REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4339/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Željka Pajalića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 120/1, protiv tuženika ZG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Plamenka Budeša, odvjetnica u Splitu i punomoćnik Milan Jurčević, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-114/2024-2 od 6. svibnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Px-33/12 od 2. rujna 2014., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljeno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-114/2024-2 od 6. svibnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Px-33/12 od 2. rujna 2014.
2. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog jednog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Kroz drugo postavljeno pitanje prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pošteno i pravično suđenje.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljen ih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-741/2023-2 od 22. studenoga 2023. i Rev-1334/2024-2 od 30. listopada 2024., Revd-293/2024 od 9. travnja 2024., te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III/3226/2022 od 11. srpnja 2023. Predlaže dopustiti podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije osobito zbog teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kojima je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud, kao žalbeni sud, prekršio odredbu čl. 367.a ZPP donio tzv. presudu iznenađenja. Naime u konkretnom slučaju odluka suda drugog stupnja ne temelji se na pravnom shvaćanju koje bi se odnosilo na drugu pravnu osnovu već je prilikom odlučivanja o žalbi tuženika sud uz postojeću pravnu osnovu naznačio samo kako "sporni ugovor od 3. srpnja 1990. i sporazum od 21. veljače 1991. ima elemente obnove odnosno novacije". Odluka drugostupanjskog suda sadržajno utemeljena je i na odredbi čl. 373. toč. 1. i 2. ZPP, a ne na odredbi čl. 367.a ZPP kako to pogrešno drži predlagatelj.
6.1. Postavljenim pitanjem ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
7. Pogrešno je stoga i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenog pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnom pitanju u kojem ono odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se tuženik poziva odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
7.1. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenog pitanja. U odnosu na pozivanje predlagatelja na rješenje ovog suda poslovni broj Revd-293/2024 od 9. travnja 2024. valja reći da isto rješenje ne može predstavljati razlog važnosti postavljenom pitanju jer u navedenom nije izraženo shvaćanje glede postavljenog pitanja.
8. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pa je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.
9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. i čl. 6. st. 1. Konvencije.
10. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja činjenična utvrđenja o postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetnom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sporu ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava , treba istači da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje.
13. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
