Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2212/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suda izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Hrdalo, odvjetnica u Dubrovniku, Dr. A. Starčevića 16, radi uspostave prijašnjeg stanja, zabrane uznemiravanja i predaje u posjed te u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Hrdalo, odvjetnica u Dubrovniku, Dr. A. Starčevića 16, protiv tužitelja-protutuženika AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-969/2016-56 od 27. svibnja 2024. i žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-929/2016-56 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-929/2016- 56 od 27. svibnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uvažava se žalba protutuženika i ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-929/2016-56 od 27. svibnja 2024. u točkama I i II izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

III O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju (u daljnjem tekstu tuženiku) prestati s uznemiravanjem vlasništva tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelja) na čestici zgrade br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a posebno ulaziti, unositi zemlju, uništavati travu i odlagati kominu od grožđa u vrt na istočnoj strani čestice zgrade te mu je zabranjeno svako takvo i slično uznemiravanje (točka I izreke) dok je odbijen tužbeni zahtjev u djelu kojim tužitelj traži da sud tuženiku naloži da uspostaviti prijašnje stanje na istočnoj strani predmetne čestice uklanjanjem plastičnih cijevi, dimnjaka, prozora i zatrpavanjem izolacijske rupe te mu predati, prekoračenjem međe zahvaćeno zemljište u posjed (točka II izreke). Nadalje odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva međašnog prostora površine 74 m2, u naravi dolac klinastog oblika na krajnjem istočnom dijelu predmetne čestice sa ostacima - ruševinom košare površine 24 m2 na položajnoj skici geodeta ĆN iz srpnja 2019. označenoj br. 4 na njegovom sjevernom dijelu tj. duž sjeverne granice i rupom dubine 2,75 m na krajnjem južnom dijelu a na zapadu omeđen ogradnim zidom prema ostatku predmetne čestice, na položajnoj skici označen kao zid 1, a s istočne strane omeđen zidom prema čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na položajnoj skici označen kao zid 2 (točka III izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.652,87 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja za iznos od 2.228,64 eura sa zatraženim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka V izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud oglasio se nenadležnim za rješavanje po dijelu protutužbenog zahtjeva kojim tuženik traži da sud obveže tužitelja na trpljenje da se u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] evidentira ispravak granice na način da se granica između čest. zgr. br. [katastarska čestica] i čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavi duž potpornog zida 1 i dalje jugoistočnim rubom postojećeg objekta označenog br. 5 sve do ulice oznake čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a predmetni međašni prostor da u cijelosti pripadne čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka I izreke) te je sve provedene radnje provedene u ovom postupku u vezi s tim dijelom zahtjev ukinuo i u tom dijelu protutužbu odbacio (točka II izreke).

3. Presudu u točkama II i V izreke kojem nije uspio u sporu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Prvostupanjsku presudu u točkama I, III i IV izreke te prvostupanjsko rješenje u cijelosti pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da drugostupanjsku sud u pobijanom dijelu presudu u rješenje suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno u tom dijelu iste ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Žalbe stranaka su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na zabranu uznemiravanja u vlasništvu njegove nekretnine i zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i to uklanjanjem plastičnih cijevi, dimnjaka, prozora i zatrpavanjem izolacijske rupe te eventualno kumulirani zahtjev za predaju tog dijela predmetne čestice u posjed. Naime tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da je tuženik građenjem prekoračio među između čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja i čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tuženika, na način da je na jednom prostoru na istočnoj strani čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine oko 2 m2, a koji graniči sa čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iskopao izolacijsku rupu dubine oko 3 m, izgradio betonski zid, u njoj sagradio dimnjak i postavio prozor, izvršio drenažu i betonirao dno te postavio plastične cijevi većih dimenzija zbog čega traži uspostavu prijašnjeg stanja na istočnoj strani čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno predaju prekoračenjem međe zahvaćeno zemljište u posjed.

7. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je on vlasnik dijela čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji tužitelj naziva međašni prostor, površine 74 m2.

8. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj dokazao vlasništvo nad predmetnom nekretninom odnosno da su suvlasnici čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj, BN i GN svaki u 1/3 dijela, da tuženik ne spori da je poduzimao radnje koje se spominju u tužbi (ulaženje, unošenje zemlje, uništavanje trave i odlaganje komine od grožđa na nekretninu tužitelja) sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), naložio je tuženom da prestane s uznemiravanjem vlasništva tužitelja a posebno ulaziti, unositi zemlju, uništavati travu i odlagati kominu od grožđa u vrt na istočnoj strani čestice zgrade te mu je zabranio svako takvo i slično uznemiravanje.

9. Pošavši od daljnjih utvrđenja koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mucića od **.**.2019. i ĆN od 18. srpnja 2019., koje je sud prvog stupnja prihvatio, da su potporni zidovi tzv. izolacijske rupe, stupovi na potpornom zidu i otvor za prozor kuhinje u prizemlju čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema načinu izvedbe i korištenim materijalima, izvedeni u razdoblju do 1950., a dimnjak, instalacijske cijevi i kuhinjski prozor u razdoblju od 2000., da granicu između čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (nekretnine tužitelja) i čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnine tuženika) predstavlja izgrađeni kameni zid koji se po svom položaju podudara s prikazanom granicom na skici br. 21 iz 1898. koja se od tada nije mijenjala, da na dijelu čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] točnije uz izgrađenu spornu rupu granicu predstavlja fasada kuće čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do graničnog zida, izgrađenog između čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] tako da je sve što je izgrađeno uz ili na tom dijelu fasade čest. zgr. [katastarska čestica] (prozor, dimnjak, zid i sporna rupa) izgrađeno preko granice odnosno na čest. zgr. [katastarska čestica], da je stanje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] puno nedorečenosti zbog nedovoljno točnog evidentiranja stvarnog stanja, da u popisu posjeda iz 1989. nije upisna površina kuće ni pomoćnog objekta, čime bi se smanjila površina dvorišta, da nikada nije izmjerena cijela čest. zgr. [katastarska čestica] niti izračunata njena površina, da se na čest. zgr. prema stanju iz 1898. nalaze dva objekta, ali da njihova površina ne iznosi 50 m2, da kuća ima oko 120 m2 dok je pomoćni objekt imao oko 23 m2 što znači da dvorište ne može imati 441 m2, da su ove površine upisane u katastarskom operatu od 1898. a u međuvremenu izgrađena i Jadranska cesta koja je možda mijenjala površinu čest. zgr. [katastarska čestica], da drugih objekata nema tako da nije poznato na što se odnosi kuća 50 m2 u posjedovnom listu jer drugih kuća nema i da zbog toga nije moguće tvrditi da se upis u posjedovni list, koji glasi: kuća 50 m2 odnosi na sporni trokutasti vrt kojeg se opisivalo za vrijeme očevida, da kuća br. 4 na njegovoj skici ima 24 m2, a cijeli trokut s tom kućom 74 m2, da stranke nisu pokrenule postupak uređenja međe te da korištenje izolacijske rupe i otvora za prozor kuhinje (nastalih do 1950.) korištenje plastičnih cijevi i dimnjaka, (postavljenih prije dvadesetak godina) ne ograničava tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na njegovim nekretninama, sud prvog stupnja tužbeni zahtjev kojim se traži uspostava prijašnjeg stanja na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZV nije osnovan te posljedično isti odbio.

10. Protutužbeni zahtjev sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje da tuženik traži utvrđenje prava vlasništva realnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje naziva međašnim prostorom površine od 74 m2 u odnosu samo na tužitelja iako su u zemljišnim knjigama, osim tužitelja u 1/3 dijela, kao suvlasnici ove nekretnine upisani i BN i GN, svaki u 1/3 dijela.

11. Pobijana presuda i rješenje imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, jer su razlozi o odlučnim okolnostima proturječni ispravama priloženim spisu odnosno jer su o odlučnim činjenicama razlozi nedostani, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je, a kako to proizlazi i iz priloženih zemljišno knjižnih izvadaka, čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tužitelja u 1/3 dijela te BN i GN svakog u 1/3 dijela a čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tuženika.

13. Međutim protutužbenim zahtjevom tuženik traži da sud utvrdi da je on vlasnik dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje naziva međašnim prostorom površine od 74 m2, odnosno traži utvrđenje vlasništva dijela predmetne čestice čiji su (su)vlasnici tužitelj, BN i GN.

14. S obzirom da su vlasnici predmetne čestice zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj, BN i GN oni kao suvlasnici, sukladno odredbi čl. 201. ZPP, imaju položaj nužnih suparničara jer se spor u ovom konkretnom slučaju može riješiti samo na jednak način u odnosu na sve njih kao suvlasnike.

15. Odredbom članka 201. ZPP propisano je da, ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima - jedinstveni suparničari, smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZV, ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

16. Nužno suparničarstvo postoji u situaciji kada po prirodi stvari odnos može biti utvrđen samo u korist svih odnosno, protiv svih; dakle, njegova karakteristika jeste obligatornost, a uvjetovano je materijalnopravnim odnosom. Pritom, ne samo da se mora donijeti jedinstvena odluka nego u parnici kao procesnopravnom odnosu moraju i sudjelovati svi sudionici materijalnopravnog odnosa koji se smatraju jednom strankom u pogledu posljedica radnji koje poduzimaju.

17. S obzirom na navedeno u situaciji kada tuženik nije protutužbom obuhvatio sve osobe nužnog suparničarstva sud prvog stupnja bio je dužan postupiti prema odredbi čl. 109. ZPP te pozvati tuženika na ispravak odnosno dopunu protutužbe pa ukoliko bi tuženik svoju dopunjenu protutužbu dostavio sudu u ostavljenom mu roku imalo bi se smatrati uredno podnesenom onog dana kada je prvi puta podnesena, s time da se nužni suparničari tom proširenju ne mogu protiviti s obzirom da se svi suvlasnici u konkretnom slučaju u procesno smislu smatraju jednom parničnom strankom. Ukoliko tuženik u određenom roku ne bi postupio po rješenju suda prvostupanjski sud trebao bi protutužbu odbaciti.

18. Pri tome valja reći da ukoliko u parnici ne sudjeluju svi nužni suparničari nije zadovoljeno načelo kontradiktornosti niti omogućeno u punoj mjeri predlaganje dokaza, isticanje prigovora (materijalnopravnih i procesnopravnih), korištenja svih raspoloživih pravnih sredstava a time može doći i do povrede prava stranke u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU broj: 8/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

19. Kako sud prvog stupnja nije tuženika poučio da protutužbom trebaju biti obuhvaćeni i drugi suparničari valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz uputu na postupanje u smislu odredbe čl. 109. ZPP.

20. Kako pitanje osnovanosti protutužbenog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje i za odlučivanje po tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari budući da bi sud mogao utvrditi da radnje navedene u tužbi (ulaženje, unošenje zemlje, uništavanje trave i odlaganje komine od grožđa na nekretninu tužitelja) koje je, kako to priznaje sam tuženik, nesporno poduzeo predstavljaju uznemiravanje vlasništva tužitelja te nastavno da svako takvo i slično uznemiravanje zabrani odnosno da odluči o osnovanosti zahtjeva za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja ili predaju u posjed mora utvrditi da sporni dio zemljišta predstavlja vlasništvo tužitelja i u preostalom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti i predmet vrat9ti na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu sa čl. 109. ZPP nakon čega će u slučaju da tužitelj dopuni protutužbu na temelju dosad izvedenih dokaza raspraviti odlučne činjenice imajući u vidu da u ovom slučaju tuženik zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu o već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu predmetne čest. zgr. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar - species (čl. 5. st. 1. ZV) te da taj geometrijski odijeljeni dio faktično mora biti individualiziran, kao takav egzistirati, tako da u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo u tom slučaju prestaje, te prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijskog dijela koji faktično mora već predstavljati pojedinačno određenu stvar. Stoga bi ispravno postavljeni zahtjev trebao glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalno pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen trebalo bi prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno i grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji i nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. U tom slučaju kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj bi bio ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. - 162. ZZK) te upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV), čime bi takva odluka bila provediva.

22. Osnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik osporava odluku prvostupanjskog suda da za rješavanje o dijelu protutužbenog zahtjeva kojim tuženik traži da sud tužitelju naloži trpjeti evidentiranje ispravka granice u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] nije nadležan već da je isto u nadležnosti upravnog tijela s obzirom da tuženik ne traži nikakvo postupanje katastra (za koje katastar bio nadležan) već tuženik traži da sud naloži da tužitelj trpi da se u katastru provede upis na točno određeni način.

23. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. st. 3. ZPP, žalbu tuženika i u tom dijelu prihvatiti i prvostupanjsko rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

24. Kako su ukinuta odluka o glavnim zahtjevima stranaka valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

25. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica