Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2063/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Roberte Pandža predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica JS dipl. iur. prema generalnoj punomoći Su-50/12 protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9949/2023-7 od 22. ožujka 2024., dana 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9949/2023-7 od 22. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 13.361,88 eur[1] / 100.675,09 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 10.602,10 eur / 79.881,54 kn teče od 21.4.2023. do isplate, a na iznos od 2.759,78 eur / 20.793,55 kn od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama od 22. ožujka 2024. do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio udovici smrtno stradalog u prometnoj nezgodi, a koju je 21. veljače 2005. skrivila treća osoba upravljajući osobnim vozilom koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, u visini obiteljske mirovine priznatoj rješenjem HZMO-a od 8. siječnja 2009., za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 30. rujna 2023.
8. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja – prometne nezgode dana 21. veljače 2005. u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja LS.
9. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. 84/21., 119/22., dalje: ZMO) ili prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) koji su bili na snazi u vrijeme izvršenih isplata.
10. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata obiteljske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne štete sukladno čl. 27. ZOOP-a i to razmjerni iznos mirovine odnosno razlike između isplaćenih mirovina i mirovine utvrđene prema čl. 27. st.3. ZOOP-a.
11. Stoga, cijeneći da se na temelju predloženih dokaza ne može utvrditi postojanje stvarne štete odnosno razlike propisane čl. 27.st.3. ZOOP-a, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
12. Tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava, ističući da mjerodavno pravo predstavlja ZMO koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata obiteljske mirovine, a ne ZOOP, pa da mu pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupno isplaćene obiteljske mirovine.
13 Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata obiteljske mirovine.
14. Naime, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbama ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne prema odredbama ZMO-a kako to pogrešno smatra tužitelj. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev- 1034/2021-2 od 8. veljače 2023.
15. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).
16. Prema čl. 27. ZOOP čl. 1.,2., i 3., obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, odnosno u konkretnom slučaju ukoliko postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (Rev-298/22).
17. Međutim, tužitelj na okolnost visine te razlike nije dostavio nijednog dokaza, iako je sukladno čl. 7. st.1. i čl. 219.st.1. ZPP-a na njemu bio teret dokazivanja te činjenice kao zakonske pretpostavke iz čl. 27. ZOOP-a za ostvarivanje prava na naknadu stvarne štete.
18. S obzirom da tužitelj nije dokazao stvarnu štetu koja mu je nastala isplatom obiteljske mirovine u smislu čl. 27. ZOOP-a, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
19. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-163/2023 i dr.) nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da suprotno žalbenim navodima u tim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u punom iznosu isplaćene mirovine.
20. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
21. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Roberta Pandža
