REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1002/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Eugen Duk, odvjetnik u Kutini, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i obrane, OIB:72910430276, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-129/2024-2 od 6. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-47/2023- 25 od 7. lipnja 2024., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-129/2024-2 od 6. studenog 2024., zbog pravnih pitanja:
„Imaju li državnoodvjetnički dužnosnici pravo na isplatu određenih radnih sati za vrijeme „aktivnog dežurstva“ isključivo na temelju Pravilnika, temeljem kojeg Pravilnika im se i određivala i visina osobnog dohotka u utuženom razdoblju ili im pripada pravo na isplatu osobnog dohotka u povećanom iznosu za te odrađene sate rada u vrijeme tzv. „aktivnog dežurstva“, kao radniku, sukladno općim propisima ZR, a pogotovo u smislu čl. 60., čl. 65. i čl. 94. ZR, ali i važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju, odnosno sukladno pravnoj stečevini i praksi Suda Europske unije, s obzirom na odluke tog Suda u kojima se pravosudne dužnosnike tretira u smislu donesenih Direktiva, kao radnike i u kojima se iznosi pravno stajalište o pojmu „radnog vremena“, suprotno „vremenu odmora“?
Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 75152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06 i 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-129/2024-2 od 6. studenog 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-47/2023-25 od 7. lipnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:
„Je li tužiteljičina državnoodvjetnička dužnost (zamjenika općinskog
/županijskog državnog odvjetnika, odnosno općinskog/županijskog državnog odvjetika) obuhvaćena pojmom „radnik“ iz čl. 1. st. 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje – Direktiva 2003/88/EZ) u vezi s čl. 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno može li se svrha primjene istih uvjeta rada za sve zaposlenike u državnom odvjetništvu državnoodvjetnički dužnosnik smatrati radnikom?
U slučaju da državnoodvjetnički dužnosnici potpadaju pod pojam „radnik“ u smislu Direktive 2003/88/EZ, primjenjuje li se na iste odredbe Zakona o radu („Narodne novine" broj 23/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje: ZR), a u vezi onih pitanja iz njihovog radnog odnosa koja nisu uređena odredbama Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 18/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15 dalje: ZDO/09 i „Narodne novine“ broj 67/18, 126/21, 21/22 dalje: ZDO), Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika („Narodne novine“ broj 10/99, 25/00, 01/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 08/06, 142/06, 34/07, 134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19 – dalje: ZPSDPD) te odredbama Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika („Narodne novine“ broj 35/15 i „Narodne novine“ broj 64/19, dalje: Pravilnik)?
Ukoliko je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, je li sud, na temelju zahtjeva tužitelja, dopušteno utvrđivati da naknada koja je isplaćena za „pasivno dežurstvo“ temeljem odredbi Pravilnika nije primjerena obzirom na ograničenja koja su državnoodvjetničkom dužnosniku nametnuta uslijed obavljanja poslova u „pasivnom dežurstvu“ te mu potom odrediti isplatu primjerene naknade, sve temeljem odredbe čl. 90.b st. 3. ZR?
Imaju li državnoodvjetnički dužnosnici pravo na isplatu određenih radnih sati za vrijeme „aktivnog dežurstva“ isključivo na temelju Pravilnika, temeljem kojeg Pravilnika im se i određivala i visina osobnog dohotka u utuženom razdoblju ili im pripada pravo na isplatu osobnog dohotka u povećanom iznosu za te odrađene sate rada u vrijeme tzv. „aktivnog dežurstva“, kao radniku, sukladno općim propisima ZR, a pogotovo u smislu čl. 60., čl. 65. i čl. 94. ZR, ali i važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju, odnosno sukladno pravnoj stečevini i praksi Suda Europske unije, s obzirom na odluke tog Suda u kojima se pravosudne dužnosnike tretira u smislu donesenih Direktiva, kao radnike i u kojima se iznosi pravno stajalište o pojmu „radnog vremena“, suprotno „vremenu odmora“?
Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 75152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06 i 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.
3. U prijedlogu tužiteljica navodi i da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci, jer je riječ o pravnim pitanjima važnim za rješenje ovoga spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz ljudsku praksu.
7. Revizijski sud je ocijenio da je prvo pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom na iskazano mišljenje Suda Europske unije u predmetu C- 373/24 Ramavić od 30. listopada 2025.
8. U odnosu na drugo pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja riječ je o važnom pitanju za razvoj prava kroz sudsku praksu vodeći računa o citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava i stavovima tog suda glede naknade parničnih troškova za zastupanje države i pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske.
9. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
10. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 13. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
