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Jurlina, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1612/2022-9 od 21. prosinca 2022., dana 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1612/2022-9 od 21. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, ukupne površine 11244 m2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj da je dužna trpjeti da tužitelj temeljem prvostupanjske presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja uknjižbu vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženice.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 11244 m2 na temelju dosjelostu s obrazloženjem da je izvedenom dokazima, iskazima svjedoka utvrđeno da je tužitelj, kao samostalni, neposredni posjednik bio u poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine te da je tužitelj dokazao kako je tužitelj po prednicima i osobno u posjedu predmeta spora dugi niz godina, zasigurno preko 100 i to kao savjestan i samostalni posjednik.
6. Međutim iako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrdio da su ispunjene pretpostavke za utvrđivanje vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, obrazloženje presude ne sadrži jasne razloge za takvu svoju odluku. Naime, nije jasno na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje - ZV) te da je tužitelj u kvalificiranom posjedu preko 100 godina obzirom da pobijanom presudom nije utvrđeno niti kada je započelo dosjedanje niti završetak tog dosjedanja.
7. Prvostupanjski sud je samo utvrdio da je tužitelj dokazao da ima stečenu dosjelost te da se vrijeme dosjedanja tužitelja od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe (29. 8. 2022.) treba računati po odredbama čl. 28. Zakona o vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine„ broj 53/91; dalje- ZV) do 31. prosinca 1996. a po odredbi čl. 159. ZV od 1. siječnja 1997. pa nadalje, do ispunjavanja uvjeta, pri čemu nije utvrdio odlučnu činjenicu - kada je tužitelj putem prednika ušao u posjed predmetne nekretnine. Radi navedenog počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23; dalje- ZPP) te pobijanu presudu nije moguće ispitati.
8. Nadalje, sud prvog stupnja u točki 5. pobijane presude nepravilno utvrđuje kako iz oporuke SĐ, pok. VĐ, oca tužitelja od 15. siječnja 2022. proizlazi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao od oca a on od svog oca VĐ. Ovo iz razloga jer oporuka nije temelj za stjecanje prava vlasništva već je samo pravni temelj nasljeđivanja.
8.1. Nasljeđivanjem se stječe pravo vlasništva u momentu otvaranja nasljedstva (smrću ostavitelja) na cjelokupnoj imovini ostavitelja - tj. na svoj onoj imovini (pokretninama i nekretninama) koja je u času njegove smrti bila u njegovu vlasništvu. Stoga, za pravilnu ocjenu da li je tužitelj nasljeđivanjem stekao pravo vlasništvo na predmetnoj nekretnini, odlučno je to da li je predmetna nekretnina, predstavljala vlasništvo tužiteljeva oca u času njegove smrti.
8.2. Prema tome, iz dokaza koje je sud prvog stupnja izveo nije moguće izvesti zaključak sa potrebnim stupnjem izvjesnosti da je otac tužitelja u momentu svoje smrti bio isključivi vlasnik cijelog predmeta spora kako je isti identificiran u ovom parničnom postupku, pa onda slijedom toga ni tužitelj to vlasništvo nije mogao steći nasljeđivanjem kao njegov oporučni nasljednik.
9. Također ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj u dugogodišnjem poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine obzirom da je isto u suprotnosti sa Povijesti promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s datumom izrade 8. travnja 1980. kojom je formirana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak a u kojem su kao posjednici navedeni „nepoznati posjednici„dok 1989. prijavnim listom revizije posjeda navedena kč.br. prelazi u posjed IĐ, a 1996. u posjed Kustić V. Kako o navedenom pobijana presuda nema razloga, to je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2., točka 11. ZPP-a i u tom dijelu presudu nije moguće ispitati.
10. Iz povijesnog zemljišnoknjižno izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je na nekretnini zem. čest. 2895 pašnjak Slatina površine 11244 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska temeljem rješenja zaprimljenog 10. veljače 2014. pod poslovnim brojem Z-3410/14, a prije toga upisana je kao općenarodna imovina u vlasničkom dijelu 1/1. Stoga pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je, a obzirom na zemljišnoknjižni upis na predmetnoj nekretnini, pri čemu tužitelj sudu treba dokazati da su njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine od najmanje 40 godina da se u konkretnom slučaju ne uzima u obzir razdoblje prije 8. studenog 1991.
11. To stoga, što u vrijeme dosijedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama S (Zahtjev broj: 35298/04), I (Zahtjev broj:22768/12) i Ž i dr. ( Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. (tako i VS RH u odluci Rev- 974/2017- 2 od 7. svibnja 2019.)
11.1. Naime, Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).
11.2. Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.
12. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ispitati sve okolnosti, bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i to da li se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine, pa ako utvrdi da nalazi, tada je potrebno utvrditi o kakvom se posjedu radi i kroz koje vrijeme je vršen, odnosno da li su se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine, pa ako utvrdi da su se nalazili, tada je potrebno utvrditi o kakvom se posjedu radilo i kroz koje vrijeme je vršen od njihove strane, te da li postoji ili ne kontinuitet u vršenju posjeda na predmetnoj nekretnini između pravnih prednika tužitelja i tužitelja, te da li netko treći, osim tužitelja, polaže pravo vlasništva predmetnoj nekretnini. Potrebno je obzirom da je riječ o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) utvrditi tijek vremena potreban za dosjelost (kada je rok za dosjelost počeo teći i kada je završio).
14. Nakon što utvrdi naprijed navedene činjenice, sud prvog stupnja će tada moći zaključiti, da li su ispunjene pretpostavke iz članka 159. i 160. ZV za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Držaić
