Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4019/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari prvotužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (pravnih slijednika iza pok. ASI), zastupanih po punomoćnici Biserki Milošević, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-4/2025-13 od 16. listopada 2025., dana 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o j e

Uvažava se kao osnovana žalba tuženice i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-4/2025-13 od 16. listopada 2025. i rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužena OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelje AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravne slijednike ranije tužiteljice ASI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem posjedu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 1193 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time što je 29. ožujka 2019. provalila ogradu i kapiju u vlasništvu ASI, na način da je uništila dva lokota i lanac postavljen na ogradu u vlasništvu ASI, pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično samovlasno smetanje i zabranjuje tuženoj da ubuduće ulazi na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i dio nekretnine 2371/1 k. o. [katastarska općina], u posjedu i vlasništvu tužiteljice te tamo postavlja bilo kakve svoje ograde.

II. Nalaže se tuženoj OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 9.085,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovo ukidanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite od samovlasnog smetanja posjeda nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 1193 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način opisan u izreci rješenja uz zabranu tuženici ubuduće takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja (čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-/pročišćeni tekst/, u daljnjem tekstu: ZV-a/).

6. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbe čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravlja se samo o činjenicama, koje se tiču posljednjeg (faktičnog i mirnog) posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja i poštenje posjednika, konkretno u ovoj pravnoj stvari da li je prednica tužitelja bila u samostalnom posjedu nekretnine u odnosu na koju traži pružanje posjedovne zaštite te da li je istu tuženica smetala u tom posjedu na način da je razbila lokot i lanac na kapiji kroz koju se ulazi na predmetnu nekretninu.

7. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti, koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), ali je iz činjenica, koje je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluku, sve vezano uz osnovanost zahtjeva tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite te je posljedično tom utvrđenju pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tuženica ne osporava da je počinila utuženi čin smetanja, no da tuženica drži kako je isti učinila, jer se poslužila dopuštenom samopomoći kada je ustanovila da je na ogradi (kapiji) postavljen dodatni lokot (za koji joj prednica tužitelja nije dala ključ), čime joj je onemogućeno dotadašnje korištenje nekretnine, koju je kupila 2018. od zemljišnoknjižnog vlasnika RS, ali da neovisno o navedenome, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 441. ZPP-a, sud smatra dokazanim da je sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dugogodišnjem posjedu prednice tužitelja, odnosno njezine obitelji, kojeg isti koriste kao dio dvorišta odnosno kao ulaz s Jadranske magistrale te kao komunikaciju s obalom, odnosno plažom, a koji dio je u cijelosti ograđen još od kraja Domovinskog rata, što potvrđuju i saslušani svjedoci (FS, ŠS, ČS i BS) pa stoga sud smatra da su se ispunile pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljima.

9.1. Također sud prvog stupnja smatra da nije bilo mjesta primjeni instituta dopuštene samopomoći od strane tuženice, budući da navod tuženice da joj je prvotna tužiteljica ASI dala ključ od sporne kapije, nije potvrđen drugim dokazima, a da posjed ne čini samo prolazak ili mogućnost otključavanja, nego neposredna faktična vlast nad stvari pa stoga, iako je moguće da je tuženica povremeno prolazila tim dijelom terena, što ni tužitelj AS ne negira u cijelosti, sud zaključuje da iz iskaza svjedoka nije razvidno da je to činila redovito, neometano i u obimu koji bi upućivao na posjed ili suposjed.

10. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

11. Naime, sud prvog stupnja gubi iz vida činjenice:

-da tuženica još u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu postojanja sporne kapije, na kojoj je bilo lanac s ključem, ali tvrdi da joj je prednica tužitelja dala ključ od istog, a da je sporna kapija ljetom, kada se i koristila kao prolaz do mora, s obzirom na svoju poziciju, bila uvijek otključana, što potvrđuje i u svom stranačkom iskazu;

-da tuženica okolnost korištenja spornih nekretnina na način da je njima prolazila od svoje kuće do mora (jednako kao što su isti koristili prednica tužitelja i njezina obitelj), pojašnjava činjenicom da je 2018. kupila čest. zem. [katastarska čestica] od RS upravo iz razloga da tim putem može prolaziti do mora, što je upravo i činila, naposljetku spornu nekretninu je i kupila pa je u najmanju ruku logično da je istu i koristila ;

-da svjedok FS u iskazu navodi da je tuženica, s obzirom na svoje zdravstveno stanje, koristila sve nekretnine (znači i spornu koja je predmetom posjedovne zaštite) i prolazila preko njih kako bi joj put do mora bio kraći;

-da svjedok LS iskazuje da je tuženica bila zainteresirana kupiti spornu česticu upravo kako bi preko nje mogla nesmetano prolaziti do mora, jer je bila invalidna osoba i morala bi inače od svoje nekretnine do mora hodati više od 1 km;

-da svjedok LS u iskazu potvrđuje navode tuženice vezano uz predaju ključa te iskazuje da mu je tuženica ispričala da kada je prvi puta došla na spornu nekretninu da je naišla na zaključanu ogradu, ali da joj je prednica tužitelja dala ključ od iste (stavila u sandučić);

-da svjedok GS potvrđuje da je u vrijeme kada je on koristio sporne putove, iste koristila i tuženica, s time da je on prestao iste koristiti kada je netko tamo postavio kapiju, mada mu to nitko nije zabranio, a da je tuženica iste nastavila koristiti i dalje „dok joj to nisu zabranili“;

-da svjedokinja ČS iskazuje da je „gospođa OS“ koristila predmetni put, dok se to moglo;

-da svjedok BS iskazuje da mu je poznato da je OS prolazila preko sporne parcele, a da je posjednica iste i prednica tužitelja;

-da prvotužitelj iskazuje da se predmetna kapija nalazila na granici nekretnine oznake 2371/1 i magistrale koja nosi oznaku 2357, s time da ne zna da li je njegova majka tuženici dala ključ od predmetne kapije, ali dozvoljava mogućnost da je tuženica ponekad u ljetnim mjesecima prolazila sporim putem, jer da oni nisu nikoga tjerali tko bi tamo prošao;

-da iz Povijesti posjedovanja DGU, PUK Zadar, Klasa: 936-02/18-05/561, Ur. br. 541-22-2/16-18-2 od 19. studenog 2018. proizlazi da se 2017. posjednikom čest. zem. [katastarska čestica] evidentira LS, a 2018. da slijedi promjena posjeda u korist OS na navedenoj čestici;

-da je odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano da je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12. Imajući u vidu navedeno, pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kao izvjestan se nameće zaključak da je tuženica bila u suposjedu čest. zem. [katastarska čestica] i to na način da je nakon njezine kupnje 2018. njome prolazila kako bi došla do mora, pri čemu nije od utjecaja okolnost koliko često je tamo prolazila, već je odlučno da je istu koristila po potrebi, što dovodi do zaključka da su tužitelji, u odnosu na koje tuženica niti ne osporava da su također prolazili spornom nekretninom do mora, ovlašteni štiti svoj suposjed u odnosu na drugog suposjednika, ovdje tuženicu jedino u slučaju da su za isto ispunjeni zakonski preduvjeti propisani odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a, a što nije slučaj, to stoga što činjenicom da je tuženica uništila dva lokota i lanac postavljen na ogradu, radi čega više nije mogla proći spornom nekretninom, nije niti isključila, niti bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti drugog suposjednika, ovdje tužitelja, jer su isti mogli i dalje nesmetano nastaviti vršiti svoj suposjed, a za slučaj da je radnjom tuženice za tužitelje nastala eventualna šteta, isto može biti predmetom drugog postupka u kojem je pak tuženica ovlaštena isticati prigovor nedostatka protupravnosti u postupanju činjenicom eventualnog korištenja instituta samopomoći, a koji prigovor je isticala i tijekom ovog postupka pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev tužitelja za njegovom nadoknadom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 2. ZPP-a).

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte