Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-110/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TD zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje - iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-473/2024-36 od 13. siječnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog TD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj:K-473/2024-36 od 13. siječnja 2025. optuženi TD proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi TD osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom TD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i trajanje istražnog zatvora od 17. lipnja 2024. do 17. rujna 2024.
3. Na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve HD u trajanju koje je 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora na način da optuženik ne smije sa žrtvom uspostavljati bilo kakav izravan ili neizravan kontakt niti ga uznemiravati.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) nalaženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana, te troškove na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje, dok je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženik oslobođen obveze naknade troškova za svjedoke te troškova psihijatrijskog vještačenja.
5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi TD putem braniteljice Snježane Popović, odvjetnice iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca. Ujedno je predloženo da drugostupanjski sud o održavanju sjednice vijeća obavijesti braniteljicu optuženika. Podneskom optuženika po braniteljici Snježani Popović od 25. veljače 2025. optuženik predlaže sudu žurno rješavanje predmeta jer su mu u međuvremenu u drugom kaznenom predmetu mjere opreza zamijenjene istražnim zatvorom. U privitku podneska dostavljeni su: rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj: Kir-55/2025 od 5. veljače 2025. o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom, žalba okrivljenika protiv tog rješenja i rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj: Kv II-27/2025-3 od 13. veljače 2025. kojim je odbijena žalba okrivljenika kao neosnovana.
6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik, optuženik i braniteljica optuženika, odvjetnica Snježana Popović koja je podneskom od 12. siječnja 2026. obavijestila drugostupanjski sud da neće pristupiti na sjednicu vijeća te je predložila održavanje iste u odsutnosti optuženika i braniteljice, nakon čega je održana javna sjednica vijeća u odsutnosti uredno obaviještenih stranaka.
9. Žalba optuženika nije osnovana.
10. Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP optuženik tvrdi da je u pobijanoj presudi izostala pozorna, savjesna i kritička ocjena svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama prvenstveno u odnosu na biće kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je nužno da je prijetnja smrću ozbiljna, što podrazumijeva isto takvu ozbiljnu bojazan osobe kojoj je prijetnja upućena za vlastiti život. U konkretnoj situaciji, kada prijetnja dolazi od strane teško alkoholizirane osobe u kakvom je stanju bio i okrivljenik s udjelom od 2,82 g/kg alkohola, nužno je odrediti intenzitet ozbiljnosti upućene prijetnje, odnosno na siguran način razlučiti ono što jest stvarna ugroza, a što su riječi pijane osobe, što je u pobijanoj presudi izostalo.
11. Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da o ovoj okolnosti u pobijanoj presudi nisu dani razlozi s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju iskaza žrtve HD utvrdio da je optuženik stojeći kod ograde voćnjaka na udaljenosti od oko desetak metara istome glasnim glasom rekao da će ga srediti, da će mu pokazati tko je on, da će ga ubiti i zaklati te mu psovao majku, što je ponovio najmanje pet do šest puta, nakon čega je otišao uz ogradu i više ga nije vidio dok u jednom trenutku optuženikova supruga nije zavikala „Ne nož“, pa se on okrenuo i vidio optuženika u svom dvorištu kako se kreće prema njemu s velikim nožem u ruci, pri čemu je prvostupanjski sud na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika utvrdio da je kod optuženika zbog djelovanja alkohola, uz ranije prisutne konfliktne odnose sa žrtvom, došlo do afektivnog pražnjenja uslijed čega je bio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnoj mjeri. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio i obrazložio da je optuženik iako u alkoholiziranom stanju bio svjestan svog ponašanja i upravljao je svojoj voljom, iako zbog utjecaja alkohola smanjeno, ali ne bitno pa je njegova ubrojivost tempore criminis bila očuvana, da je uputio žrtvi ozbiljne prijetnje smrću što je utvrdio iz iskaza žrtve HD i svjedoka ZD koji su u bitnome suglasno opisali način postupanja optuženika koji je žrtvi najprije prijetio verbalno više puta glasno ponavljajući prijetnje smrću, a potom na konkludentan način prilazeći mu s nožem u ruci. Stoga je u pobijanoj presudi jasno, dostatno i valjalo opisano da je optuženik žrtvi uputio ozbiljne prijetnje smrću što predstavlja objektivnu ugrozu za život žrtve te da se ne radi o „riječima pijane osobe“, kako to neosnovano ističe optuženik u svojoj žalbi.
12. Protivno žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije mogao samo na temelju objektivnog kriterija pretpostaviti i izvesti zaključak da je ponašanje optuženika izazvalo strah i uznemirenost za vlastiti život žrtve s obzirom da žrtva na raspravi pred sudom nije iskazivala o pretrpljenom strahu, ukazuje se žalitelju da je za ostvarenje bića kaznenog djela prijetnje nužno da je izrečena prijetnja smrću, prema objektivnim kriterijima i okolnostima u kojima je izrečena objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah i uznemirenost za vlastiti život, pri čemu nije nužno da je žrtva i osjetila navedeni strah i to opisala. S obzirom na način počinjenja kaznenog djela iz kojeg proizlazi da je optuženik žrtvi glasnim tonom izgovarao prijetnje smrću i više ih puta ponovio, a potom prema žrtvi krenuo nožem, uz okolnost da je žrtva u strahu od optuženika otrčala u svoju kuću, ispričao sinu što se dogodilo i pozvao policijske službenike, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a ne pretpostavio kako se to neosnovano ističe u žalbi, da je na opisani način optuženik svojim ponašanjem kod žrtve HD izazvao snažan osjećaj uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost te da je inkriminiranim radnjama ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje ga je proglasio krivim i osudio po zakonu.
13. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra ostvarenom jer smatra da postoje razlike u iskazu žrtve pred policijskim istražiteljem i pred sudom na raspravi te ukazuje na razlike i nelogičnosti u iskazima žrtve i njegovog sina ZD. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je žrtva o inkriminiranom događaju u oba iskaza iskazivala u bitnome istovjetno, a različitosti u iskazima žrtve i svjedoka ZD na koje optuženik ukazuje ne odnose se na odlučne činjenice važne za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za počinjeno kazneno djelo, već o sporednim činjenicama nebitnim za meritum stvari, kao što su okolnosti kada se toga dana svjedok ZD vratio iz Osijeka te jesu li u vrijeme događaja zajedno ručali.
14. Nisu od važnosti navodi žalbe da u spisu postoji podatak da su dana 17. lipnja 2024. bile dvije telefonske prijave ZD, sina žrtve, podnesene protiv optuženika u razmaku od svega dvadeset minuta, te da je prvostupanjski sud propustio analizirati i ocijeniti ranije prijave žrtve i ZD koje su vremenski povezane s inkriminiranim događajem. Naime, prva dojava koja se navodi u žalbi ne odnosi se na žrtvu, već njegovog sina ZD u odnosu na kojeg su prema optuženiku bile određene mjere opreza u vezi čega je podnesena dojava ZD dana 17. lipnja 2024. u 14:34 sati. Slijedeća dojava od istog dana u 14:53 sati je dojava ZD kojom dojavljuje da je optuženik napao nožem njegovog oca HD, a povodom čega su policijski službenici Policijske postaje Đakovo postupali. U odnosu na ostale dojave ZD koje se odnose na optuženika i članove njegove obitelji, a koje su uslijedile prije inkriminiranog događaja, protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je navedene analizirao i pravilno ocijenio u obrazloženju pobijane presude u točki 25. navodeći da je na temelju iskaza žrtve i svjedoka ZD te materijalne dokumentacije, odnosno navedenih dojava, utvrdio da su susjedski odnosi između optuženika i žrtve ozbiljno narušeni zbog čega su policijski službenici učestalo intervenirali povodom dojava žrtve i njegovog sina ZD zbog neprimjerenog ponašanja optuženika i članova njegove obitelji, pri čemu nisu točni navodi žalbe da policijski službenici nisu utvrdili ni elemente prekršaja niti kaznenog djela, s obzirom da su nakon provedenih intervencija u nekim od navedenih postupanja utvrdili elemente prekršaja. Stoga su proizvoljni i paušali zaključci optuženika da su žrtva i njegov sin zlurado i neosnovano prijavljivali optuženika i članove njegove obitelji, kao i u konkretnom predmetu te da ih ne vole jer su T i žele da se odsele iz kuće.
15. Protivno daljnjim navodima žalitelja da je sud neosnovano ocijenio obranu optuženika i iskaze svjedoka ED, UD, H UD i AD nevjerodostojnim dokazima, iako su svi ovi svjedoci potvrdili obranu optuženika da se događaj nije dogodio, sud je iznio temeljitu analizu i kritičku ocjenu svih dokaza pa tako i iskaza imenovanih svjedoka obrane te je ocijenio obranu optuženika, nakon čega je iznio jasne, dostatne i valjane razloge zbog čega obranu optuženika i iskaze ovih svjedoka nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne, s kojim se razlozima u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud. Uz navedeno, neosnovani su žalbeni navodi optuženika da policijski službenici postupajući po dojavi o napadu nožem nisu izvršili pretragu kuće optuženika te oduzeli opasno oruđe kojim je kazneno djelo počinjeno, pa se navedeni propust zbog ne oduzimanja opasnog sredstva treba tumačiti u korist obrane da se inkriminirani događaj nije dogodio na način kako se optuženik tereti. Naime, iako od optuženika kritične zgode nije oduzet nož, odlučne činjenice o izrečenim prijetnjama i konkludentnom prijetnjom nožem utvrđene su na temelju drugih dokaza, stoga navedena okolnost nije od utjecaja na kaznenopravnu odgovornost optuženika.
16. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno odbio i dostatno obrazložio razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedokinje ID, vlasnice nekretnine u kojoj živi optuženik sa svojom obitelji, na okolnost da su žrtva i njegov sin istoj podnijeli ponudu za kupnju kuće kako bi iselili optuženika i njegovu obitelj iz te kuće. Navedene okolnosti, kako je to osnovano obrazložio prvostupanjski sud, nisu važne za odlučivanje, pa je osnovano odbijen taj dokazni prijedlog kao nevažan jer se ispitivanje navedene svjedokinje ne odnosi na predmet ovog kaznenog postupka, time niti na utvrđivanje odlučnih činjenica.
17. S obzirom na navedeno, protivno istaknutim žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ispravno ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti i u odnosu na obranu optuženika te je pravilno izveo zaključak da je na temelju utvrđenih odlučnih činjenica dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim. Stoga nije ostvarena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti je posljedično počinjena povreda Kaznenog zakona, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona nije osnovana.
18. Pobijajući odluku o kazni optuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on otac četvero maloljetne djece koju uzdržava, jer je on otac devetoro djece od čega je osmero maloljetno, u prilog čega dostavlja dio Obiteljske procjene za obitelj optuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Đakovo od 13. studenog 2024. iz koje je razvidan broj i dob djece. Smatra da utvrđene otegotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda nisu prihvatljive, jer je on do sada osuđivan samo jednom za kazneno djelo lažne uzbune iz članka 316. KZ/11 i da sud ne navodi koliko je puta kažnjen zbog prekršaja s elementima nasilja, budući da iz prekršajne evidencije proizlazi da se višestruka kažnjavanost odnosi na prekršaje protiv javnog reda i mira i oblasti prometa, a svega dva puta za obiteljsko nasilje, iz čega proizlazi da nije nikada kažnjavan za djelo s elementima nasilja prema trećim osobama te da je pogrešno kao otegotna okolnost cijenjena upornosti pri počinjenju kaznenog djela jer se radi o ponašanju sadržanom u činjeničnom opisu djela koje ne može biti cijenjeno kao otegotno.
19. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud kod odluke o kazni cijenio optuženiku kao olakotnu okolnost da je otac četvero maloljetne djece koju uzdržava, pa iako je optuženik prema dostavljenim podacima otac devetero djece od kojih je osmero maloljetno, navedena okolnost nije od utjecaja na vrstu i visinu kazne koju je sud izrekao optuženiku s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio kao olakotno da je optuženik otac većeg broja maloljetne djece koju je dužan uzdržavati. Nadalje, prvostupanjski je sud kao otegotno optuženiku cijenio njegovu kaznenu osuđivanost i višestruku prekršajnu kažnjavanost, između ostalog zbog prekršaja s elementima nasilja, njegovu upornost pri počinjenju kaznenog djela s obzirom da je prvo žrtvi prijetio verbalno, a onda mu se i počeo približavati s nožem u ruci te činjenicu da je kazneno djelo počinio prema osobi starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja. Sve navedene otegotne okolnosti pravilno su utvrđene i ocijenjene, između ostalog i da je optuženik osoba koja je već izražavala agresivno ponašanje s obzirom na kažnjavanja zbog prekršaja protiv javnog reda i mira i zbog nasilja u obitelji, pa nisu od važnosti navodi optuženika da do sada nije bio nasilan prema trećim osobama. Upornost u počinjenju kaznenog djela pravilno je ocjenjena kao otegotna okolnost jer način i okolnosti počinjenja kaznenog djela ukazuju da je optuženik prijetio žrtvi verbalno i konkludentnom radnjom, znajući da se radi o starijoj osobi sa zdravstvenim tegobama, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik inkriminiranim radnjama iskazao upornost i znatan stupanj kriminalne volje.
20. S obzirom na pravilno utvrđene i ispravno ocijenjene okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje utječu na proces individualizacije kazne te polazeći od stupanja krivnje optuženika i svrhe kažnjavanja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je izrečena kazna zatvora optuženiku u trajanju od šest mjeseci primjerena kazna, da će ista ostvariti propisanu svrhu kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11 te mu je ispravno na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 17. lipnja 2024. do 17. rujna 2024.
21. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 13. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
