Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9507/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika IMPOL-TLM d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika NT, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 31. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23), odlučujući o žalbi I okrivljenika IMPOL-TLM d.o.o. i II okrivljenika NT podnesenoj putem branitelja Ante Vujčića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. Split, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-16779/2022, od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I okrivljenika IMPOL-TLM d.o.o. i II okrivljenika NT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude pravilno pravno označava kako prekršaj iz čl. 224. st. 1. t. 31. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23).

II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika IMPOL-TLM d.o.o. i II okrivljenika NT i u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) I okrivljenik IMPOL-TLM d.o.o. i II okrivljenik NT su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura, I okrivljenik i od 530,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23), uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

2. Navedenom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, ali da je očito omaškom djelo okrivljenika pravno označeno, kao prekršaj iz čl. čl. 224. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o vodama, umjesto kao prekršaj iz čl. čl. 224. st. 1. t. 31. i st. 2. Zakona o vodama, pa je ovaj sud pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci pod točkom I. ove presude.

7. Nadalje, na temelju obrane okrivljenika, koji i u žalbi priznaju odlučne činjenice, odnosno da I okrivljenik kritičnih zgoda (3. i 6. lipnja 2022.) nije posjedovao valjanu koncesiju za gospodarsko korištenje vode iz jame Ražinka i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode pisane obrane o razlozima zbog kojih koncesija nije ishođena, te da je I okrivljenik najveći hrvatski proizvođač aluminija s 500 zaposlenih, da je u postupku prerade aluminija nužno koristiti vodu za hlađenje proizvedenih legura aluminija, kao i strojeva koji proizvode aluminij, pa da je I okrivljenik prestao sa crpljenjem vode iz jame Ražinka do trenutka dobivanja koncesije proizvodni proces proizvodnje aluminija bi prestao, radnici bi dobili otkaz i tvornica bi se morala zatvoriti, te da bi se postupanje okrivljenika trebalo podvesti pod krajnju nuždu, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Naime, u smislu čl. 19. PZ počinitelj postupa u krajnjoj nuždi kako bi se od sebe ili drugoga otklonio istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje ili jednako onom koje je prijetilo, pa iako je neprijeporno utvrđeno da su okrivljenici početkom 2017. pokrenuli postupak dobivanja koncesije za korištenje vode iz jame Ražinka, kao i nastavili sudjelovati u tom cilju s nadležnim tijelima i ovlaštenim pravnim osobama u cilju dobivanja koncesije, a koji postupak nije okončan ni do donošenja prvostupanjske presude, po ocjeni ovog suda, to ih ne može osloboditi odgovornosti za počinjeni prekršaj i inkriminirano postupanje okrivljenika ne može se dovesti u vezu s postupanjem u krajnjoj nuždi.

9. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je i I okrivljeniku i II okrivljeniku izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 3980,00 do 39.810,00 eura, pravnoj osobi i od 530,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju odgovornosti, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

11. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.