Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-1/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te Tomislava Brđanovića i Saše Lui, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Silvije Hećimović, zapisničarke, u kazneno izvršnom predmetu prema zatvoreniku PH, odlučujući o žalbi zatvorenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 12. prosinca 2025., broj Ik I-518/2025- 6, u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika PH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, na temelju članka 165. stavak 1. i članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 14/21., dalje u tekstu ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11) odbijen je prijedlog zatvorenika PH za uvjetni otpust.
2. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik PH, osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s žalbenim prijedlogom da mu se odobri uvjetni otpust ili „vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu“.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi žalitelj ističe postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, opisno tvrdeći kako u pobijanom rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama što žalitelj opisuje propustom davanja ikakvih razloga o „pozitivnim okolnostima“ iz njegovog prijedloga i iz izvješća Probacijskog ureda i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koja je prvostupanjski sud trebao pribaviti.
5.1. Žalitelj nije u pravu, pri čemu se dio razloga koje izlaže odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Kada se odbija prijedlog za uvjetni otpust, pri čemu ZIKZ u članku 170. propisuje razloge za odbijanje prijedloga, prvostupanjski je sud dužan dati razloge zbog kojih odbija prijedlog, podvodive pod tu odredbu, a nije dužan dati razloge koji bi govorili u prilog prihvaćanju prijedloga. Isto tako, kada postoje razlozi za odbijanje prijedloga, tada ne postoji potreba pribavljanja izvješća probacijske službe ili socijalnog rada, jer odredba članka 168. stavka 1. ZIKZ govori o prikupljanju tih podataka, po potrebi, koja ne postoji ako prvostupanjski sud drži da postoje razlozi za odbijanje prijedloga.
6. U odnosu na dio razloga koji se odnose na osporavanje pravilnosti, ne i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelj ne navodi koju to odlučnu činjenicu i kojim dokazima prvostupanjski sud nije utvrdio, žalitelj prigovara neusklađenosti sudske prakse u pogledu uvjetnih otpusta. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Kž-118/17-4 od 23. ožujka 2017. tvrdeći da je isto primjenjivo i na konkretan predmet. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije vezan izvješćem i mišljenjem Kaznionice u Požegi, da višestruka osuđivanost ne može biti isključivi razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust jer bi se radilo o dvostrukom vrednovanju te okolnosti, jednom kod osude, drugi puta kod odluke o uvjetnom otpustu. Žalitelj ističe kako je tijekom izdržavanja kazne ocijenjen ocjenom uspješan i kako nije imao nikakvih problema za vrijeme izdržavanja kazne. Osim toga ističe i da je izdržao dvije godine i sedam mjeseci od tri godine kazne na koju je osuđen presudom na temelju sporazuma. Osporava i točnost izvješća Kaznionice, tvrdeći kako ga stručne službe nisu pozvale na bilo kakav razgovor, iako je to tražio.
6.1. Suprotno od navoda žalbe, prvostupanjski je sud odbio prijedlog za uvjetni otpust primjenom odredbe članka 170. točka 2. ZIKZ ocjenjujući da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, na temelju pribavljenih izvješća. Dakle, razlog nije višestruka osuđivanost zatvorenika, koju bi prvostupanjski sud ponovno cijenio, nakon ocjene te okolnosti u presudi kojom je zatvorenik osuđen na kaznu zatvora, već procjena prvostupanjskog suda, na temelju izvješća Kaznionice, da postoji opasnosti od ponavljanja kaznenih djela zatvorenika. U tom kontekstu se procjenjuje i ranija osuđivanost zatvorenika, kao i okolnost da je već četvrti puta na izdržavanju kazne zatvora, u kontekstu da prethodne i dosadašnje trajanje kazne zatvora nisu polučile svrhu specijalne prevencije, već na strani zatvorenika i nadalje postoji srednji do visoki rizik kriminalnog povrata. Iako postoje određeni pozitivni pokazatelji koje zatvorenik apostrofira (ocjena uspješan, nema stegovnih postupaka, zatvorenik je zadržao podršku obitelji i ima osiguran postpenalni prihvat, protiv njega nije u tijeku drugi kazneni postupak), ipak opasnost od ponavljanja kaznenog djela zbog čega zatvoreniku nisu odobravane izvankaznioničke pogodnosti, predstavlja zapreku prema članku 170. točka 2. ZIKZ i članku 59. st. 2. KZ/11, koja odredba govori o prijašnjem životu i osuđivanosti zatvorenika kao kriterijima prema kojima se odlučuje o (ne)odobravanju uvjetnog otpusta. Slijedom negativnog mišljenja Kaznionice na temelju procjene o postojanju opasnosti od kriminalnog povrata, prvostupanjski je sud, po stajalištu Visokog kaznenog suda, kao suda drugog stupnja, ispravno na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo, odbijajući prijedlog zatvorenika.
7. Slijedom svega izloženoga, ispitavši prethodno pobijano rješenje odgovarajućom primjenom članka 494. stavak 4. ZKP/08 i utvrdivši da ne postoje povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, budući da ne postoje razlozi zbog kojih zatvorenik pobija prvostupanjsko rješenje, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb 13. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Hrupek-Šabijan
