Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3581/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČM, zbog prekršaja iz čl. 75.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20, 143/21), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za unutarnji i kontrolno instruktivni nadzor, Službe za zastupanje pred sudovima, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: 23 Pp-2392/2023, od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za unutarnji i kontrolno instruktivni nadzor, Službe za zastupanje pred sudovima i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinio prekršaj iz čl. 75.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, jer da navedeni činjenični opis djela prekršaja predstavlja samo zakonski opis prekršaj iz čl. čl. 75.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a što nije dovoljno da bi se po istom moglo postupati, budući u činjeničnom opisu djela prekršaj trebaju biti navedeni propusti počinitelja, a ti propusti moraju biti konkretizirani, dakle treba biti navedeno na koji način je okrivljenik počinio prekršaj, na koji način nije osigurao provedbu navedene sigurnosne mjere obveze predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore, je li odredio osobu ili više osoba za provedbu navedene mjere, tko je kontrolirao provedbu te mjere, o kojim se osobama radi koje bi eventualno ušle u službene prostorije Grada Sinja bez obveze predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore, pa da činjenični opis prekršaja sadrži samo zakonski opis djela, bez da su navedeni konkretni propusti počinitelja.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.

3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, ali ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi.

6. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenik je oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 75.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, da 28. siječnja 2022. nije osigurao provedbu sigurnosne mjere obveze predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u službene prostorije Grada Sinja, čime da bi postupio protivno odredbi čl. 47. st. 2. t. 8.a i čl. 55.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

7. Odredbom čl. 75.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisano je da će se kazniti za prekršaj odgovorna osoba koja ne osigura provedbu posebne sigurnosne mjere obveze predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore (članak 47. stavak 2. točka 8.a i članak 55.a), s tim da je materijalnom odredbom čl. 47. st. 2. t. 8.a istog Zakona propisana obveza predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti radi ulaska u određene prostore.

8. Provedbenim propisom, Odlukom o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova („Narodne novine“, broj 121/21, 10/22) određeno je koji su to prostori na koje se odnosi navedena obveza i na koji način se ista obavlja.

9. Međutim, iz navedenog činjeničnog opisa djela iz izreke pobijane presude, koji je istovjetan činjeničnom opisu u prekršajnom nalogu (optužnom prijedlogu), ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer nedostaje naziv i odgovarajuće odredbe citirane Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova („Narodne novine“, broj 121/21, 10/22), na temelju koje je propisano kada i gdje se provodi obveza predočenja dokaza o testiranu, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti.

10. Kako u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude i optužnom aktu nije naveden propis kojim je određena obveza koju prema optužbi okrivljenik nije poštovao, kao bitno obilježje prekršaja, djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.

11. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao tražiti dopunu optužnog prijedloga. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ, na koju se poziva žalitelj, propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.

12. Stoga je prvostupanjski sud već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da navedeno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, trebao odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, ali to što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud tek nakon održane glavne rasprave i provođenja dokaze okrivljenika oslobodio od optužbe, nema utjecaja na zakonitost pobijane presude.

13. Slijedom navedenog, a kako iz izreke pobijane presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 75.a Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kojom je okrivljenik na temelju čl. 182. t. 1. PZ oslobođen od optužbe, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.