Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1715/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ilijani Petyo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PET ARI d.o.o., OIB: 83405882362, Ulica Grada Vukovara 43, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Luki Roiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika ARBUM d.o.o., OIB: 42276646191, Mali Palit bb, Rab, zastupanog po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Ovr-36/2023-49 od 7. listopada 2024., 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Ovr-36/2023-49 od 7. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno:

"Odbija se zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde pravomoćnosti/ovršnosti oznake:

Ovr-36/2023-15 od 30. studenog 2023. rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-36/2023-2."

2. Ovršenik je podnio žalbu u kojoj navodi da se rješenje pobija u cijelosti radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu je dat odgovor.

4. Žalba je neosnovana.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/2005, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje OZ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Odlučujući o prijedlogu ovršenika za ukidanje klauzule pravomoćnosti rješenja o ovrsi u kojem je naveo da nije zaprimio prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi te da uslijed činjenice da mu nije uredno dostavljeno rješenje o ovrsi protiv istog nije podnio žalbu, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje uz obrazloženje da je utvrdio da je uvidom u e-spis ovršenik primio prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi 25. ožujka 2023., da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik podnio žalbu 3. travnja 2023. o kojoj je drugostupanjski sud odlučio 17. studenog 2023., slijedom čega su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde pravomoćnosti rješenja o ovrsi s danom 17. studenog 2023.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja bilo doneseno rješenje o ovrsi br. Ovr-36/2023-2 od 8. ožujka 2023. Ovršenik, koji je prema potvrdi iz e-spisa primio prijedlog za ovrhu s prilozima i rješenje o ovrsi putem sustava e- pošte dna 25. ožujka 2023., podnio je protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu 3. travnja 2023. o kojoj je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ovr- 110/23-5 od 17. studenog 2023. na način da je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana i potvrđeno navedeno rješenje o ovrsi.

8. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, pravilno je odbijen prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule pravomoćnosti rješenja o ovrsi, i to iz razloga što se navedena klauzula ne veže za pravilnost dostave nego uz datum donošenja drugostupanjske odluke kojom je pravomoćno odlučeno o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi. U smislu odredbe čl. 333. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, a s obzirom da je drugostupanjskim rješenjem odlučeno o žalbi i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi, s danom donošenjem takve odluke drugostupanjskog suda odluka prvostupanjskog suda postala je pravomoćna.

9. Pri tom u odnosu na žalbene tvrdnje ovršenika da žalba nije dokaz da je zaprimio prijedlog za ovrhu s prilozima i rješenje o ovrsi već da je s činjenicom da je rješenje o ovrsi doneseno bio upoznat uvidom u zemljišne knjige, treba reći da to nije navodio u žalbi iako bi bilo logično za očekivati da se to iznese u žalbi. Nadalje, sam sadržaj podnesene žalbe kojom je ovršenik pobijao rješenje o ovrsi, u kojoj žalbi navodi da je predmetni ugovor o ustupu tražbine opisan u prijedlogu za ovrhu ništetan i za predmetnu tražbinu tvrdi da se već vodi ovršni postupak pa da ovršni prijedlog valja odbaciti te kao dokaz tome navodi vlasničke listove uz prijedlog za ovrhu i ugovor o dugoročnom kreditu, a te isprave su bile priložene uz prijedlog za ovrhu, jasno upućuje na to da je ovršenik bio zaprimio prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi.

10. Stoga se ukazuju neosnovanim navodi ovršenika da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st.1. OZ odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Ilijana Petyo