Republika Hrvatska
Poslovni broj: K-709/2020-146
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog SČ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku) broj: K-DO-69/2018-90 od 15. studenog 2019., nakon javne rasprave održane 17. prosinca 2024., 7. ožujka 2025., 17. ožujka 2025., 18. ožujka 2025., 14. svibnja 2025., 15. svibnja 2025., 9. srpnja 2025., 6. listopada 2025. i 17. prosinca 2025., a održane i zaključene 5. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Božane Bagarić, braniteljice I. optuženika po zamjeničkoj punomoći Olje Janošević, odvjetnice u Osijeku, II. optuženog LČ i njegovog branitelja RČ, odvjetnika u [adresa], predstavnika ošt. ĐČ i njegovog opunomoćenika Darka Mundweila, odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti uredno pozvanih I. optuženog SČ i III. optuženog EČ, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I/ I. optuženi SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ČČ i JČ rođene S, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te prijavljenim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prirodoslovno-matematički tehničar, zaposlen u A1 Hrvatska d.o.o., s mjesečnom plaćom u iznosu od 1.280,00 EUR, oženjen, bez djece, sa završenom SSS, srednjih imovinskih prilika, vlasnik stana na adresi prebivališta, razvodnik (narednik u pričuvi), neodlikovan, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,
II. optuženi LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], zvan L, sin LČ i PČ rođene R, rođen **.**.1991. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], s trenutnim boravištem u [adresa]. 213, državljanin RH, elektroinženjer, zaposlenog u trgovačkom društvu Scateo GmbH sa sjedištem u [adresa], SR Njemačka, s mjesečnom plaćom od 1.700,00 EUR, oženjen, bez djece, sa VSS, srednjih imovinskih prilika, bez imovine, bez čina, neodlikovan, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,
III. optuženi EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Đ i pokojne MČ rođene E, rođen **.**.1990. u [adresa], sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pomorac, časnik trgovačke mornarice, nezaposlen, sa završenom SSS, u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje maloljetne djece, bez čina, neodlikovan, loših imovinskih prilika, suvlasnik u ½ dijela stana u [adresa], kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan,
k r i v i s u
što su
I. optuženi SČ - sam
1. u razdoblju od svibnja 2016. godine do prosinca 2017. godine u Osijeku, Ulica borova 1, kao rent-a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva u Osijeku, u nakani pribavljanja znatne nepripadne svote novca, nakon što je na temelju 114 ugovora o najmu vozila od više korisnika navedenih usluga najma u gotovini naplatio naknadu u ukupnom iznosu od 241.588,15 kuna, protivno svojoj dužnosti navedeni iznos nije uplatio u blagajnu ili na žiro-račun navedenog društva, već ga je neovlašteno za sebe zadržao, oštetivši time trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek za iznos od 241.588,15 kuna/ 32.064,26 EUR,
dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika,
II. optuženi LČ - sam
2. u razdoblju od prosinca 2016. godine do rujna 2017. godine u Osijeku i Splitu, kao rent-a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva u Splitu, u nakani pribavljanja znatne nepripadne svote novca, nakon što je na temelju 43 ugovora o najmu vozila od više korisnika navedenih usluga najma u gotovini naplatio naknadu u ukupnom iznosu od 121.977,77 kuna, protivno svojoj dužnosti navedeni iznos nije uplatio u blagajnu ili na žiro -račun navedenog društva, već ga je neovlašteno za sebe zadržao, oštetivši time trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek za iznos od 121.977,77 kuna/16.189,23 EUR,
dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika,
II. optuženi LČ i III. optuženi EČ
3. u razdoblju od 6. kolovoza 2017. do prosinca 2017. godine u Splitu, II. optuženi LČ kao rent-a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva u Splitu, premda znajući da je svoje poslove dužan savjesno obavljati i štititi imovinske interese društva u kojem je zaposlen, unatoč tome, protivno ugovoru o radu, na nagovor III. optuženog EČ, u nakani da mu pribavi nepripadnu imovinsku korist, bez naknade mu dao na korištenje vozila Mercedes - Benz Vito registarske oznake [registarska oznaka], Suzuki Swift registarske oznake [registarska oznaka], Mercedes Benz C klase registarske oznake [registarska oznaka], koja vozila je III. optuženi EČ potom koristio bez plaćanja potrebne naknade, čime je II. optuženi LČ pribavio III. optuženom EČ nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 53.054,00 kune/7.041,48 EUR i istovremeno oštetio trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek za isti iznos, a kako bi prikrio takvo davanje vozila u najam bez naknade, na nagovor III. optuženog EČ, II. optuženi LČ je sačinio neistiniti ugovor o najmu vozila Mercedes Benz Vito registarske oznake [registarska oznaka], u kojem je neistinito napisao da je 22. kolovoza 2017. navedeno vozilo dao u najam trgovačkom društvu Usluge prijevoza Brestje j.d.o.o. Sesvete, premda navedeno društvo nikada nije koristilo usluge najma vozila od trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek,
dakle, II. optuženi LČ u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čij im se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, i kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke, a III. optuženi EČ ga je na to s namjerom potaknuo,
čime su:
- I. optuženi SČ, djelom opisanim pod točkom 1., počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11,
- II. optuženi LČ, djelom opisanim pod točkom 2., počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, djelima opisanima pod točkom 3., počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11,
- III. optuženi EČ, djelima opisanima pod točkom 3., počinio kazneno djelo poticanja na kazneno djelo protiv gospodarstva – poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11 i kazneno djelo poticanja na kazneno djelo krivotvorenja – poticanje na krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
II/ Na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11 I. optuženi SČ
o s u đ u j e s e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 1 (JEDNE) GODINE.
III/ I. optuženom SČ uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je I. optuženi SČ osuđen neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
IV/ Na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11 II. optuženom LČ se za kazneno djelo pronevjere
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE,
za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju II. optuženom LČ se na temelju članka 246. stavka 1. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI,
za kazneno djelo krivotvorenje službene ili poslovne isprave II. optuženom LČ se na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI,
pa se II. optuženi LČ na temelju članka 51. KZ/11
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 1 (JEDNE) GODINE I 10 (DESET) MJESECI.
V/ Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 II. optuženom LČ
i z r i č e se
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
tako da će se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen, izvršiti u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako II. optuženi LČ u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
VI/ Na temelju članka 246. stavka 1. KZ/11 u vezi sa člankom 37. KZ/11 III. optuženom EČ se za kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI,
za kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave III. optuženom EČ se na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11 u vezi sa člankom 37. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI,
pa se III. optuženi EČ na temelju članka 51. KZ/11
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 11 (JEDANAEST) MJESECI.
VII/ III. optuženom EČ uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11
i z r i č e s e
UVJETNA OSUDA
na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je III. optuženi EČ osuđen neće izvršiti ako isti u vremenu od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
VIII/ Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25- dalje: ZKP/08) nalaže se I. optuženom SČ na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Škojo d.o.o. Osijek (pravni sljednik trgovačkog društva PULSE d.o.o. Osijek) iznos od 32.064,26 EUR (tridesetdvijetisućešezdesetčetiri eura i dvadesetšest centi) sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2017. pa nadalje, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
IX/ Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 nalaže se II. optuženom LČ na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Škojo d.o.o. Osijek (pravni sljednik trgovačkog društva PULSE d.o.o. Osijek) iznos od 16.189,23 EUR (šesnaesttisućastoosamdesetidevet eura i dvadesettri centa) sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2017. pa nadalje, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
X/ Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 nalaže se II. optuženom LČ i III. optuženom EČ na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Škojo d.o.o. Osijek (pravni sljednik trgovačkog društva PULSE d.o.o. Osijek) iznos od 7.041,48 EUR (sedamtisućačetrdesetjedan euro i četrdeseteosam centi) sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1.
prosinca 2017., u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
XI/ Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 i članka 148. stavka 3. ZKP/08 nalaže se I. optuženom SČ platiti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 400,00 EUR (četristo eura), II. optuženom LČ platiti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 300,00 EUR (tristo eura) i III. optuženom EČ platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 412,36 EUR (četristodvanaest eura i tridesetšest centi) koji se odnosi na trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 212,36 EUR (dvjestodvanaest eura i tridesetšest centi) te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura); te svakom optuženiku u razmjernom dijelu trošak u iznosu od 841,41 EUR (osamstočetrdesetjedan euro i četrdesetjedan cent), a koji se odnosi na troškove svjedoka u iznosu od 343,70 EUR (tristočetrdesettri eura i sedamdeset centi) i trošak provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 497,71 EUR (četristodevedesetsedam eura i sedamdesetjedan cent), sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te se nalaže I. optuženiku, II. optuženiku i III. optuženiku solidarno naknaditi trošak opunomoćenika ošt. Darka Mundweila, odvjetnika u Osijeku, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).
Obrazloženje
1. Optužnicom ODO u Osijeku broj: K-DO-69/2018-90 od 15. studenog 2019. optuženi su SČ zbog kaznenog djela protiv imovine - pronevjere, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, LČ zbog kaznenog djela protiv imovine – pronevjere, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, te zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te EČ zbog kaznenog djela poticanja na kazneno djelo protiv gospodarstva – poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11 i kaznenog djela poticanja na kazneno djelo krivotvorenja – poticanje na krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
2. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 17. prosinca 2024. s obzirom da je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.
2.1. Stranke su bile suglasne da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac (članak 19.b stavak 3. ZKP/08).
3. I. optuženi SČ i II. optuženi LČ očitovali su se da se ne smatraju krivim za kaznena djela iz optužnice, dok se III. optuženi EČ očitovao da se smatra krivim za kaznena djela iz optužnice.
4. U dokaznom postupku, a s obzirom na njegovo očitovanje, prvo je ispitan III. optuženi EČ, potom su ispitani svjedok predstavnik ošt. DČ, svjedoci ŠČ, KČ, BČ, GČ, NČ, TČ, CČ, IČ, HČ, ZČ, OČ, VČ, UČ, FČ, ĆČ, ŽČ, AČ i SI te vještak financijsko-knjigovodstvene struke Darijo Dumančić. Potom su uz suglasnost stranaka pročitani nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka TD Posrednik d.o.o. Osijek - Darija Dumančića, stalnog sudskog vještaka za financijsko-knjigovodstveno područje od 4. studenoga 2019. (list 1183-1203 spisa), e-izvadak iz sudskog registra za oštećeno trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek od 13. rujna 2017. (list 23-24 spisa), radnopravna dokumentacija na ime I. optuženog SČ (ugovori o radu, odluka o prestanku radnog odnosa i zahtjev I. optuženika za sporazumni raskid ugovora, list 25-30 spisa) i radnopravna dokumentacija na ime II. optuženog LČ (ugovor i dodatak ugovora o radu, odluka o prestanku radnog odnosa) (list 31-34 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka BČ (list 1058-1060 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka LI (list 1061-1063 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka VČ (list 1068-1070 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka IČ (list 1071-1073 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka HČ (list 1074-1076 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZČ (list 1077-1079 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka UČ (list 1080-1082 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka OČ (list 1083-1085 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka NČ (list 1086-1088 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TČ (list 1089- 1091 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆČ (list 1092-1094 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CČ (list 1095-1097 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐČ (list 1108-1111 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka RI (list 1112-1114 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka KČ (list 1115-1116 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka FČ (list 1181-1182 spisa), tablica s podacima za 114 spornih ugovora o najmu vozila sklopljenih u poslovnici trgovačkog društva Pulse d.o.o. u Osijeku s materijalnom dokumentacijom vezanom za sporne ugovore (ugovori, e-mail komunikacija s pojedinim korisnicima usluga, napomene o brisanju spornih ugovora, podaci o plaćanju i dr.) (list 35 -398 spisa), tablica s podacima za 43 sporna ugovora o najmu vozila sklopljenih u poslovnici trgovačkog društva Pulse d.o.o. u Splitu s materijalnom dokumentacijom vezanom za sporne ugovore (ugovori, e-mail komunikacija s pojedinim korisnicima usluga, napomene o brisanju spornih ugovora, podaci o plaćanju i dr., e-mail poruke svjedoka LI vezane za sporne ugovore i njihovo brisanje i dr.) (list 399-594 spisa), tablica s podacima o vozilima koja su bez naknade predana III. opt. EČ s materijalnom dokumentacijom vezanom za sporne ugovore (list 595-620 spisa), pismena vezana za osobno vozilo marke Mercedes Benz Vito registarske oznake [registarska oznaka] (dopisi trgovačkom društvu Uber Croatia d.o.o. Zagreb, dopis navedenog trgovačkog društva, izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom pronalaska tog vozila te zapisnik o očevidu na tom vozilu) (list 621-631 spisa), blagajnički dnevnici trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek - za poslovnicu u Osijeku u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 30. studenoga 2017. (list 632 -689 spisa), blagajnički dnevnici trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek - za poslovnicu u Splitu u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. studenoga 2017. (list 690-739 spisa), blagajnički dnevnici trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek - za poslovnicu u Zagrebu u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. studenoga 2017. (list 740-792 spisa), izvod prometa po žiro- računu trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek otvorenom u Erste & Steirmarkische Bank d.d. Rijeka za 2016. i 2017. godinu (list 793-807 spisa), izvod prometa po žiro- računu trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek otvorenom u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb za 2016. i 2017. godinu (list 808-981 spisa), izjava LČ od 2. rujna 2017. (list 999 spisa), izjave svjedoka BČ od 18. prosinca 2017., 29. prosinca 2017. i 4. siječnja 2018. (list 1001-1003 spisa), izjava svjedoka AČ od 12. rujna 2017. (list 1004 spisa), izjava svjedoka KČ od 21. prosinca 2017. (list 1005 spisa), izjave svjedoka IČ od 5. siječnja 2018. (list 1006-1007 spisa), izjava svjedoka HČ od 14. prosinca 2017. (list 1008 spisa), izjava svjedoka OČ od 14. prosinca 2017. (list 1009 spisa), izjava svjedoka NČ od 29. prosinca 2017. (list 1010 spisa), izjava svjedoka TČ od 21. prosinca 2017. (list 1011 spisa), izjava svjedoka ĆČ (list 1012 spisa), izjava svjedoka CČ (list 1013 spisa), izjava svjedoka KČ (list 1014 spisa), dopis opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva Darka Mundweila, odvjetnika u Osijeku, od 25. veljače 2019. s prilozima (list 1099-1106 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenog SČ provedenom na temelju članka 208.a ZKP/08 (list 982-985 spisa) sa snimkom, zapisnik o dokaznoj radnji prvog ispitivanja I. okr. SČ (list 1153 -1156 spisa) sa snimkom, zapisnik o dokaznoj radnji prvog ispitivanja II. okr. LČ (list 1169-1172 spisa) sa snimkom i zapisnik o dokaznoj radnji prvog ispitivanja III. okr. EČ (list 1132-1135 spisa) sa snimkom i dokumentacijom koju je priložio okrivljenik tijekom provođenja navedene radnje (list 1136-1148 spisa), evidencija radnog vremena I. opt. za razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2017. (list 1579-1608 spisa), evidencija o radnom vremenu i korištenju godišnjeg odmora za II. opt. (list 1579- 1608 spisa) i preslik bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku od 28. kolovoza 2017. (list 1553-1554 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije (list 1626-1627 spisa) i kaznene evidencije (list 1632-1633 spisa) za I. opt. SČ, izvadak iz prekršajne evidencije (list 1628-1629 spisa) i kaznene evidencije (list 1634-1635 spisa) za II. opt. LČ, izvadak iz prekršajne evidencije (list 1630-1631 spisa) i kaznene evidencije (list 1636-1638 spisa) za III. opt. EČ te su ispitani I. optuženi SČ i II. optuženi LČ.
4.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP/08 kao neprikladne odbio dokazne prijedloge obrane I. optuženika da se od ošt. društva PULSE d.o.o. zatraži dostava blagajničkih izvještaja za razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2017. i da se provede dopuna financijsko knjigovodstvenog vještačenja, dok je na temelju članka 421. stavak 2. točke 2. ZKP/08 kao nevažan odbio dokazni prijedlog obrane II. opt. za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa II. opt. LČ i Č na predmetnim ugovorima. Nadalje, na temelju 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 kao odugovlačeći odbijeni su dokazni prijedlozi obrane II. opt. za ispitivanjem ostalih osoba u svojstvu svjedoka, a koje se navodi u ugovorima koji se odnose na II. opt., dok je na temelju članka 421. stavak 1. točka. 2. ZKP/08 kao nevažan odbijen dokazni prijedlog obrane II. opt. za ispitivanjem u svojstvu svjedoka ĐI i EI.
5. Iznoseći obranu I. optuženi SČ naveo je da je bio zaposlen u Pulse d.o.o. Osijek od jeseni 2015. kao referent rent-a-car. Sjedište je bilo u Ulici borova 1 u Osijeku. Ondje je poslovalo tri tvrtke usko poveznih djelatnosti, a to su Pulse d.o.o., Škojo d.o.o. i S zastupanje d.o.o. Nadređeni i kontrolori su mu bili ŠČ koji je član uprave i voditelj prodaje novih vozila Suzuki i Mercedes te ČI koji je voditelj rabljenih vozila, a naknadno i JI u [adresa] koji je pomagao i kontrolirao poslovanje. Pored poslovnice u Osijeku, 2016. su osnovane poslovnice u Splitu i Zagrebu. Zaposlen je u Pulse d.o.o. jer je prije toga 13 godina radio na poslovima rent-a-cara. U početku su u ove dvije poslovnice zaposlenike zaposlili na pola radnog vremena, odnosno pola radnog vremena su radili u Škojo d .o.o. jer poslovanje u Pulse d.o.o. još nije počelo. Ideja je bila da Pulse d.o.o. iznajmljuje mlada vozila starosti šest mjeseci do jedne godine, a onda ih Škojo d.o.o. prodaje s obzirom da se na taj način ostvario veliki popust. Točnije, Pulse d.o.o. je kupovao nova vozila. Dio vozila Pulse d.o.o. je odmah ustupao nekim kupcima. Naime, oni bi plaćali najam prvih šest mjeseci, a onda bi ih otkupljivali. Smatra da je to bio fiktivni najam. Što se tiče kontrole blagajni, istu je radio ŠČ na mjesečnoj osnovi. Po obavljenoj kontroli, ŠČ je tablice predavao u računovodstvo firme koje je u istoj zgradi. Blagajnička izvješća koja je oštećenik dostavio sudu nisu ta koja su oni predavali i koja je on potpisivao, već je to ispisano iz nekog računovodstvenog programa i osporava vjerodostojnosti istih. Nakon početka poslovanja i dolaska prvih vozila javljaju se troškovi koje su bili primorani podmirivati gotovinskim sredstvima. Prvi trošak je bilo oglašavanje na Google koje je plaćeno osobnom karticom ĐČ, a taj trošak su onda osobno PI namirivali iz blagajne, odnosno dali su mu gotovinu. Pri tome misli da je on osobno izvadio gotovinu iz blagajne i dao, a nekada je to činio i ŠČ, što je osobno i vidio. To je bilo možda dva mjeseca i radilo se o par tisuća kuna, a nakon toga su napravili bankovnu karticu za Pulse d.o.o. u Zagrebačkoj banci. Dodatni troškovi ticali su se transfera vozila iz poslovnice u Osijeku, gdje su sva vozila zaprimana, u druge dvije poslovnice. Pokušali su koristiti usluge HŽ i šlep Lagermaxa, ali to nije bilo dovoljno brzo. Tada ga je ŠČ upoznao sa dva profesionalna vozača J i FČ. Oni su već ranije vozili njihova vozila u poslovnice Split i Zagreb. Transfer koji su obavljali plaćali su im gotovinom iz blagajne unaprijed. Dnevnica za vozača iznosila je 160,00 kuna, odnosno 200,00 kuna, ovisno gdje se išlo, u Zagreb ili Split, cestarina 110,00 kuna, odnosno 170,00 kuna, te povratna karta 100,00 kuna ili 150,00 kuna. Vozila su bila napunjena gorivom prilikom preuzimanja, a onda su se ponovno punila u poslovnicama Zagreb ili Split. DČ je pred ljeto dogovorio sa djelatnicima tvrtke Mlinar d.o.o. koji su radili u Zagrebu da oni obave uslugu prijevoza vozila u poslovnicu Zagreb iz poslovnice u Osijeku. Njima se samo plaćao iznos cestarine iz blagajne, također u gotovini. Vozila su ostavljali na parkiralištu Mlinara u Zagrebu na Radničkoj cesti. Dolaskom ljetne sezone povećala se potreba za transferom pa je iz Zagreba došlo kombijem osam vozača, neki su bili studenti pa su im se dnevnice plaćale preko studentskih ugovora, a dijelom u gotovini, a ostali koji nisu bili studenti, njima se plaćalo u gotovini. To je činio on ili ŠČ ili BČ. S njima je uvijek dolazio netko od kolega iz Zagreba koji je posjedovao ENC uređaj i plaćao je cestarinu za sva vozila. Po njegovoj procjeni, takvih transfera je bilo oko 200. Sjeća se da se u tri navrata iz blagajne uzela gotovina i platio bonus od 1.500,00 kuna MI i DI iz Zagreba te LI iz [adresa]. ŠČ uzeo je gotovinu, a ne zna kako ih je uplatio navedenima. U poslovnici u Osijeku radio je on i kolega BČ, s time da je on prvi zaposlen, a nakon toga je zaposlen i II. optuženi LČ. O svim troškovima koje je spominjao bili su upoznati ŠČ i ČI. Sve gotovinske uplate i isplate su se odvijale unutar ureda ĐČ kod njegove tajnice. Inače, blagajna Pulse d.o.o. je bila u uredu Pulse d.o.o. ŠČ mu je objasnio da ured ĐČ ima konzularni status jer se nalazi u Konzulatu SR Njemačke pa ondje porezna i inspektorat nemaju pristup. Kada u blagajni Pulse nije bilo dovoljno novca, u ured ĐČ je išao primiti gotovinu. Pred ljeto 2017. ŠČ mu je predao 25.000,00 kuna i tražio da doda iz blagajne 3.000,00 kuna kako bi se podmirio najam vozila koji je koristio DČ. Uz ispisanu uplatnicu predao je 28.000,00 kuna disponentu Škojo d.o.o. Živkoviću koji je u FINI uplatio taj iznos na ime najma za vozilo koje je koristio Škojo. Jednom mu je ČI predao 10.000,00 kuna i tražio da se tim novcem namire najmovi vozila koje su koristili članovi obitelji vlasnika tvrtke. To bi trebalo biti vidljivo u izvješćima. Sva vozila iz poslovnice Split i Zagreb su se na razne načine transferirala u Osijek kako bi se u servisu pripremala za prodaju. U tim transferima sudjelovali su zaposlenici Škojo d.o.o. U periodu 13. -17. studenog 2017. koristio je godišnji, a transfer su organizirali ČI i ŠČ iz [adresa] za Osijek. Zna da je ĆČ odradio transfer, a inače je prodavao Suzuki vozila. Otkaz ugovora o radu potpisao je 24. studenog 2017. Misli da je to bio sporazumni raskid, ali se ne sjeća točno. Taj dan je koristio godišnji odmor, ali je u popodnevnim satima telefonom pozvan da dođe u firmu zbog manjka u blagajni. Zvao ga je osobno DČ. Naime, ustanovili su da u blagajni fali 500,00 eura, odnosno u švicarskim francima. Dan ranije su taj iznos BČ i on primili od oca nogometaša ČČ koji je iznajmio vozilo u poslovnici u Zagrebu, a vozilo su onda oni preuzeli u jednom selu pored Županje gdje im je taj čovjek dao iznos od oko 500,00 eura u švicarskim francima. Novac je po povratku u firmu ostavio u ladici. Nije ga uplatio u blagajnu jer se prvo iznos morao promijeniti u kune. Zapravo, nisu smjeli uzimati gotovinu u stranim valutama, ali su gledali da to riješe, odnosno da novac promijene u kune u roku od 24 sata. Taj iznos koji je nedostajao u blagajni, podmirio je odmah osobnom karticom, a iz iduće plaće mu je poslodavac naplatio za BON-1 i BON-2 oko 2.500,00 kuna. Nije imao drugih potraživanja prema poslodavcu, a mislio je da ni oni nemaju prema njemu. Više mu nije bio omogućen pristup uredu kada je to poslijepodne došao u firmu pa zato nije niti rekao da je novac u ladici. Osjećao se kao da ga je dočekao odred za strijeljanje. Nakon toga dana se više nije vraćao u firmu, nije morao odrađivati otkazni rok. Nekoliko ispitanih svjedoka izjavilo je da su iznajmljivali aute, to ne osporava, ali osporava da je uvijek on naplaćivao novac i osporava da je bilo što uzeo ili utajio. VČ koji je ispitan kao svjedok je često iznajmljivao vozila koja je nakon korištenja vozila ostavljao kod Hotela Osijeka, a u vozilu bi ostavljao novac za najam zajedno sa naknadom za gorivo i nagradom za zaposlenike. Vozila bi preuzimao ili on ili BČ ili neki disponent firme Škojo d.o.o. ŠI je iznajmljivao vozila za sebe, svoju tvrtku i svoju suprugu. S njim je imao dogovor o umanjenju cijene jer mu je poznanik, a on je isto plaćao gotovinom. HČ je bio prijatelj tvrtke. Često je najam plaćao gotovinom, a ostavljao bi novac i za parkirne kazne koje bi dobio. OČ je iznajmljivao vozilo Škodu Rapid koja je u vlasništvu tvrtke MOVEA d.o.o. koja tvrtka je u njegovom vlasništvu i njemu osobno na privatni račun je plaćao najam vozila, a ugovor zaključivao sa tvrtkom MOVEA. Povremeno je iznajmljivao i vozila od Pulse d.o.o. Zaposlenici Pulse d.o.o. i Škojo d.o.o. su imali pravo iznajmljivati po povlaštenim uvjetima, ali ne jamči za ispravnost te dokumentacije iz razloga što su na zaposlenike DČ i Pulse BČ, LČ i on otvarali fiktivne ugovore o najmu zbog prijave štete na vozilima osiguravajućem društvu Generali i Croatia osiguranja. Naime, isti dan je trebalo osiguranju prijaviti štetu, ali njima to nije bilo praktično, već bi to radili po isteku leasinga prije nego je vozilo išlo na prodaju u Škojo d.o.o. Osporava tablice koje su predane u spisu i želi se referirati na iste te će to predati u spis u pisanom obliku kao dio svoje obrane. Tako primjerice tablica broj 3. koju je dostavio oštećenik za HČ je zapravo za vozilo koje je vraćeno u Split i ondje najam naplaćen, a ne u Osijeku. Njemu je u ugovoru o radu pisalo da je referent rent-a-cara, iako je zapravo bio voditelj poslovnice Pulse d.o.o. Osijek i organizator cijelog poslovanja te poslovnice. U opis njegovog posla ulazilo je unajmljivanje vozila, to znači da je sklapao za tvrtku ugovore o najmu vozila sa klijentima. Ugovori su se izrađivali u računalnom programu RCM, no kada nisu imali mogućnost na aerodromima, odnosno tamo nisu imali poslovnicu, pa su unaprijed pripremali ugovore na tipskim obrascima i rukom ih ispunjavali na licu mjesta. Klijenti su za najam vozila plaćali gotovinom ili kreditnim karticama, a dio putem vaučera. U zakupu su imali računalni sustav, a pristup istom su imali on, ŠČ i DČ. Svaki djelatnik je imao svoju pristupnu šifru. Bili su različiti nivoi pristupa. Svi zaposlenici Pulse d.o.o. su znali njegovu šifru, pri tome misli i na zaposlenike poslovnice u Splitu i u Zagrebu, a to je bilo iz razloga administracije vozila u sustavu. U Pulse d.o.o. postoji dokumentacija o plaćanju goriva, cestarine, oglasima. Putni nalozi za transfere vozila su mogli biti rađeni samo za zaposlenike Pulse d.o.o. U poslovnici u Osijeku je 2016. u floti bilo oko šezdesetak vozila, a 2017. 140 vozila. Vrlo malo transfera se obavilo željeznicom i šlepom. Nije nikada vidio račune za te transfere jer su računi išli direktno u računovodstvo. Po njegovim saznanjima, blagajni koja se nalazi u uredu ĐČ, pristup su imali ŠČ, ČI, KI i njegova tajnica SČČ. Nitko od njih nije imao primjedbi na blagajnička izvješća koja je dostavljao. Najam vozila naplaćivao se prilikom vraćanja vozila. Ukoliko bi on osobno iznajmio vozilo i potpisao ugovor sa klijentom, a prilikom vraćanja vozila najam naplatio netko drugi od kolega, konkretno to je mogao biti LČ ili BČ ili pak netko iz drugih poslovnica ako se ondje vraća vozilo, to ne bi bilo vidljivo u sustavu. Poriče da je zadržao išta od iznosa od 241.588,15 kuna za koje se tereti. Smatra da u firmi Pulse d.o.o. postoji dokaz o tome gdje je taj iznos završio. Može samo špekulirati o tome zašto oštećenik njega lažno tereti, ali o tome ne želi. Svi zaposlenici poslovnice Osijek su bili ovlašteni isplaćivati gotovinu iz blagajne koja se nalazila u prostorijama te poslovnice, a to je bio prvo on, nakon toga se pridružio BČ, pa LČ pa KČ. O svakoj isplati gotovine iz blagajne, ako je to netko drugi činio, moralo se obavijestiti njega, ŠČ ili ČI. O tome se vodila evidencija u obliku tablica gdje su se navodile uplate, isplate gotovine. Tablica je bila na zajedničkom cloudu i svatko tko je isplaćivao ili uplaćivao novac u blagajnu je to unosio u tablicu. Tablicu je na kraju mjeseca potpisivao on, a ŠČ je kontrolirao i odnosio u računovodstvo firme. Nije priznao da je otuđio 500,00 eura. Samo je to platio i htio otići. U odnosu na 114 ugovora sa zračne luke Klisa koji su potpisani s njegove strane, ali nije uplaćen iznos u blagajnu iz tih ugovora, naveo je da nije sve te ugovore osobno potpisao, niti kreirao. Ne može znati da ti iznosi nisu uplaćeni u blagajnu jer postoji mogućnost da se taj novac koristio za plaćanje troškova tvrtke, a evidencija o tome njemu nije dostupna. Naime, evidenciju za troškove transfera, goriva i slično, a koja se plaćala gotovinom, vodili su ŠČ, ČI i on, a to je bila jedna evidencija. Prilikom davanja vozila u najam, uzimala se predautorizacija kreditne kartice od klijenta ili polog u gotovini, a to se naznačavalo na ugovorima. Novac se fizički nalazio u blagajni poslovnice, a onda bi se klijentu vratio kada bi on vratio vozilo i platio najam. ENC za osam vozila naplaćivao se na način da se nije išlo na automatsku rampu, već bi na naplatnoj kućici vozač prvog vozila predao ENC uređaj djelatniku i rekao da će slijedećih osam vozila se naplatiti sa toga računa. Onda bi vozač posljednjeg vozila preuzeo ENC. Na taj način se naplaćivao izlaz sa autoceste, a na ulazu je svaki vozač uzeo papirić, odnosno magnetnu karticu. Sjeća se bjanko zadužnice koju je III. opt. EČ predao tvrtki Pulse d.o.o. i sjeća se da je EČ obećavao velike poslove. Kako bi imali neko jamstvo naplate, zatražili su bjanko zadužnicu kao sredstvo osiguranja. Prvotno je ponudio zadužnicu neke tvrtke, no to im nije bilo dovoljno pa su tražili bjanko zadužnicu na njegovo ime. Ta zadužnica im je dostavljena u Osijek u originalu poštom ili transferom i pohranjena u sefu ĐČ. To je tražio on u dogovoru sa ostalim članovima Uprave Pulse d.o.o. O tome je sa EČ komunicirao LČ nakon što je o tome LČ komunicirao s njim. Danas radi u A1 Hrvatska d.o.o. u Zagrebu, a živi u [adresa] sa svojom suprugom. Zaposlen je na neodređeno vrijeme.
6. Iznoseći obranu II. optuženi LČ naveo je da se u Pulse d.o.o. Osijek zaposlio nakon završetka studija u jesen 2016. kao referent rent-a-car. Prvih mjesec, dva je radio osnovne poslove kao što je popunjavanje ugovora o najmu u računalnom sustavu. Nije izdavao vozila niti vršio naplatu najma, to je počeo raditi tek nakon mjesec ili dva nakon što se zaposlio. Nije bio prvotno upoznat s načinom poslovanja što se tiče gotovine, to mu je kasnije rečeno. Jednog dana u ured je ušao DČ i pitao je li sve riješeno što se tiče njegovog vozila. Bio mu je čudan ton pa je pitao SČ nakon što je DČ otišao o čemu se radi. I. optuženik mu je odgovorio da je DČ platio najam vozila gotovinom, da tako plaćaju i djelatnici Pulse d.o.o. i Škojo d.o.o. kao i članovi obitelji DČ. Iznosi gotovine za te najmove i kopije ugovora o najmu se stavljaju u crnu kasu u uredu Pulse d.o.o. koja se nalazila u ormaru njihovog ureda. To je bila jedna kasica sa ključićem. Počeo je izdavati i primati vozila i to isto naplaćivati. Neposredno nadređeni mu je bio I. optuženik. Klijenti su najam vozila plaćali gotovinom ili kreditnom karticom, a plaćanje se vršilo prilikom vraćanja vozila. Ukoliko bi plaćali gotovinom, gotovinu je sa kopijom ugovora prilagao u crnu kasu koju je spomenuo. Nije imao veze sa ispunjavanjem blagajničkih izvještaja jer to nije bilo u opisu njegovog posla. Bio je prisutan kada se gotovina iz crne kase na kraju mjeseca brojala i nosila dalje u ured kod tajnice ĐČ. P je u ured kod tajnice nosio I. optuženi SČ. Pred ljetnu sezonu 2017. osobno je sudjelovao u transferu vozila iz poslovnice Osijek u poslovnicu Zagreb i obratno pa je za taj posao tri ili četiri puta bio gotovinski plaćen iz crne kase. To su bile situacije kada je transfer bio izvan njegovog radnog vremena. Dnevnica je iznosila oko 160,00 kuna. Kako se pokazao kao dobar radnik, ponuđeno mu je mjesto voditelja poslovnice Split. To je bilo negdje krajem svibnja ili početkom lipnja 2017. Ponuđena mu je veća plaća i bonusi ukoliko bi imao bolje rezultate. Bonusi su se isplaćivali uz plaću kao dio plaće. Tip poslovanja je bio isti kao u poslovnici Osijek, pri tome misli na gotovinsku naplatu ugovora o najmu. Također se gotovina uplaćivala u crnu kasu koju je zadužio u poslovnici Osijek i odnio u poslovnicu Split. Kasa je bila crne boje i zbog toga su ju zvali crna kasa, ali i zbog toga što je u njoj bio crni novac, odnosno novac od ugovora koji je naplaćen u gotovini. Dogovor je bio da se jednom mjesečno pravi obračun i da netko dođe po gotovinu iz Osijeka u Split. Samo jednom je netko i došao. To je bio I. optuženik, a njegov dolazak prethodno mu je najavio ŠČ. Kada je drugi put netko trebao doći, tada je već bio raspad sistema. Koliko se sjeća u poslovnici Split je radio u šestom, sedmom i dio osmog mjeseca 2017. Jednom je u njihovu poslovnicu ušetao III. optužen i EČ. U tom prostoru su bile tri rent-a-car firme. Pitao je ima li tko slobodnih vozila. Jedino je njihova firma imala i ostvario je najam sa EČ. U pitanju su bila tri vozila za festival Ultra u Splitu koji se u to vrijeme održavao, a kako mu je rekao EČ. Isti se predstavio kao predstavnik firme Usluge prijevoza Brestje. Imao je svu potrebnu dokumentaciju te firme i pečat pa nije imao razloga sumnjati i ne napraviti taj najam. Isto je vidio kao dobru poslovnu priliku za firmu, a ostvario je i bonus na plaći. EČ je vratio vozila po isteku ugovora i nakon par tjedana ponovno došao. Rekao je da se na otoku [adresa] snima film Mamma Mia i to na zemljištu koje je u vlasništvu njegove obitelji pa je povezan s osobom koja rukovodi projektom. Rekao je da mu trebaju vozila za cijelu filmsku ekipu, a radilo se o tri, četiri ili pet vozila. To je također vidio kao veliku poslovnu priliku te mu je iznajmio vozila. U kontaktu sa SČ i ŠČ od EČ je tražio bjanko zadužnicu. Prvo mu je dao jednu zadužnicu koja nije bila na Čuturino ime pa s tim nisu bili zadovoljni te su tražili osobnu bjanko zadužnicu koju je nakon nekoliko dana i donio, a koja prileži ovom spisu. Nije imao razloga sumnjati u EČ. Nakon dužeg vremena i njegovih poziva, EČ je odbio platiti najam vozila i vratiti ih o čemu je obavijestio firmu, odnosno poslovnicu u Osijeku. U jednom trenutku u poslovnicu su došli DČ i ŠČ. Misli da je to bilo nakon što ih je obavijestio o situaciji sa EČ. DČ je rekao da ima problem s računom za jedno vozilo, da fali 7.000,00 kuna i pitao je gdje je novac. Odmah mu je taj iznos izvadio iz crne kase. Izjavu koja se nalazi u spisu, a koju je potpisao, potpisao je nakon povratka u Osijek jer je bio preplašen i obećano mu je da se to neće koristiti protiv njega. DČ ga je zvao da dođe potpisati u poslovnicu Osijek. U Splitu je na korištenje imao stan od firme, a DČ i ŠČ su tražili kada su došli u Split da idu pregledati taj stan te su mu rekli da se mora iseliti u roku od dva, tri dana i da će dobiti otkaz jer nije pravilno uplatio novac na račun firme. Što se tiče izjave koju je potpisao u Osijeku, nije bio kod javnog bilježnika, već samo u poslovnici. Rekli su mu da im to treba kako bi se oni mogli pravno osigurati kako bi mogli progoniti EČ. Bio je naivan i uplašen da se neće više moći zaposliti u Osijeku. Imao je veliko strahopoštovanje prema PI. Smatrao je da je napravio veliki propust i htio to ispraviti. Dobrovoljno je ostao u Splitu još neko vrijeme. Živio je kod kolege u stanu i aktivno sudjelovao u potrazi automobila te bio u svakodnevnoj komunikaciji sa DČ. Od svih ugovora koji mu se stavljaju na teret, samo za dio njih sa sigurnošću može reći da se na njima nalazi njegov potpis. Nije siguran je li ostale ugovore izdao i potpisao, a kamoli primio novac za najam. Poriče da je bilo kakav novac zadržao za sebe. Imao je najbolju namjeru, ali je ispao naivan. Danas živi i radi u Njemačkoj, supruga mu je trudna, u devetom je mjesecu trudnoće. Ovo je bio njegov prvi posao nakon završetka studija. Imao je 24 ili 25 godina. Bio je zadovoljan s plaćom koju je tada imao i nije imao nikakve potrebe prisvajati nešto što mu ne pripada. Na nekim od 43 ugovora je navedeno samo njegovo ime, na nekima i njegov potpis, a na nekima GČ. To je zbog sustava RCM jer kada se spojite sa svojom šifrom piše ime i prezime onoga sa čijom se je šifrom ulogiralo u sustav. Svi kolege su znali njegovu šifru, odnosno svi su znali sve šifre. Ne može na ugovoru pisati dva imena zaposlenika. Nakon što je na traženje njegovog branitelja II. optuženiku predočen ugovor sa lista 434 spisa, II. optuženik je iskazao da nije vlastoručno popunjavao taj ugovor, to nije njegov rukopis, niti je to njegov potpis. Ne zna čiji je to potpis. On je predao EČ određene ugovore koje je EČ trebao predati vlasniku tvrtke za koju se predstavljao da je predstavnik. Isto tako njegov rukopis i potpis nije na ugovoru sa lista 439, 446 i 471, spisa. Na njegovom stolu su bili ugovori koji se ispunjavaju rukom i pečat. EČ je više puta ostao sam u njegovom uredu dok je on bio sa drugim klijentima van ureda i smatra da je EČ mogao ispuniti neki ugovor i staviti pečat. Fakultetski je obrazovan i nije imao potrebe činiti kaznena djela. Od početka su u poslovnici Split bili zaposleni GČ i on. Tvrtka Pulse d.o.o. je nudila mogućnost da klijenti plate najam vozila gotovinom. Njemu nitko nije rekao da se gotovina ne uplaćuje direktno na žiro račun društva, već mu je rečeno da se stavlja u crnu kasu i da se onda obračun radi na kraju mjeseca. On nije vodio evidenciju o uplati gotovine u crnu kasu s obzirom da je jednom mjesečno netko iz Osijeka trebao doći po novac. To nije bilo u domeni njegovog posla. Vodio je evidenciju za sebe. Završio je Fakultet elektrotehničkih i informacijskih tehnologija u Osijeku, smjer komunikacije i informatika. Gotovinu u blagajnu u poslovnici Osijek kada je počeo raditi je unosio, odnosno uplaćivao je onaj tko je zatvorio ugovor o najmu. Ne zna tko je bio zadužen da jednom dnevno uplaćuje gotovinu iz blagajne na žiro račun društva. On nije, ali mu je bilo poznato da se jednom mjesečno uplaćuje radi obračun. Nije mu uopće bilo poznato da se jednom dnevno mora uplaćivati primljena gotovina na račun društva. Misli da nije bio na nikakvoj edukaciji prije zaposlenja. Jedina edukacija je bila edukacija od SČ. Nitko mu nikada nije rekao da mora gotovinu uplatiti na žiro račun društva niti je to ikada učinio. Samo je gotovinu stavljao u crnu kasu i preslik ugovora. Nije popunjavao putne naloga kada je u tri ili četiri navrata vršio transfer za Zagreb. Prvi puta kada je iznajmio vozila EČ, EČ je vratio vozila i platio najam gotovinom. Za vozila koja EČ nije htio vratiti, istom je dao ispunjene ugovore o najmu vozila prilikom predaje vozila. Iznos od 7.000,00 kuna zbog kojih je DČ došao u Split bilo je za vozilo koje je iznajmljeno u Splitu, a vraćeno u Zagreb. U tom slučaju klijent je platio prilikom preuzimanja vozila, dakle unaprijed, njemu u poslovnici u Splitu. Kolega u Zagrebu je vidio da taj ugovor nije zaključen u rent-a-car programu što je u njemu pobudilo neku sumnju. I taj kolega je nazvao DČ i ispričao mu da ugovor nije zaključen u sustavu. Samo zbog tog jednog ugovora od 7.000,00 kuna je on potpisao izjavu koju je spomenuo, a ne zbog drugih četrdeset i nešto ugovora. Nije bio ovlašten dati vozilo u najam bez predautorizacije kreditne kartice ili primitka pologa u gotovini koji bi jamčili naplatu. Nikada nije dao vozilo u najam bez predautorizacije, odnosno primitka gotovinskog pologa, a u slučaju EČ, bjanko zadužnice. Zna tko je JI, on je konzultant tvrtke za razvoj rent-a-car posla. Razgovarao je s njim jednom, prilikom edukacije u Osijeku. Upoznavali su ih kako se koristi software, odnosno računalni program. Nakon što klijent dođe iznajmiti vozilo, otvara se ugovor u programu, a kada klijent vrati po isteku najma vozilo, tada treba ugovor zatvoriti u tom programu. Slijedeće što treba je ispisati račun. Po zatvaranju ugovora, software automatski ispisuje račun. Koliko je njemu poznato, u poslovnici Pulse u Osijeku imali su jednu blagajnu društva i ona je bila crne boje. Njemu su iz Osijeka u poslovnicu u Split dovozili vozila kolege iz poslovnice Osijek, iz firme Škojo d.o.o., ali i studenti. Jednom je on vozio jedno vozilo iz Osijeka za Split. Zna da je SČ direktno na ruke gotovinu davao ljudima koji su vršili transfer, a novac je uzimao iz blagajne. To je osobno vidio. Misli da se u sustavu samo vidi tko je otvorio ugovor, ali se ne vidi tko je zatvorio ugovor. U Osijeku je koristio šifru SČ. Ne može se sjetiti kako je ista glasila, a koristio ju je i u Splitu jer nije imao iste ovlasti kao SČ. SČ je imao više ovlasti. Nitko ga nikada nije upozorio iz računovodstva ili slično da nešto radi krivo.
7. Iznoseći obranu III. optuženi EČ u potpunosti je priznao počinjenje oba kaznena djela za koja se tereti optužnicom i to na način kako se optužnicom tereti pod točkom 3. Zbog počinjenog se kaje. Žao mu je što je sve ovako ispalo. Voljan je nadoknaditi štetu oštećeniku. Bilo je tu i više od tri vozila. Možda čak i jedanaest u ovom periodu. Za prva tri vozila koja je iznajmio je najam bio plaćen u cijelosti, ali ne zna koja vozila je prva iznajmio. Kasnije se za neka vozila najam produljivao, nešto je išlo u dugotrajni najam, od čega je nešto odmah plaćeno, nakon toga se i produljivao najam pa možda dio i nije plaćen. Otac je dvoje maloljetne djece starosti deset i dvanaest godina s kojima inače živi i o kojima brine sa svojom izvanbračnom suprugom. Za dva mjeseca izlazi sa izdržavanja kazne. Nema novih postupaka osim ovog postupka. Ispričao se sudu što nije dolazio na rasprave. To je bilo zbog njegovih zdravstvenih problema. Bolest mu se pogoršala. Sada je postala kronična, a radi se o problemima sa limfnim čvorovima. Predmetna djela je počinio za vrijeme dok je bio festival Ultra. Misli da je bio kolovoz pa do sredine rujna 2017. Misli da su sva tri vozila koja se navode u činjeničnom opisu vraćena oštećeniku. Priznao je postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika u cijelosti u iznosu do 53.054,00 kune i spreman ga je podmiriti oštećeniku u cijelosti.
8. U postupku nije bilo sporno da je I. optuženi SČ u inkriminiranom razdoblju (od svibnja 2016. do prosinca 2017.) bio rent-a-car referent u trgovačkom društvu Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva te da je II. optuženi LČ u inkriminiranom razdoblju (od prosinca 2016. do rujna 2017.) bio zaposlen kao rent-a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek, a potom i voditelj poslovnice navedenog društva u Splitu. Također nije bilo sporno da je trgovačko društvo Škojo d.o.o. Osijek pravni sljednik trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek.
9. U postupku je bilo sporno je li I. optuženik počinio kazneno djelo pronevjere za koje se tereti. Nadalje, bilo je sporno je li II. optuženik počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11 te je li na nagovor III. optuženika, koji je priznao počinjenje djela na način kako se tereti, počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11.
10. Svjedok predstavnik ošt. DČ u svom je iskazu naveo da je on osnivač i direktor ošt. trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek koje je osnovano u rujnu 2015. i bavi se rent a car poslovima, odnosno davanjem vozila u najam. Društvo ima šest poslovnica u Osijeku, Zagrebu i Splitu. I. optuženog SČ su primili u radni odnos nakon provedenog natječaja, posebno jer je imao iskustva u tim poslovima jer je ranije iznajmljivao aute putem svog trgovačkog društva Movea. Član uprave ošt. društva je bio i ŠČ koji je bio zadužen za kontrolu rada SČ te uhodavanje i koordiniranje posla. Radi obuke djelatnika i revizije poslovanja angažirana je i konzultantska tvrtka iz Zagreba. S obzirom da se SČ na početku pokazao kao kvalitetan radnik i osoba od povjerenja, prepustili su mu da poslovanje u biti obavlja u potpunosti samostalno. Nakon što se opseg posla povećao, SČ je raspisao natječaj i zaposlio II. optuženog LČ, koji se također na početku pokazao kao kvalitetan i stručan te je jedno vrijeme radio kao Draženov zamjenik u Osijeku, a po dolasku ljetne sezone 2017. prebačen je u Split, gdje je obavljao poslove voditelja poslovnice. Do pred kraj ljeta 2017. nisu posumnjali da bi netko od njih dvojice radio nezakonite radnje. Međutim, u kolovozu ili rujnu te godine ih je djelatnik poslovnice u [adresa] BI telefonom izvijestio kako nešto nije u redu s jednim ugovorom o najmu vozila, a radilo se u situaciji gdje je poslovnica u Zagrebu iznajmila jedno vozilo, sačinjen je ugovor, a korisnik usluge je išao u Split, pa je BI nazvao poslovnicu Split, a oni su mu rekli kako će preuzeti sve daljnje radnje vezane za taj auto, odnosno provesti ugovor u sustavu, zatvoriti ga po završetku usluge i naplatiti. Protrka je provjerom u računalnom programu RCM utvrdio kako taj ugovor ipak nije proveden i da ga jednostavno nema te ih je o tome izvijestio. Zajedno s RI otišao je u poslovnicu u Splitu i zatražili su objašnjenje od LČ. On im je priznao da je obrisao taj ugovor iz sustava i da je za svoju korist naplatio novčani iznos od 7.000,00 kuna. Taj novac im je istoga dana predao, a s LČ je odmah raskinut radni odnos, s time da im je on tada višekratno rekao kako nije činio nikakve druge nezakonite radnje. Odlučili su odmah napraviti reviziju poslovanja poslovnice u Splitu i tada su utvrdili čitav niz nepravilnosti, od kojih su u kaznenoj prijavi naveli samo one za koje raspolažu s čvrstim materijalnim dokazima. Koliko se sjeća to je ukupno 43 sporna ugovora o najmu vozila glede kojih je LČ neovlašteno za sebe zadržao gotovinu od nekih 122.000,00 kuna. Gotovo na identičan način saznali su i za nezakonite radnje SČ. Opet je poslovnica u Zagrebu izvijestila kako imaju problem s jednim ugovorom glede kojeg je poslovnica u Osijeku trebala preuzeti zatvaranje ugovora, preuzimanje vozila i naplatu, dok su provjerom u RCM programu utvrdili kako to nije učinjeno. To su odmah predočili SČ, koji je priznao da je po osnovi najma iz tog ugovora uzeo i za sebe neovlašteno zadržao iznos od 500,00 eura. S njim je odmah raskinut radni odnos, a sada su ponovno proveli reviziju, no cjelokupnog poslovanja cijelog društva, dakle svih poslovnica. Bili su šokirani kada su utvrdili zaista veliki broj nezakonitosti počinjenih od strane SČ. Tako je utvrđeno kako je SČ u 114 slučajeva od korisnika najma naplatio novčani iznos u gotovini, koji nije položio u blagajnu ili uplatio na račun ošt. društva, a društvo je takvim njegovim postupanjem oštećeno za iznos oko 242.000,00 kuna. U samoj poslovnici na aerodromu Klisa pronašli su dva fascikla s papirnatim ugovorima koji nisu bili uvedeni u računalni sustav ili su iz njega obrisani. O svim utvrđenim nepravilnostima sačinjene su tablice. I. optuženik je određene uplate od korisnika usluga preusmjeravao na račun svoje majke i tvrtke Movea. Uobičajeno je bilo plaćati karticama, ali je postojala mogućnost, ako to korisniku odgovara, plaćanje u gotovini, u kojem slučaju je dužnost voditelja poslovnica bila primljenu gotovinu položiti u blagajnu i uplatiti na račun ošt. društva. Tijekom revizije poslovanja poslovnice u Splitu utvrdili su kako je LČ na nagovor III. optuženog EČ imenovanom na korištenje dao tri vozila opisana u kaznenoj prijavi, a bez traženja naknade za njihovo korištenje. S EČ se više puta čuo telefonom i tražio je da im vrati automobile, a dva auta je vratio. Smatra da je EČ iskoristio LČ svašta mu obećavši. Dodao je da je ošt. društvo PULSE d.o.o. u međuvremenu pripojeno t.d. ŠKOJO d.o.o. Osijek, odnosno t.d. ŠKOJO d.o.o. je pravni slijednik t.d. PULSE d.o.o. ĐI i EI su mu po imenima poznati jer su prijatelji RI. Vidio ih je nekoliko puta, ali oni nikada nisu bili njegovi zaposlenici, odnosno nisu bili zaposleni u njegovim tvrtkama. U inkriminirano vrijeme i neposredno prije toga bio je poprilično upoznat sa poslovanjem društva PULSE d.o.o. prije svega preko svog suradnika RI i konzultantske tvrtke koja im je pratila razvoj tvrtke i davala svoje stručne savjete. Što se tiče operativnog poslovanja, ono je u potpunosti bilo na I. optuženom SČ u kojeg je imao puno povjerenje. Tvrtka PULSE d.o.o. imala je šest poslovnica, u Osijeku u gradu te na aerodromu, a tako i u Zagrebu i u Splitu. U Osijeku je sveukupno bilo zaposleno prvo tri, a onda četiri osobe, a to su bili I. optuženik, potom je zaposlen II. optuženik te poslije BČ i KČ. Pored njih bilo je još nekoliko djelatnika koji su radili na pola radnog vremena. Ukupna flota u svih šest poslovnica je 2016. bila oko 110 vozila, a 2017. je pala za nekoliko vozila. Kada bi neka vozila trebalo iz Osijeka prebaciti u Split misli da je to išlo kamionima, ali je to pitanje za I. optuženika, a ne za njega. Ne zna da li su zaposlenici njegovih drugih firmi odrađivali takav transfer. Ukoliko jesu, ne zna jesu li im se plaćale dnevnice jer on ne zna jesu oni to uopće odrađivali. Misli da je to uglavnom išlo kamionom. Ukoliko bi netko od zaposlenika htio automobil za osobne potrebe, morao bi ga iznajmiti. Blagajna društva PULSE se nalazila u uredu I. optuženika, to je sef kojem je I. optuženik imao pristup i u koji je trebao uplatiti gotovinu koju bi dobio od korisnika, a ako je gotovina veća od zakonom propisnog iznosa, tada bi istu morao uplatiti na žiro račun društva. Praksa je da se u pravilu rent-a-car plaćaju kreditnom karticom, dok je plaćanje u gotovini iznimka. Za kontrolu financijskog poslovanja SČ bio je zadužen ŠČ, a ukoliko ŠČ nije dobio nekakav impuls od knjigovodstva društva da nešto nije u redu, onda nije radio kontrolu. Ukoliko knjigovodstvo ne sugerira da treba raditi kontrole i revizije, oni to ne čine. Ne zna da li su se iz blagajne u poslovnici u Zagrebu isplaćivali bonusi radnicima. Cijela blagajna društva, uključujući sve poslovnice, je bila u nadležnosti I. optuženika pa ako je netko to i činio, onda je to činio I. optuženik, ali on o tome nema saznanja. Ne zna da li su višemjesečni najmovi vozila bili naplaćivani u gotovini. Ne sjeća se da li je on tijekom 2017. imao višemjesečni najam vozila iznajmljenog u PULSE d.o.o. Teško mu je reći koliko je ostalo toga za što nisu uspjeli pribaviti čvrste dokaze. Društvo je poslovalo sa gubitkom pa su isto pripojili društvu ŠKOJO d.o.o. Na taj način su "progutali" gubitak, a poslovnice zatvorili. Ne sjeća se koliko je iznosio gubitak za 2016. i 2017. Teško mu je odgovoriti je li taj gubitak posljedica ovih malverzacija ili je još toga bilo uzrok gubitaka, ali ovo je zasigurno doprinijelo. Prvotni stav je bio da se automobili ne mogu davati u najam bez predautorizacije kreditne kartice. Kasnije se na licu mjesta razvijala praksa da može kao iznimka ići plaćanje gotovinom. To su uveli I. optuženik i II. optuženik. Da su njega pitali, on to ne bi dopustio, a ne bi im dopustio ni JI iz konzultantske tvrtke. Poslije su ustanovili da su upravo za vozila za koja je najam plaćen gotovinom nije niti uplaćeno kasnije u blagajnu, odnosno na račun društva. Nije čuo da bi netko od korisnika platio eurima. Pokušali su kontaktirati osobe koje se navode kao stranke u 43 ugovora za koja se tereti II. optuženik. Neke od njih su uspjeli dobiti i oni su im rekli da su svoje usluge po ugovoru o najmu platili osobi od koje su iznajmili vozilo. Dva mjeseca su provodili opsežnu istragu. Da nisu pronašli dva fascikla na aerodromu u Klisi vjerojatno ne bi ni bilo ovoga postupka. Čovjek koji je kreator programa RCM im je vratio obrisane podatke. Ne sjeća se je li u smjeni bio zaposlen jedan djelatnik ili više. Nije bio zadužen za operativno poslovanje, moguće je da su bili zaposleni i studenti. Misli da je u RCM programu postojala šifra za svaku poslovnicu pa bi se na svakom ugovoru navodila šifra i znalo bi se po tome koja je poslovnica vozilo iznajmila. Svaki djelatnik imao je svoju šifru s kojom je ulazio u program, ali misli da su djelatnici znali međusobno koristiti šifre drugih kolega radi svoje komocije. Kada ih je kolega iz Zagreba nazvao da nešto nije u redu sa vozilom koje je išlo u Split, upao je II. optuženiku u njegov ured u Splitu na aerodromu. Čim ga je II. optuženik vidio znao je zašto je došao. Pitao je II. optuženika što se dogodilo sa automobilom i gdje je novac. On je pozelenio i rekao da je uzeo novac sebi. Tada ga je pitao gdje je novac, II. optuženik je rekao da je kod njega u stanu te su na njegovo traženje otišli u Tunukovićev stan. LČ je otvorio ladicu i izvadio 7.000,00 kuna te mu ih predao. Rekao je da je to prvi i jedini puta da je tako nešto učinio, da je imao nekakvih problema. Podsjetio ga je kakva je praksa i da slijedi otkaz, a LČ ga je molio da potpišu sporazumi raskid ugovora o radu na što je pristao jer mu je bilo žao mladog čovjeka. Misli da su drugi dan potpisali raskid radnog odnosa. Nakon toga je poslao I. optuženika u Split da provjeri je li bilo još kakvih malverzacija na što ga je I. optuženik izvijestio da je sve uredu, a već nakon par dana su shvatili da nije bilo uredu. Nakon što je svjedoku na traženje branitelja II. optuženika predočena izjava sa lista 999 spisa, iskazao je da ne zna tko je sastavio tu izjavu, ali se on sa II. optuženikom nakon tog susreta u Splitu kada su išli u njegov stan, čuo još nekoliko puta. II. optuženik je bio jako kooperativan, sve im je priznao i ispričao. Priznao je prirodu svog odnosa sa M. optuženikom i sa FČ. U dva mjeseca koliko je trajala njihova istraga, II. optuženik im je jako pomagao, osobito da pronađu sva vozila. Pomogao im je to sve rekonstruirati. Bilo je dosta kompliciranih situacija, jer su ljudi platili najam u potpunosti i nisu željeli vratiti vozilo dok ne istekne najam koji je plaćen. O svemu su odmah obavijestili policiju. Misli da je II. optuženik kada je shvatio da mu III. optuženik neće platiti za vozila, tražio od III. optuženika zadužnicu. To mu je rekao II. optuženik dok su komunicirali unutar ta dva mjeseca dok su tražili vozila, ali ne zna da li je to istina. Misli da je to bio nekakav dogovor II. optuženika sa III. optuženikom. Nije to bila praksa društva. Praksa je predautorizacija kreditne kartice. II. optuženik je bio uplašen da su predmetna vozila prodana i bilo mu je u cilju da se pronađu pa im je pomagao. Moguće je da uslugu rent-a-cara naplati djelatnik koji izdaje vozilo, a moguće je da naplati djelatnik koji prima vozilo nazad. Nikada ne bi ni saznao za EČ da mu to II. optuženik nije sve iskreno ispričao. Bjanko zadužnica je izdana krajem kolovoza 2017. kada je LČ shvatio da neće moći naplatiti vozila koja su predana III. optuženom EČ. Zajedno su LČ i on razmišljali kako bi riješili predmetnu situaciju. U tom trenutku nije imao cjelokupnu sliku što se sve dogodilo s vozilima. EČ je htio surađivati i iz tog je razloga i dao tu zadužnicu, ali vrlo brzo se ispostavilo da je to bila samo kupovina vremena jer EČ nije imao stvarnu namjeru platiti, zapravo ga je zavlačio da ne poduzimaju nikakve pravne radnje. Na kraju se ispostavilo da je ta zadužnica samo izdana u dogovoru LČ i EČ kako bi kupili vrijeme. Nisu nikada pustili u naplatu tu bjanko zadužnicu budući da su provjerili i utvrdili kako EČ nema sredstava na svojim računima, odnosno da nema nikakve imovine, tako da tu zadužnicu nisu nikada aktivirali, već su se koncentrirali na pronalazak vozila koja su na koncu i pronašli. Ne sjeća se na koji način su njegovi kolege provjeravali imovinu EČ. Nije on to osobno radio. Tražili su ta vozila po cijeloj Dalmaciji i bilo je sve vrlo kaotično. EČ je zapravo glumio kako im pomaže u pronalasku vozila. LČ je u početku zaista pomagao, a onda je i on shvatio da je u problemu i da je napravio veliku grešku. U početku je i on osobno komunicirao sa EČ jer je htio rekonstruirati cijelu sliku što se tu zaista dogodilo. LČ mu je prvo rekao da postoji prevara s jednim vozilom u što je on tada povjerovao, a kasnije je ispalo da je to puno više od jednog vozila i svaki dan su otkrivali nove prevare. Jedan od glavnih pomagača u otkrivanju tih prevara u tom trenutku je bio I. optuženi SČ.
11. Svjedok ŠČ je iskazao kako je od samog osnivanja ošt. društva član uprave te je posao vodio zajedno s direktorom DČ. Njegova primarna funkcija je bila dobavljati vozila, a o potrebnim modelima i broju vozila mu je govorio SČ, kojeg su primili u ošt. društvo jer je od ranije imao iskustvo u tom poslu, odnosno imao je svoju tvrtku koja se time bavila. U prvom periodu se pokazao kao izvrstan radnik i suradnik, a kako se opseg posla proširio, SČ je osobno preporučio da zaposle II. optuženog LČ, koji se također na početku pokazao kao dobar radnik. Na početku su angažirali konzultantsku tvrtku ATval iz Zagreba i odgovornu osobu te tvrtke JI, koji je trebao vršiti kontrolu poslovanja i slično. Uobičajeno je bilo plaćanje putem kartica, dok je plaćanje usluge najma automobila u gotovini trebao biti samo izuzetak. U slučaju plaćanja gotovinom, voditelj poslovnice je bio dužan primljeni novac uplatiti u blagajnu društva ili na račun, a također je bio zadužen voditi kompletno blagajničko poslovanje. Vozila su u najam davana putem računalnog programa RCM i u tom programu su sačinjavani ugovori. Izuzetno je ugovor mogao biti sačinjen samo ručno, a to je uvedeno po prijedlogu SČ te su napravljeni tipski obrasci takvih ugovora. Ručno popunjavani obrasci ugovora su morali kasnije biti u poslovnici unijeti u računalni sustav. S vremenom je SČ preuzeo potpuno samostalno upravljanje cjelokupnim poslovanjem vezanim za iznajmljivanje automobila, a upravljao je i računalnim sustavom. Prvu nezakonitost su otkrili u kolovozu 2017. kada je LČ jedan ugovor o najmu vozila obrisao iz sustava, u gotovini od stranke naplatio najam, a novac nije uplatio u blagajnu, već ga je neovlašteno uzeo. Za to su saznali od djelatnika poslovnice u [adresa] BI. Odmah su u Splitu to predočili LČ, koji je priznao nezakonitost i vratio novac. S njim je raskinut radni odnos te je započela kontrola poslovanja poslovnice u Splitu. Na gotovo istovjetan način su, čini mu se u studenome 2017., saznali da je i SČ po jednom ugovoru u gotovini naplatio novčani iznos od 500,00 eura i neovlašteno ga zadržao za sebe. I on je odmah priznao da je novac neovlašteno otuđio te je i s njim radni odnos odmah raskinut, a tada se pristupilo jednoj cjelovitoj kontroli poslovanja cjelokupnog društva. Kontrola je trajala skoro dva mjeseca, a u njoj su sudjelovali direktor DČ, JI i on. Bili su zaprepašteni rezultatima kontrole jer je utvrđeno da je SČ u čak 114 slučajeva novac u gotovini primljen od korisnika usluga najma neovlašteno za sebe zadržao, u iznosu od nekih 200.000,00 kuna ili nešto više. Za LČ je utvrđeno da je u preko 40 slučajeva to učinio i oko 140.000,00 kuna neovlašteno za sebe zadržao. U svim tim slučajevima fizički su pronađeni ugovori potpisani od strane klijenta, koji nisu bili provedeni u računalnom sustavu ili su od strane optuženika naknadno obrisani. Upravo za te slučajeve u kojima su imali čvrste materijalne dokaze podnesena je kaznena prijava. LČ mu je izričito priznao da je otuđio novac u svim ovim spornim slučajevima te je izrazio žaljenje. III. optuženog EČ osobno nije upoznao, no čuo se s njim telefonom. Mimo njihovog znanja LČ je EČ u najam dao veći broj vozila, od kojih je tri dao bez obveze plaćanja usluge najma. LČ im je objasnio kako je to učinio želeći EČ dati nagradu zato što će mu navodno omogućiti pribavljanje većeg posla. Nikada ranije nisu čuli za tvrtku Usluge prijevoza Brestje iz Sesveta te su stupili u kontakt s odgovornom osobom tog društva koja im je izričito višekratno rekla kako nema nikakve veze s njihovom tvrtkom i najmom spornog vozila. Prvu kontrolu nad radom LČ u poslovnici u Splitu proveo je upravo I. optuženi SČ, u kojeg su u to vrijeme imali potpuno povjerenje, a koji je po dovršetku kontrole rekao da postoji samo jedan sporni ugovor zbog kojeg je LČ dobio otkaz te da još postoje sporna izdavanja vozila EČ, no da ne postoje nikakve druge nezakonitosti. Dodao je da poznaje ĐI i EI. Poznato mu je da su obojica u mirovini i da nisu nikada bili zaposleni u tvrtkama PULSE d.o.o i ŠKOJO d.o.o. Operativno poslovanje tvrtke PULSE d.o.o. mu je poznato onoliko koliko je saznao na predavanju koje je provodila konzultantska tvrtka na početku njihovog poslovanja, a vezano uz kontrolu koju je trebao provoditi. Međutim, na kraju kontrolu nije provodio jer je smatrao da za istu nema potrebe. Poslovanje je bilo povjereno I. optuženiku u kojeg je imao puno povjerenje. Njegov prvenstveni posao je bio nabava vozila za najam za tvrtku PULSE d.o.o. Transfere vozila npr. iz Osijeka u Split on nije nikada organizirao, to je sve organizirao I. optuženik te on nije upoznat na koji je način to išlo. U floti PULSE d.o.o je bilo 100 i nešto vozila u inkriminiranom razdoblju. Kada se trebalo prevesti veći broj vozila, to se činilo transportnim vozilima, odnosno kamionima. Jednom prilikom kada je išao obići poslovnicu u Split, I. optuženik ga je zamolio da ode sa vozilom koje je trebalo poslati u Split, a da se vrati sa drugim vozilom koje je trebalo vratiti u Osijek, što je i učinio. U inkriminiranom razdoblju sveukupno je bilo šest ili sedam djelatnika zaposleno. Ako se neko vozilo trebalo odvesti iz Osijeka u Split, cestarina se plaćala ENC-om. Svaki zaposlenik PULSE d.o.o. imao je svoju šifru s kojom je ulazio u sustav RCM. Zna da je I. optuženik dodjeljivao te šifre i da je imao šifre od svih djelatnika, da je bio administrator. Ne zna da li su ostali imali šifru I. optuženika za ulazak u RCM. On nije davao vozila u najam u inkriminiranom razdoblju jer to nije bilo u opisu njegovog posla. Nikada nije radio sa I. optuženikom sa gotovinom u smislu da bi on davao I. optuženiku novac za neku drugu osobu koja je iznajmila vozilo. Blagajničko poslovanje i kontrolu blagajne vodio je I. optuženik, ali blagajničko poslovanje za konkretan dan vodio je onaj zaposlenik koji je taj dan radio. Ne zna da li je I. optuženik sastavljao blagajničke izvještaje. Nije vidio blagajničke izvještaje. To je vidjela kolegica GI koja je vodila financije i računovodstvo. Znaju da se 114 ugovora odnose na I. optuženika budući da je na istima potpis I. optuženika. Te ugovore su kasnije pronašli. Neki od njih su bili tipski, odnosno ručno popunjavani, a neki su bili iz računalnog sustava. Svaki od ugovora radio se u dva primjerka, jedan za stranku, a drugi se ulagao u arhivu. Nakon što je I. optuženik predao 500,00 eura, on se njima više nije javljao. Zvali su ga, nije odgovarao na pozive. On ga više nije vidio. U inkriminiranom razdoblju u poslovnici u Zagrebu bili su zaposleni BI, MI i DI. Ne zna je li navedenim osobama isplaćivan u inkriminiranom razdoblju bonus ili nekakve nagrade. Za tzv. bonus na mjesečnu plaću djelatnicima bio je zadužen I. optuženi SČ i to je bio dio plaće. Pretpostavlja da su djelatnici radili u smjenama s obzirom da je rad bio cijeli dan, a za organizaciju radnog vremena djelatnika bio je zadužen I. optuženik. Neke od 43 korisnika koji se stavljaju na teret II. optuženiku je kontaktirao, one koje je mogao dobiti. Neke od njih je osobno kontaktirao baš on, a neke druge drugi kolege. Nema saznanja je li bilo moguće plaćanje u eurima. Sjeća se da je JI na edukaciji rekao da je pravilo kartično plaćanje te da treba uvijek provući karticu kao osiguranje, a iznimno može ići plaćanje u gotovini. To je npr. slučaj kada stranka ima limit na kartici od 2.000,00 kuna, a želi vozilo na duži period i treba platiti 5.000,00 pa bi razliku do 5.000,00 dao u gotovini kao polog. Ovo je naveo kao primjer. Nije to vidio u praksi s obzirom da on to nije nikada radio. Ne sjeća se da li je II. optuženi LČ dobio ili dao otkaz, ali zna da je radni odnos s njim prekinut. Direktor DČ i on su bili na službenom putu u Splitu kada su saznali za 7.000,00 kuna koje su nedostajali. Otišli su kod II. optuženika u ured, a onda ih je on odveo u svoj stan u kojem je stanovao, a koji je tvrtka bila iznajmila za II. optuženika te im je tamo predao 7.000,00 kuna i rekao da je to novac od najma vozila koje nije uplatio društvu. Nakon što je svjedoku na traženje branitelja II. optuženika predočena izjava sa lista 999 spisa, iskazao je da je bio prisutan kada je II. optuženik potpisao ovu izjavu. Misli da je to bilo kod njih u firmi. Nije bio kod javnog bilježnika prilikom ovjeravanja. Ne sjeća se tko je bio još prisutan kada je II. optuženik tu izjavu potpisao. Sadržaj izjave izjavio je II. optuženik, ne zna tko je natipkao izjavu.
12. Svjedok KČ iskazao je da je radio u t.d. Automobili Škojo d.o.o. Osijek od veljače 2016., a u studenom 2017. je prešao u raditi u t.d. Pulse d.o.o. Osijek gdje je radio do ožujka 2018. Došao je na radno mjesto LČ koji je ranije dobio otkaz. U to vrijeme voditelj poslovnice u Osijeku je bio SČ, a par mjeseci nakon njegov dolaska i sa SČ je raskinut radni odnos jer je utvrđeno da je neovlašteno uzeo neki novčani iznos iz blagajne. Bio je prisutan na sastanku na kojem je SČ priznao da je doista uzeo novac i s tim novcem navodno platio neku kaznu. Sastanku su bili prisutni direktor DČ, ŠČ, BČ, SČ i on. Nakon što je SČ otkazan ugovor, u firmi se pristupilo detaljnoj kontroli cjelokupnog poslovanja, a on je osobno sudjelovao u traženju spornih ugovora te se dobro sjeća da je pronađen jedan veći bunt takvih ugovora. Ti ugovori su bili sporni jer su fizički postojali, ali su bili izbrisani iz računalnog programa RCM pa se pokušalo utvrditi što je bilo s tim ugovorima i naplaćenim novcem. Osobno nije vidio poduzimanje nezakonitih radnji, ali je bio prisutan navedenom sastanku i djelomično sudjelovao u kontroli. Kasnije je čuo da su utvrđene brojne nepravilnosti u radu LČ i SČ. EČ ne poznaje i nije čuo za njega. U svim situacijama u kojima je on primao gotovi novac od korisnika isti je bez zadržavanja stavljao u blagajnu. Za blagajničko poslovanje je u to vrijeme bio zadužen SČ. U prosincu 2016. je iz tvrtke Pulse unajmio vozilo Mercedes C klase. Po povratku vozila platio je uslugu najma u gotovini u iznosu oko 500,00 kuna, a koji iznos je predao I. optuženom SČ. Dodao je da su „češljali" ugovore dok su radili kontrolu i na taj način je saznao da su utvrđene brojne nepravilnosti u radu I. optuženika i II. optuženika. Dok je bio zaposlen u PULSE d.o.o., ukoliko je neko vozila iz Osijeka trebalo prebaciti npr. u Split, to bi obavio netko od zaposlenika. Ne sjeća se da je bila potreba da se u jednom trenutku deset vozila prebaci iz Osijeka u Split. Osobno je jednom vozio jedno vozilo iz Osijeka u Split. Ne sjeća se je li za to dobio dnevnicu, vjeruje da je. Ne sjeća se kako je platio ces tarinu. Ne razumije kako je funkcionirao računalni program RCM. Misli da su ugovori izvučeni iz pozadine, pa su onda bili vidljivi, ali ne razumije kako to funkcionira. Misli da je jednu osobu koja se navodi u predmetnim ugovorima baš on kontaktirao, ali se ne sjeća točno zbog proteka vremena. Nije mu poznato koliko je ukupno bilo zaposlenika u PULSE d.o.o. dok je on bio zaposlen. Moguće je da su mu korisnici za najma vozila u 50% slučajeva platiti gotovinom, a 50% karticom, ali to bi bila čista pretpostavka s obzirom na protek vremena. Ne sjeća se jesu li drugi kolege iznajmljivali vozila tvrtke za osobne potreba, on je to učinio jednom. Misli da je imao šifru za računalni program dok je radio u PULSE d.o.o. Ne sjeća se kako je glasila njegova šifra. Ne sjeća se da li je poslovnica imala svoju šifru.
13. Svjedok BČ je iskazao kako se u ošt. društvu zaposlio početkom travnja 2016. i obavljao poslove referenta za iznajmljivanje automobila. Voditelj cjelokupnog posla iznajmljivanja automobila je bio SČ, koji je istovremeno bio i voditelj poslovnice u Osijeku i njegov nadređeni. Iznajmljivanje automobila je bilo uobičajeno kao i u drugim takvim tvrtkama, u obzir su dolazili svi oblici plaćanja, stranke su plaćale onako kako je njima bila najpogodnije, tako da se plaćalo i karticama i gotovinom. U slučaju primitka gotovine referent koji bi primio novac je bio dužan isti položiti u blagajnu koja se nalazila u poslovnici. Za vođenje kompletnog blagajničkog poslovanja bio je zadužen voditelj poslovnice SČ, koji je ispisivao svu blagajničku dokumentaciju, a novac koji prijeđe blagajnički maksimum polagao je na žiro-račun društva. Poznaje i II. optuženog LČ, koji je do ljeta 2017. radio kao Draženov zamjenik, a u ljeto je poslan u Split kao voditelj tamošnje poslovnice. U to vrijeme nije imao nikakva saznanja da bi bilo nekakvih nezakonitosti s novcem, no sjeća se da ga je jednog dana nazvao član uprave ŠČ i zatražio prebrojavanje stanja blagajne. Nakon što je to učinio i prenio stanje, ŠČ mu je rekao kako nedostaje novčani iznos od 500,00 eura. Potom je održan sastanak na kojem su bili direktor DČ, ŠČ, SČ i on. Na tom sastanku je SČ priznao da je on uzeo spomenutih 500,00 eura iz blagajne. Nakon toga je provedena interna kontrola i kontrolirano je cjelokupno poslovanje, doslovce od prvog do zadnjeg ugovora. Otkriveno je da su brojni ugovori izbrisani iz računalnog sustava RCM, da nedostaju računi za pojedine najmove i slično. Proizlazilo je da su sve te nepravilnosti vodile ka SČ, odnosno ugovori su brisani pomoću njegovog korisničkog imena i šifre, iz čega proizlazi da je upravo to on i radio. Ne poznaje III. optuženog EČ, za njega je čuo samo iz priče II. optuženog LČ, koji mu je ispričao da je s njim u pregovorima oko iznajmljivanja većeg broja auta za neku filmsku ekipu. Dodao je da nije bio ovlašten i nije radio transfere vozila iz jedne poslovnice u drugu. Sjeća se da su većinom studenti znali dolaziti i odvoziti vozilo iz poslovnice u poslovnicu. Svatko od zaposlenika je imao svoju šifru za računalni sustav RCM. On je znao samo svoju šifru. Nije znao šifru SČ. Da bi se netko ulogirao pod tuđom šifrom u taj sustav bilo je potrebno znati šifru drugog zaposlenika. Netko od nadređenih ga je naknadno obavijestio da su neki ugovori iz sustava brisani. Koliko se sjeća, misli da je pisalo i da je bilo vidljivo da je ugovor izbrisan. Blagajna u poslovnici u kojoj je bio zaposlen stajala je u ormaru u sefu u uredu u kojem su radili. Koliko se sjeća, to je bila kutija sa ključem koja je stajala u metalnom sefu. Kada bi bila potreba više vozila prevesti iz jedne poslovnice u drugu, to je odrađivalo više ljudi. Misli da je kasnije uvedena mogućnost da kamion šleper vozi vozila iz poslovnice u poslovnicu. Šifra I. optuženika je imala veće mogućnosti od šifri ostalih zaposlenika. Naprimjer, on sa svojom šifrom nije mogao brisati ugovore. Ne zna je li se šifra I. optuženika koristila u drugim poslovnicama. Nema saznanja o tome da bi netko drugi imao šifru I. optuženika. Misli da je bilo vanjskih suradnika koji bi bili plaćeni za to da prevezu automobil iz jedne poslovnice u drugu, a bili su plaćeni gotovinom. Ne sjeća se koji je bio omjer plaćanja u gotovini ili karticom, a ne sjeća se da je bila uputa nadređenih da treba plaćanje vršiti prvenstveno karticom. Oni nisu pitali kako to treba činiti. Bilo je bitno da ljudi plate, karticom ili gotovinom.
14. Svjedok GČ je iskazao kako se u društvu Pulse d.o.o. zaposlio početkom travnja 2017. i obavljao poslove referenta za iznajmljivanje automobila u poslovnici u Splitu, preciznije u zračnoj luci u Splitu. Cijelo ljeto 2017. bio je u zračnoj luc i, a početkom ljeta tamo je došao LČ, koji je obavljao poslove voditelja poslovnice i bio mu nadređeni. Pravilo je bilo da se najam plaća nakon povratka vozila, a u obzir su dolazili svi oblici plaćanja (plaćanje u gotovini, karticama i transakcijski). Bio je ovlašten primiti gotovinu te je njegova obveza bila primljenu gotovinu predati nadređenom LČ, što je uvijek i učinio. Daljnje raspolaganje s novcem je bilo u nadležnosti LČ, a osobno ne zna što je LČ dalje radio s tim novcem. Krajem ljeta 2017. u poslovnicu u Splitu su došli vlasnik DČ i član uprave ŠČ te su ga izvijestili kako LČ više nema nikakvih ovlasti u tvrtki, a spomenuli su da su u njegovom radu utvrđene određene nepravilnosti i da ima upitnih situacija. Pravilo je bilo da se ugovori o najmu izrađuju u računalnom programu RCM, no postojao je i blok obrazaca ugovora, pa su se ugovori u iznimnim situacijama mogli i pisano popunjavati. Ne poznaje osobu EČ, a poslije je od ĐČ saznao kako je bilo problema i s iznajmljivanjem automobila toj osobi. Dodao je da je bilo transfera vozila između poslovnica. Transfere su uglavnom radili zaposlenici, a bio je i organiziran transfer kamionima, koji je inače najsigurniji transfer. Ne sjeća se da bi fizičke osobe koje nisu bili zaposlenici prevozile vozila iz poslovnice u poslovnicu. Kada bi stanke plaćale u gotovini, plaćale su u kunama. Stranci su uglavnom plaćali karticama, a i akontaciju prilikom iznajmljivanja su vršili karticama. Misli da je postojala zaključana kasa i sef gdje se stavljala gotovina dok se ne bi uplatilo na račun. Plaćanje je uglavnom išlo kartično. Zbog proteka vremena se ne može sjetiti je li pored zaposlenika i organiziranog transfera kamionima netko od nezaposlenih vršio transfer vozila iz jedne poslovnice u drugu. Njemu stranka nikada nije platila u eurima, uvijek mu je plaćeno u kunama. Dok nije preuzeo poslovanje poslovnice uvijek bi gotovinu koju bi stranka platila predavao nadređenom LČ.
15. Svjedoci IČ, OČ, HČ, VČ, ĆČ i CČ su suglasno iskazali kako su s I. optuženim SČ u inkriminiranom razdoblju dogovarali najam vozila te su upravo njemu na ruke gotovinom platili uslugu najma. Svi ovi svjedoci su dobivali ugovore o najmu vozila, a nisu dobili ili se ne sjećaju jesu li tom prilikom dobivali i račune, no to im nije bilo ni bitno jer su imali ugovor na temelju kojeg su izvršili plaćanje.
15.1. Svjedok IČ je dodao kako je tijekom 2017. unajmljivao vozila u ošt. društvu na dnevnoj bazi te da je s SČ dogovorio cijenu mjesečnog najma u iznosu od 4.500,00 kuna, s time da mu je SČ ponudio da ako plaćanje bude u gotovini, da će tada cijena biti niža i iznositi 3.600,00 kuna. Na kraju svakog mjeseca osobno je SČ na ruke davao gotovinu u iznosu od 3.600,00 kuna, o čemu su svaki put sačinili ugovor, ali mu SČ nije izdavao račune. Ne može se sjetiti je li u ugovoru za mjesečni najam vozila stajalo da je to na 30 dana ili je bilo otvoreno. Koliko se sjeća na blagajničkoj uplatnici je pisao samo iznos najma i misli da ništa pored toga nije pisalo kao nekakav opis. Sjeća se da je blagajničku uplatnicu potpisivao SČ, ali se ne može sjetiti je li i on potpisivao. Blagajničke uplatnice su bile na paragon bloku, pa je kopija, odnosno preslik ostao SČ, a njemu je otkinuo blagajničku uplatnicu i predao.
15.2. Svjedok OČ je još iskazao kako mu je SČ ponudio svoj privatni automobil Škodu u najam po cijeni od 6.000,00 kuna za nekih mjesec i pol dana, kojom prilikom mu je rekao kako je u nekim financijskim poteškoćama i da bi mu bio zahvalan ako bi pristao. Osim toga, rekao mu je da će mu nakon toga iznajmiti Mercedes ošt. društva na rok od mjesec dana za identičan iznos od 6.000,00 kuna, na što je pristao. Siguran je da je cijenu najma Mercedesa od 6.000,00 kuna platio gotovinom na ruke SČ, a gotovinom mu je platio i najam njegovog privatnog vozila, te ističe kako je u par navrata po njegovom nalogu određeni iznos najma uplaćivao i na tekući račun majke I. optuženika JČ u PBZ-u.
15.3. Svjedok HČ dodao da je u ugovoru o najmu nekada bilo navedeno koliko će dana koristiti iznajmljeno vozilo, a nekada nije. To je bilo u situacijama kada nije znao koliko će mu točno dana vozilo biti potrebno. U takvim situacijama je najam plaćao po vraćanju vozila. Kada je znao koliko će dana koristiti vozilo, platio je unaprijed, a kada nije, platio je po povratku vozila. Zato je iznajmljivao automobil kod njih jer je postojala ta fleksibilnost. Oni su mu ulijevali povjerenje i po pitanju vozila da su sigurna i provjerena. Moguće je da je za iznajmljeno vozilo dobio parkirnu kaznu pa bi onda donosio novac u t.d. PULSE d.o.o. za plaćanje kazne. Moguće je da je to bilo u više navrata. Nije dobivao račune kada bi donio novac za te kazne u PULSE d.o.o. jer to nije niti tražio, a novac je davao zaposleniku koji je u tom trenutku bio za pultom.
15.4. Svjedok VČ dodao je da je uvijek dobio ugovor o najmu vozila koji je imao uz sebe, to mu je bilo važno u slučaju da ga policija zaustavi. Ne može se sa 100% sigurnošću prisjetiti je li cijena i vrijeme trajanja najma vozila bila navedena u ugovoru. Koliko se sjeća, dobivao je popuste za najam vozila, ali ne sjeća se je li u ugovoru pisalo išta o tome. Smatrao je da popust dobiva jer je često koristio njihove usluge najma vozila. Uvijek je plaćao najam vozila po povratku vozila. Nekada je plaćao gotovinom, nekada internet bankarstvom, u pravilu je to bio kratak rok, dan ili dva bi trajao najam vozila. Ne može se sjetiti na koga je glasio račun na koji je vršio uplate preko internet bankarstva za najam vozila koje je iznajmio u PULSE d.o.o.
15.5. Svjedok ĆČ dodao je da je i nadalje zaposlen u t.d. Automobili Škojo kao prodajni savjetnik. Znao je da se PULSE d.o.o. bavi iznajmljivanjem vozila. Poznato mu je da su se vozila koja je t.d. PULSE d.o.o. koristilo za iznajmljivanje kasnije prodavala u t.d. Automobili Škojo gdje je zaposlen. Nije upućen u čijem vlasništvu bi tada bilo vozilo. Koliko zna, t.d. PULSE d.o.o. je svoja vozila transportiralo iz jedne poslovnicu u drugu kamionima. Ne sjeća se kako se obavljao transport u razdoblju 2016./2017. Ne sjeća se da bi on sudjelovao u transportu deset vozila t.d. PULSE d.o.o. iz poslovnice u Splitu u poslovnicu u Osijek, a preko BiH. PULSE d.o.o. i Automobili Škojo su bili u istoj zgradi, ali ne u istom poslovnom prostoru. Uredi t.d. PULSE d.o.o., konkretno ured II. optuženika je bio na prvom katu, a on je radio u prizemlju. Zna da su stranke koje bi dolazila u t.d. PULSE d.o.o. bile primane na prvom katu.
15.6. Svjedok CČ dodao je da od 2022. više ne radi u t.d. Automobili Škojo, a nije mu poznato poslovanje t.d. PULSE d.o.o. jer je on radio u servisu kao automehaničar. Prilikom preuzimanja vozila u najam potpisivao je ugovor sa zaposlenikom koji je u tom trenutku izdavao vozilo. Ne sjeća se je li u ugovoru stajala cijena najma. Prilikom vraćanja vozila obračun naplate radio je SČ. Zna da je SČ uvijek za njih zaposlenike radio obračun kada bi oni iznajmljivali vozila. Popust koji su oni kao radnici imali, uvijek je bio obračunat kod najma vozila.
16. Svjedok UČ je iskazao kako je uslugu najma vozila dogovorio s SČ i od njega preuzeo vozilo ostavivši mu polog od 500,00 kn u gotovini, dok je po vraćanju automobila, isti preuzela druga osoba po imenu LČ, koja mu je naplatila preostali iznos najma u gotovini, a što je učinila još u jednom navratu.
17. Svjedok NČ iskazao je da je od 2006. zaposlenik t.d. Automobili Škojo. Djelatnici t.d. Automobili Škojo su imali mogućnost korištenja popusta prilikom najma vozila u Pulse d.o.o. koje pravo je on koristio četiri do pet puta tijekom 2016. i 2017. Vozila je unajmljivao isključivo preko vikenda, a plaćanje je vršio gotovinom na ruke SČ ili LČ. Za svako korištenje je dobio ugovor o najmu, ali nije siguran je li svaki puta dobio i račun. Dodao je da on nije nikada vršio transfer vozila tvrtke PULSE d.o.o. iz jedne poslovnice u drugu. Znao je iznajmiti vozila za svoje osobne potrebe jer su imali pogodnosti, odnosno popust. Nema saznanja o tome da bi netko od vanjskih osoba vršio takve transfere jer to nije imalo veze s njegovim poslom budući da je bio zaposlen u t.d. Automobili Škojo, a od 2020. više nije zaposlenik t.d. Automobili Škojo. Plaćao je gotovinom kada bi iznajmljivao vozilo u PULSE d.o.o. jer je to bilo jednostavnije s obzirom da su oni kao zaposlenici npr. imali pogodnost vozilo uzeti u petak poslije posla i vratiti u ponedjeljak kada dođu na posao, iako su vozilo iznajmili samo subotu i nedjelju. Poznato mu je da su i drugi kolege iznajmljivali vozila, ali ne zna kako su oni plaćali. Radno mjesto gdje je radio je u istom objektu kao i poslovnica PULSE d.o.o. Radionica gdje je radio je bila udaljena oko 30 metara od ureda PULSE d.o.o. Bio je sretan što ima pogodnost jeftinije iznajmiti vozilo. Imao je mogućnost platiti karticom ili gotovinom za iznajmljeno vozilo pa pretpostavlja da su tako i drugi klijenti mogli.
18. Svjedok TČ iskazao je da je tijekom 2016. i 2017. u nekoliko navrata koristio uslugu najma vozila jer je imao mogućnost korištenja popusta kao djelatnik t.d. Automobili Škojo. U nekoliko navrata je plaćao gotovinom, a u nekoliko karticom. Ugovore je sklapao s SČ, dok je gotovinu poslije toga na ruke davao Draženu ili Draženovom pomoćniku BČ, ovisno koga bi sreo na licu mjesta Dobio je i ugovore o najmu, a račune samo kada je najam vozila plaćao karticom. Dodao je da je za svaki najam vozila potpisao ugovor o najmu vozila. Kada bi platio karticom, sjeća se da je izašao slip račun, a kada bi najam vozila platio gotovinom, ne sjeća se da li je dobivao račun. Ako nije dobio račun, ne sjeća se da bi tražio račun jer su oni svi kolege. Poznato mu je da su i drugi kolege iznajmljivali vozila. Ne zna kako su oni plaćali niti jesu li oni dobivali račune.
19. Svjedok ZČ je iskazao kako je tijekom 2017. u nekoliko navrata koristio usluge najma vozila društva Pulse d.o.o., a kontaktirao je s djelatnikom SČ kojeg je poznavao od ranije. Stekao je dojam kako je SČ rukovoditelj poslovnice. Ne sjeća se na koji je način obavljao plaćanje najma, kada je kod sebe imao gotovinu platio je gotovinom, u drugim situacijama plaćao je karticom. Tim prilikama nije imao nikakva loša iskustva. Dodao je kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti je li najam vozila plaćao prilikom sklapanja ugovora ili po povratku vozila nakon najma, ali se sjeća da je uvijek dobio ugovor o najmu vozila, misli da je dobivao i račune, iako je njemu to jedno te isto. Sjeća se da su to bili standardiziran i ugovori i nije obraćao pažnju je li u ugovorima stajala cijena i vrijeme trajanja ugovora, a ne sjeća se je li ikada dobio popust na najam vozila.
20. Svjedok ŽČ u svom iskazu je naveo da se sjeća da je jednom iznajmio automobil u Niponu. Poznaje NI koji živi na Sjenjaku u Osijeku, on mu je prijatelj. Ne može se sjetiti je li za svoj račun, a u korist Ivice Kolaka 2017., iznajmljivao bilo kakvo vozilo od bilo koje rent-a-car tvrtke. Nakon što je svjedoku predočen ugovor o najmu sa lista 503 spisa sa prilozima, svjedok je iskazao da je to njegov potpis u donjem desnom uglu, a na osobnoj iskaznici je NI koji mu je prijatelj. Ne može se prisjetiti da je bio u t.d. PULSE d.o.o. s obzirom da je prošlo puno vremena, ali pitat će prijatelja NI sjeća li se on. Ne sjeća se prema tome ni na koji način se vršilo plaćanje jer se ne sjeća ničega. Nakon što je svjedoku predočen i prilog ugovora, odnosno slip Zagrebačke banke sa lista 506 spisa, svjedok je naveo da taj iznos od 3.800,00 kuna sa njegove kreditne kartice nije naplaćen. Toga bi se sjetio. Ne zna je li ikada vidio II. optuženog LČ.
21. Svjedok SI iskazao je da je ranije živio u [adresa], a TI mu je supruga. Koristio je usluge najma vozila PULSE d.o.o. Osijek jednom ili dva puta. Moguće da je to bilo tijekom 2017. Misli da je bio Mercedes C klase jednom na dan ili dva, a jednom su iznajmili vozilo Suzuki Vitara i S-Cros. Sjeća se da je dobio ugovor za najam vozila i da je platio po ugovoru kako je pisalo. Misli da je platio odmah kada je uzimao automobil u najam, ali ne sjeća se točno. Sjeća se da je platio gotovinom. Ne zna tko je radio tom prilikom. Inače radi u firmi Automobili Škojo, a i tada je ondje radio. Nakon što je svjedoku predočen ugovor o najmu sa lista 593 i prilog ugovoru sa lista 594, iskazao je da je na istima njegov potpis. Ne zna je li prilikom tog ugovora bio prisutan LČ. Ne sjeća se više zbog proteka vremena, vjerojatno LČ sada ne bi ni prepoznao. Ugovor je dobio prilikom preuzimanja vozila, ali se ne sjeća se je li dobio račun. Ne sjeća se kome je dao gotovinu, vjerojatno onom tko mu je dao ugovor.
22. Svjedok FČ je iskazao kako je tijekom 2017. bio vlasnik i direktor tvrtke Eurosan - rent a car d.o.o. Zagreb, a poslovanje je obavljao u Šibeniku. Ne poznaje SČ i LČ, ali poznaje III. optuženog EČ s kojim je poslovao u kolovozu 2017. EČ ga je kontaktirao jer mu je vjerojatno netko dao broj njegovog telefona s obzirom na to da je tada tražio vozila za podnajam. Predstavio se kao djelatnik tvrtke Pulse d.o.o. i ponudio mu je vozila u najam, što je on i prihvatio. U Šibenik mu je dovezao automobile Suzuki Swift, Mercedes Benz Vito i koliko se sjeća Smart. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti točnog dana kada ih je dovezao, ali prema obrascima sklopljenih ugovora koje je donio EČ, koji su već bili potpisani i pečatirani, pretpostavlja da je to bilo 6. kolovoza 2017. Za svako vozilo potpisao je poseban ugovor o najmu na rok od mjesec dana i odmah je platio najam u gotovini na ruke EČ. Inzistirao je da CI na ugovoru napiše da je sve plaćeno. Sve te ugovore je predao policiji. 15-20 dana otkako je preuzeo vozila i potpisao ugovore nazvao ga je vlasnik tvrtke Pulse d.o.o. ili neki njegov djelatnik te su mu rekli kako EČ nije uplaćivao dobivene iznose gotovine na račun tvrtke i tražili su da vrati vozila. Premda uredno plaćena vozila nije bio dužan odmah vratiti, zbog poštovanja prema njima, jer rade isti posao, pristao je vratiti vozila što je vrlo brzo i učinio. Dodao je da nikad nije vidio II. optuženog LČ, a misli da se sa istim nije nikada ni čuo telefonom. Nakon što su svjedoku predočeni ugovori o najmu vozila, sa prilozima, odnosno zapisnicima o primopredaji vozila i prometnom dozvolom (list 433-479 spisa), svjedok je iskazao da su to ugovori koje je on odnio u policiju, a o kojima je iskazivao i tiču se najma vozila, odnosno vozila koja je iznajmljivao od ošt. t.d. PULSE d.o.o., a koje mu je fizički donosio III. optuženi EČ kada mu je dovozio vozila za najam. Već su bili potpisani i pečatirani. Prilikom preuzimanja vozila platio je gotovinom III. optuženom EČ. Moguće je da je koji puta on dolazio po vozila u Trogir, ali nije siguran. Sjeća se da se većina predaja vozila njemu u najam odvijala kod Kauflanda u Šibeniku.
23. Svjedok AČ u svom iskazu je naveo da je on bio osnivač i direktor t.d. Usluge prijevoza Brestje j.d.o.o. Sesvete. Prije deset godina je imao tvrtku koja je vršila usluge prijevoza kao Uber. Imao je svoja vozila, a iznajmljivao je i od brojnih rent-a-car kuća u [adresa]. Nije sklapao ugovor o najmu sa ošt. tvrtkom PULSE d.o.o. Osijek. Prije deset godina je radio kao posrednik za Uber i otvorio je ured u Splitu. Tada je u jednom navratu prvi i zadnji puta u životu komunicirao sa EČ, ovdje III. optuženim, koji je došao u njegov ured i rekao da mu je "rođo", iako nisu u nikakvom rodu. Rekao mu je da ga treba, da je šest mjeseci radio na brodu, a da sada pokreće Uber boat i da ima puno ljudi koji su za to zainteresirani. U biti je ponudio suradnju. Međutim, Uber boat u svijetu nije zaživio pa tako ni kod nas. Sve je ostalo na tom razgovoru i više se nikada nisu čuli. Ne zna je li III. optuženik tom prilikom iz njihove firme uzeo žig ili nešto slično, ali s njim nikada nije zaključio ugovor o najmu vozila, niti je preuzeo vozila od njega. Nakon što je svjedoku predočena izjava sa lista 1004 spisa, svjedok je iskazao da je na izjavi njegov potpis. Tako se inače on potpisuje. Ne sjeća se kada je to izjavio s obzirom da je prošlo dosta vremena, a on je u međuvremenu operirao tumor na mozgu. Nikada nije vidio II. optuženog LČ.
24. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Darija Dumančića od 4. studenog 2019. proizlazi da se najam vozila u oštećenom društvu Pulse d.o.o. plaćao bezgotovinski (kreditnim karticama), transakcijski (za trgovačka društva s područja Republike Hrvatske), a najam se mogao platiti i gotovinom. U slučajevima plaćanja u gotovini, rent-a-car referenti, odnosno zaposlenici koji su zaprimili gotovinu, morali su tu istu gotovinu uplatiti u blagajnu i pritom izraditi blagajničke uplatnice koje su se unosile u blagajničko izvješće, a koje se dostavljalo u knjigovodstvo ošt. društva radi knjiženja, dok se gotovina iznad blagajničkog maksimuma uplaćivala na žiro-račun društva i tada se trebala sačiniti blagajnička isplatnica. Radi lakšeg i preglednijeg knjigovodstvenog praćenja blagajničkog poslovanja u ošt. društvu, blagajnički dnevnici za različite poslovnice imali su različite oznake (u Osijeku oznaku 803, 813, u Zagrebu oznaku 804, 814, u Splitu 805, 815). U inkriminiranom vremenskom razdoblju u blagajnu i na žiro-račun oštećenog društva nisu položena novčana sredstva za najam vozila za poslovnice u Osijeku i Splitu u sveukupnom iznosu od 363.565,92 kune, i to za poslovnicu u Osijeku u iznosu od 241.588,15 kuna, a za poslovnicu u Splitu u iznosu od 121.977,77 kuna. Prema ustrojenoj organizaciji rada u oštećenom društvu osobe ovlaštene za pravilnu naplatu, provođenje gotovine kroz blagajnu i njenu uplatu na žiro-račun bile su rent-a-car referenti. U razdoblju od 6. kolovoza 2017. do prosinca 2017. za najam tri osobna vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka], glede kojih najmova su sklopljeni ugovori s EČ i trgovačkim društvom Brestje j.d.o.o., vještak je utvrdio kako na žiro-račun oštećenog društva niti u blagajnu društva nije položen iznos od 53.054,00 kune. Dakle, na žiro-račun i u blagajnu ošt. društva u razdoblju od svibnja 2016. do prosinca 2017. od usluga najma vozila nisu položena novčana sredstva u sljedećim iznosima: za poslovnicu u Osijeku u iznosu od 241.588,15 kuna, za poslovnicu u Splitu u iznosu od 121.977,77 kuna i za vozila iznajmljena na ime EČ i trgovačkog društva Brestje j.d.o.o. u iznosu od 53.054,00 kune, odnosno u sveukupnom novčanom iznosu od 416.619,92 kune.
24.1. Ispitan na raspravi vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 4. studenog 2019. dodavši da je pisani nalaz i mišljenje izradio temeljem stanja spisa. Nakon što je na raspravi ponovno izvršio uvid u spis naveo je da se na listu 632 -792 spisa pa nadalje nalaze blagajnički dnevnici što se može smatrati i smatra se blagajničkim izvješćem. Na stranici 5. nalaza i mišljenja prije tabelarnog pregleda naveo je da u poslovnicama nije došlo do uplate u blagajnu po određenim ugovorima, ali nije naveo, kao niti u zaključku svog nalaza i mišljenja, nikakva osobna imena zaposlenika poslovnice, već samo prezime i ime najmoprimca vozila. Sav manjak koji je vještačenjem utvrđen nastao je temeljem neevidentiranih ugovora u knjigovodstvu ošt. trgovačkog društva, a koji ugovori su mu bili dostupni tijekom izrade pisanog nalaza i mišljenja.
25. Iz radnopravne dokumentacije za I. optuženika razvidno je da mu je radni odnos kod poslodavca Pulse d.o.o Osijek prestao 24. studenog 2017. na zahtjev samog radnika te da poslodavac ima dug prema radniku.
26. Iz radnopravne dokumentacije za II. optuženika razvidno je da mu je radni odnos kod poslodavca Pulse d.o.o Osijek prestao 31. kolovoza 2017. temeljem izvanrednog otkaza izjavljenog od strane radnika.
27. Uvidom u tablice s podacima za 114 spornih ugovora razvidno je da su ugovori ili izbrisani iz računalnog sustava ili su ručno sastavljeni, dok je za tri vozila račun izdala tvrtka Movea d.o.o. (koja je inače u vlasništvu I. optuženika), dok je iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d. od 22. kolovoza 2016. razvidno da je VČ na račun tvrtke Movea d.o.o. Osijek uplatio iznos od 11.970,03 kn, dok je iz e-mail komunikacije između I. optuženika i VČ od 18. srpnja 2016. razvidno da je I. optuženik sa svog službenog e -maila ([adresa elektroničke pošte]) ponudio VČ najam vozila C-klase, vlasništvo tvrtke Pulse d.o.o., za cijenu od 11.970,00 kn.
28. Uvidom u ugovor o najmu vozila Mercedes Vito, [registarska oznaka], razvidno je da je ugovor popunjen ručno, a u istome stoji da je 22. kolovoza 2017. navedeno vozilo izdano tvrtki Usluge prijevoza Brestje, Sesvete, za iznos od 6.500,00 kn, da je plaćanje izvršeno gotovinom, a ugovor je sastavio za Pulse d.o.o. LČ.
29. Iz izjave LČ od 2. rujna 2017. proizlazi da je istu vlastoručno potpisao II. optuženi LČ, a u istoj izjavljuje da je svojim nesavjesnim postupanjem oštetio bivšu tvrtku Pulse d.o.o., da je III. optuženi EČ nalazio najmoprimce vozila koji su plaćali gotovinom temeljem ručno sklopljenih ugovora koje on nije ubacivao u sustav, a najamninu su dijelili EČ i on. EČ mu je potom predložio da se proširi poslovanje na način da se uključi FČ direktor tvrtke Euro san rent-a car d.o.o., kojem je potom iznajmio dvanaest vozila temeljem ručno sastavljenih ugovora koje nije unio u sustav. Dva vozila je predao EČ, devet vozila tvrtki Euro san, a jedno tvrtki Usluge prijevoza Brijeste. U ugovore je napisao da je najamnina plaćena, iako nije primio najamninu, jer je mislio da će mu EČ platiti nakon što primi novac od Euro san rent-a car. Po saznanju da poslodavac provodi internu reviziju pokušao je unijeti sporna vozila u sustav i bezuspješnim potraživanjem najamnine od EČ. Navedena izjava potvrđena je od strane javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod brojem OV-8781/17 od 2. rujna 2017. na način da je javni bilježnik potvrdio da je LČ u nazočnosti bilježnika priznao potpis na ispravi kao svoj.
30. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za I. optuženog SČ proizlazi da je isti prekršajno nekažnjavan, dok iz izvatka iz kaznene evidencije za I. optužen ika proizlazi da isti nije kazneno osuđivan.
31. Iz izvatka iz prekršajne evidencije i izvatka iz kaznene evidencije za II. optuženog LČ proizlazi da je isti prekršajno nekažnjavan, odnosno kazneno neosuđivan.
32. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za III. optuženog EČ proizlazi da je isti jednom prekršajno kažnjavan, dok iz izvatka iz kaznene evidencije za III. optuženika proizlazi da je isti pet puta kazneno osuđivan zbog kaznenog djela prijevare.
33. Iskaze svjedoka ĐČ i RI sud je ocijenio vjerodostojnima i prihvatio kao istinite budući da su iskazi jasni, uvjerljivi, okolnosni i detaljni, logični te u bitnome međusobno suglasni, a suglasni su i s materijalnim dokazima te provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
34. Isto tako, sud je prihvatio kao istinite i iskaze svjedoka KČ i BČ, čiji iskazi su također jasni, logični i uvjerljivi, a glede odlučnih činjenica suglasni prihvaćenom iskazu svjedoka RI.
35. Nadalje, iskaz svjedoka LI sud je prihvatio kao istinit. Svjedok je jasno i okolnosno iskazivao o svojim saznanjima koja je imao kao zaposlenik poslovnice ošt. društva u Splitu kojemu je nadređeni bio II. optuženik.
36. Iskaze svjedoka IČ, OČ, HČ, VČ, ĆČ i CČ sud je ocijenio vjerodostojnima i prihvatio kao istinite jer su glede odlučnih činjenica iskazi suglasni.
37. Isto tako, iskaze svjedoka NČ, TČ i SI te ZČ, UČ i ŽČ sud je prihvatio kao istinite jer su jasni, životni i okolnosni.
38. Iskaz svjedoka FČ sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit jer je detaljan, jasan, logičan, sukladan materijalnim dokazima, ali i obrani III. optuženog EČ.
39. Isto tako, sud je je iskaz svjedoka AČ ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit jer je dan jasno i uvjerljivo, svjedok je jasno iskazao da njegova firma nikada nije potpisivala ugovor sa III. optuženikom niti sa Pulse d.o.o., da njegova firma nije koristila usluge najma vozila ošt. društva, a II. optuženika nikada nije vidio, te je u tom dijelu njegov iskaz suglasan prihvaćenom iskazu svjedoka II koji je iskazao da su kontaktirali sa odgovornom osobom društva Brestje j.d.o.o. Sesvete koja im je izričito višekratno rekla kako nema nikakve veze s njihovom tvrtkom i najmom spornog vozila.
40. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Darija Dumančića i dopunu danu na raspravi sud je u cijelosti prihvatio jer su isti jasni, argumentirani, detaljni i u skladu s pravilima struke.
41. Obranu I. optuženog SČ sud nije prihvatio kao istinitu jer je obrana neuvjerljiva, neživotna i nelogična, a prije svega glede odlučnih činjenica suprotna prihvaćenim iskazima brojnih svjedoka, ali i materijalnim dokazima te provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju. Svjedoci DČ i ŠČ su suglasno iskazivali da su imali potpuno povjerenje u I. optuženika koji je vodio poslovanje u t.d. Pulse d.o.o. Osijek te da je isti bio zadužen za blagajničko poslovanje, da su pronašli faskikl sa 114 ugovora koji nisu bili unijeti u računalni sustav ili su iz sustava obrisani korisničkim imenom i šifrom I. optuženika. Nadalje, osim svjedoka ĐČ i ŠČ, svjedok BČ je iskazao da je svaki od zaposlenika imao svoju šifru s kojom je ulazio u računalni sustav RCM, a da je šifra I. optuženika imala veće mogućnosti, no da on nije znao Samardžićevu šifru. Nadalje, navedeni svjedoci te svjedok KČ su potvrdili da je I. optuženik na sastanku priznao da je uzeo iznos od 500,00 eura od najma vozila. Ocjena je suda da je obrana I. optuženika usmjerena izbjegavanju njegove kaznenopravne odgovornosti.
42. Obranu II. optuženika sud nije prihvatio kao istinitu budući da je neuvjerljiva i nelogična te u suprotnosti s prihvaćenim iskazima svjedoka ĐČ, RI, LI, ali i obranom III. optuženika koji tereti II. optuženika, rezultatima provedenog vještačenja i materijalnom dokumentacijom, osobito sa pisanom izjavom II. optuženika koju je vlastoručno potpisao, a koji potpis je ovjeren kod javnog bilježnika.
43. Obranu III. optuženika koja predstavlja potpuno priznanje, sud je prihvatio kao istinitu budući da je glede odlučnih činjenica potvrđena prihvaćenim iskazima svjedoka FČ i AČ, ali i svjedoka ĐČ i RI, kao i izvedenim materijalnim dokazima.
44. Sud je izmijenio, odnosno nadopunio, činjenični opis optužnice na način da je dodao protuvrijednost u eurima pa je tako u točki 1. u osmom redu dodao: „/32.064,26 EUR“, isto tako u točki 2. u osmom redu dodao: „/16.189,23 EUR“ te u točki 3. u jedanaestom redu dodao: „/7.041,48 EUR“.
45. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je I. optuženi SČ djelom opisanim pod točkom 1. izreke presude počinio kazneno djelo pronevjere, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, II. optuženi LČ djelom opisanim pod točkom 2. izreke presude počinio kazneno djelo pronevjere, opisano u članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11, a djelima opisanim pod točkom 3. izreke presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te da je III. optuženi CI, koji je u potpunosti priznao počinjenje terećenih djela i koje priznanje je sukladno ostalim izvedenim prihvaćenim dokazima, djelima opisanim pod točkom 3. izreke presude počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11 te kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
U odnosu na djelo pod točkom 1.
46. Da je I. optuženi SČ počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu svog tadašnjeg poslodavca Pulse d.o.o. Osijek protupravno prisvojivši iznos od 241.588,15 kuna, koji mu je bio povjeren na radu u navedenom trgovačkom društvu, proizlazi iz prihvaćenih iskaza svjedoka ĐČ , RI, BČ i KČ, te iskaza drugih ispitanih svjedoka koji su koristili usluge najma vozila u oštećenom društvu, kao i materijalnih dokazima (tablice s ugovorima, e-mail komunikacija, napomene o brisanju ugovora). U postupku nije bilo sporno da je I. optuženik u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen u ošt. društvu kao rent-a-car referent i da je bio voditelj poslovnice ošt. društva u Osijeku koji je bio ovlašten iznajmljivati automobile korisnicima i od njih primati gotovinu. Svjedoci DČ, RI, BČ i KČ redom su potvrdili da je I. optuženik bio voditelj cjelokupnog poslovanja poslovnice, da je bio zadužen za vođenje kompletnog blagajničkog poslovanja i da je operativno poslovanje bilo u potpunosti na I. optuženiku, dok su svjedoci korisnici najma vozila potvrdili da su najam vozila dogovarali sa I. optuženikom i njemu na ruke plaćali, s time da su svjedoci NČ i UČ rekli da su jednom ili dva puta platili II. optuženom LČ. I. optuženik je s obzirom na posao koji je obnašao znao da je dužan voditi računa o interesima svog poslodavca, a isto tako je znao da mu ne pripada novac dobiven od usluge najma vozila, već da je to imovina njegovog poslodavca koju treba uplatiti u blagajnu ili na žiro račun društva. Prema iskazu svjedoka ĐČ, I. optuženik je poslovanje obavljao praktički samostalno jer se pokazao pouzdan i u njega su imali potpuno povjerenje te nisu imali razloga u njega sumnjati dok ih nisu kontaktirali iz poslovnice u Zagrebu nakon što su utvrdili da jedan ugovor koji je otvoren u Zagrebu, a trebao je biti zatvoren u Osijeku i ondje izvršena naplata, nije zatvoren u njihovom programu niti je izvršena naplata, dakle da ugovora nema u sustavu. Nakon što su I. optuženika suočili s tim saznanjem, isti je priznao da je otuđio iznos od 500,00 eura koji nedostaje, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ĐČ, RI, KČ i BČ, dok se I. optuženik, suprotno tome, u svoj obrani neuvjerljivo brani da se radilo o iznosu koji je dobio u švicarskim francima te nije stigao promijeniti u kune te da je taj iznos bio u ladici. Svjedok DČ i RI suglasno su iskazali da su u poslovnici na aerodromu u Klisi pronašli dva fascikla sa 114 papirnatih ugovora koji nisu bili u računalnom programu i koji su iz njega obrisani pomoću korisničkog imena i šifre I. optuženika, dok je svjedok DČ naglasio kako da isto nisu pronašli u fizičkom obliku vjerojatno ne bi niti došlo do ovog postupka. Svjedok BČ je pak iskazao da je svaki zaposlenik imao svoju šifru za računalni sustav, da on nije znao šifre drugih zaposlenika, a da je šifra I. optuženika imala veće mogućnosti, konkretno BČ nije sa svojom šifrom mogao brisati ugovore iz sustava. Svjedok IČ iskazao je da mu je I. optuženik nudio popust za gotovinsko plaćanje što upućuje na to da je I. optuženik poticao korisnike na gotovinsko plaćanje. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da od usluge najma vozila u poslovnici u Osijeku u inkriminiranom razdoblju na račun ošt. društava nisu položena novčana sredstva u iznosu od 241.588,15 kn.
47. Kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru, opisano po članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, a vrijednost ukradene stvari je velika.
48. I. optuženi SČ počinio je navedeno kazneno djelo tako što je u razdoblju od svibnja 2016. godine do prosinca 2017. godine u Osijeku, Ulica borova 1, kao rent-a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva u Osijeku, u nakani pribavljanja znatne nepripadne svote novca, nakon što je na temelju 114 ugovora o najmu vozila od više korisnika navedenih usluga najma u gotovini naplatio naknadu u ukupnom iznosu od 241.588,15 kuna, protivno svojoj dužnosti navedeni iznos nije uplatio u blagajnu ili na žiro-račun navedenog društva, već ga je neovlašteno za sebe zadržao, oštetivši time trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek za iznos od 241.588,15 kuna/ 32.064,26 EUR.
49. Shodno svemu navedenom sud smatra da je I. optuženik bio svjestan svih obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11 i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom. Naime, I. optuženik je kao rent-a-car referent i voditelj poslovnice znao da mu ne pripada iznos od 241.588,15 kuna koji je naplatio za najam vozila jer je znao da je to stvar koja mu je samo povjerena na radu i da pripada njegovom poslodavcu te da je dobiveni novac dužan uplatiti u blagajnu i li na žiro račun društva. Izravna namjera I. optuženika vidljiva je iz načina njegova postupanja jer je svjestan da mu gotovi novac naplaćen od korisnika za usluge najma vozila ne pripada zadržao sebe u tolikom broju slučajeva, a prema iskazu svjedoka IČ nudio i popust za gotovinsko plaćanje. Nadalje, sud nalazi da su se u radnjama I. optuženika opisanim pod točkom 1. izreke presude, ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere, opisanog po članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 233. stavku 2. KZ/11, zbog čega ga je sud i proglasio krivom.
U odnosu na djelo pod točkom 2.
50. Da je II. optuženi LČ počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu svog tadašnjeg poslodavca Pulse d.o.o. Osijek protupravno prisvojivši iznos od 121.977,77 kuna, koji mu je bio povjeren na radu u navedenom trgovačkom društvu, proizlazi iz prihvaćenih iskaza svjedoka ĐČ, RI i LI, materijalne dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U postupku nije bilo sporno da je II. optuženik u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen u ošt. društvu Pulse d.o.o. kao rent- a-car referent i voditelj poslovnice u Splitu i kao takav ovlašten iznajmljivati vozila te od korisnika najma primati gotovinu. Svjedoci DČ i RI suglasno su iskazivali o tome da im je II. optuženik priznao da je otuđio 7.000,00 kuna koje je naplatio za najam vozila, a ugovor za taj najam koji je otvoren u Zagrebu da je izbrisao iz sustava. Nadalje, suglasno su iskazali da su njihovom internom istragom utvrdili da je II. optuženik na navedeni način postupao u čak 43 slučaja, s time da je svjedok RI naveo da im je II. optuženik priznao da je u svih tih 43 slučaja otuđio novac. Svjedok GČ, koji je bio radni kolega II. optuženika u poslovnici u Splitu, iskazao je da je bio ovlašten primiti gotovinu od korisnika za najam vozila, ali da ju je dalje predavao II. optuženiku koji mu je bio neposredno nadređen. Provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da od usluge najma vozila u poslovnici u Splitu u inkriminiranom razdoblju na račun ošt. društava Pulse d.o.o. nisu položena novčana sredstva u iznosu od 121.977,77 kuna.
51. Kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru, opisano po članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu, a vrijednost ukradene stvari je velika.
52. II. optuženi LČ počinio je navedeno kazneno djelo tako što je u razdoblju od prosinca 2016. godine do rujna 2017. godine u Osijeku i Splitu, kao rent- a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva u Splitu, u nakani pribavljanja znatne nepripadne svote novca, nakon što je na temelju 43 ugovora o najmu vozila od više korisnika navedenih usluga najma u gotovini naplatio naknadu u ukupnom iznosu od 121.977,77 kuna, protivno svojoj dužnosti navedeni iznos nije uplatio u blagajnu ili na žiro-račun navedenog društva, već ga je neovlašteno za sebe zadržao, oštetivši time trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek za iznos od 121.977,77 kuna/16.189,23 EUR.
53. Shodno svemu navedenom sud smatra da je II. optuženik bio svjestan svih obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11 i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom. Naime, II. optuženik je (jednako kao I. optuženik) kao rent-a-car referent i voditelj poslovnice u Splitu, znao da mu ne pripada gotovi novac naplaćen od najma vozila, jer je znao da je to stvar koja mu je samo povjerena na radu i da pripada njegovom poslodavcu te da je dobiveni novac dužan uplatiti u blagajnu ili na žiro račun društva. Nadalje, sud nalazi da su se u radnjama II. optuženika opisanim pod točkom 2. izreke presude, ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere, opisanog po članku 233. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 233. stavku 2. KZ/11, zbog čega ga je sud i proglasio krivom.
U odnosu na djela pod točkom 3.
54. Da je II. optuženi LČ u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa svog tadašnjeg poslodavca Pulse d.o.o. pribavivši III. optuženom EČ protupravnu imovinsku korist, a istovremeno time prouzročivši štetu svom poslodavcu, kao i da je krivotvorio ugovor o najmu, a da ga je na isto s namjerom potaknuo III. optuženi EČ, proizlazi iz prihvaćene obrane III. optuženika, ali i iz izjave II. optuženika, koju je vlastoručno potpisao i koji potpis je ovjerio javni bilježnik te iskaza svjedoka ĐČ i RI, FČ te AČ. Svjedok RI iskazao je da im je LČ priznao da je AČ dao 3 vozila u najam bez naknade, odnosno obveze plaćanja najamnine jer će mu AČ omogućiti pribavljanje većeg posla. Nije bilo sporno da je II. optuženik bio voditelj poslovnice u Splitu, a kako je već navedeno, te da je kao takav znao i bio svjestan da je dužan štiti imovinske interese svog poslodavca koji u njega ima povjerenje, odnosno da nije ovlašten vozila tvrtke u kojoj je zaposlen davati u najam trećim osobama bez naknade. Svjedok AČ potvrđuje obranu III. optuženika, a o tome suglasno iskazuje i svjedok DČ, da tvrtka AČ Usluge prijevoza Brestje nikada nije zaključila ugovor o najmu vozila niti je ikada koristili vozila društv Pulse d.o.o., no da mu je jednom prilikom u ured došao EČ osobno, ali da nikakvu suradnju s njim nije ostvario dok II. optuženog LČ nikada nije vidio. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da je II. optuženi LČ sačinio neistinit ugovor o najmu vozila Mercedes Benz Vito trgovačkom društvu Usluge prijevoza Brijeste j.d.o.o. Sesvetea Nije bilo sporno da je II. optuženik bio voditelj poslovnice u Splitu, a kako je već navedeno, te da je kao takav znao i bio svjestan da je dužan štiti imovinske interese svog poslodavca koji u njega ima povjerenje, odnosno da nije ovlašten vozila tvrtke u kojoj je zaposlen davati u najam trećim osobama bez naknade. Provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da u razdoblju od 6. kolovoza 2017. do prosinca 2017. za najam tri osobna vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka], glede kojih najmova su sklopljeni ugovori s EČ i trgovačkim društvom Brestje j.d.o.o., na žiro-račun oštećenog društva niti u blagajnu društva nije položen iznos od 53.054,00 kune.
55. Kazneno djelo kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. KZ/11 čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavi drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu.
56. Kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11, čini onaj tko kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unese neistinite podatke.
57. Kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 246. stavku 1. u vezi s člankom 37. KZ/11, čini onaj tko s namjerom potakne drugoga da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavi drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu.
58. Kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. u vezi s člankom 37. KZ/11, čini onaj tko s namjerom potakne drugoga da kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unese neistinite podatke.
59. II. optuženi LČ je počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11, a III. optuženi EČ ga je na to s namjerom potaknuo, tako što je u razdoblju od 6. kolovoza 2017. do prosinca 2017. godine u Splitu, II. optuženi LČ kao rent-a-car referent trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek i voditelj poslovnice navedenog društva u Splitu, premda znajući da je svoje poslove dužan savjesno obavljati i štititi imovinske interese društva u kojem je zaposlen, unatoč tome, protivno ugovoru o radu, na nagovor III. optuženog EČ, u nakani da mu pribavi nepripadnu imovinsku korist, bez naknade mu dao na korištenje vozila Mercedes - Benz Vito registarske oznake [registarska oznaka], Suzuki Swift registarske oznake [registarska oznaka], Mercedes Benz C klase registarske oznake [registarska oznaka], koja vozila je III. optuženi EČ potom koristio bez plaćanja potrebne naknade, čime je II. optuženi LČ pribavio III. optuženom EČ nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 53.054,00 kune/7.041,48 EUR i istovremeno oštetio trgovačko društvo Pulse d.o.o. Osijek za isti iznos, a kako bi prikrio takvo davanje vozila u najam bez naknade, na nagovor III. optuženog EČ, II. optuženi LČ je sačinio neistiniti ugovor o najmu vozila Mercedes Benz Vito registarske oznake [registarska oznaka], u kojem je neistinito napisao da je 22. kolovoza 2017. navedeno vozilo dao u najam trgovačkom društvu Usluge prijevoza Brestje j.d.o.o. Sesvete, premda navedeno društvo nikada nije koristilo usluge najma vozila od trgovačkog društva Pulse d.o.o. Osijek.
60. Shodno navedenom, sud smatra da je II. optuženi LČ bio svjestan svih obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 i htio njihovo ostvarenje, kao i svih obilježja kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11 i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je u odnosu na oba navedena kaznena djela postupao s izravnom namjerom. Naime, II. optuženik je znao da je dužan štiti imovinske interese svog poslodavca, da nije dopušteno vozila koja su vlasništvo njegovog poslodavca iznajmljivati trećim osobama bez naknade, odnosno najamnine, a isto tako je znao da sačinjava neistinit ugovor jer firmi Usluge prijevoza Brestje Sesvete nije iznajmio vozilo tvrtke Pulse d.o.o., već je time pokušao prikriti davanje vozila u najam bez plaćanja najamnine. Nadalje, sud nalazi da su se u radnjama II. optuženika opisanim pod točkom 3. izreke presude, ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11, zbog čega ga je sud i proglasio krivom.
61. Također, sud smatra da je i III. optuženi EČ bio svjestan svih obilježja kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju i kaznenog djela poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom te da su se u njegovim radnjama, opisanim pod točkom 3. izreke presude, ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 264. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11, zbog čega ga je sud i proglasio krivim.
62. Sukladno članku 47. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne za I. optuženika, II. optuženika i III. optuženika, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
63. Tako je sud od olakotnih okolnosti I. optuženiku uzeo u obzir dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost te okolnost da ima čin razvodnika.
64. Otegotnih okolnosti na strani I. optuženika sud nije našao
65. Analizirajući olakotne okolnosti, a uslijed izostanka otegotnih okolnosti na strani I. optuženika, ovaj sud smatra da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo te je I. optuženika na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
66. Međutim, uzimajući u obzir da I. optuženi SČ do sada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, sud smatra da i bez izvršenja kazne isti neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Kako bi se preventivno djelovalo na I. optuženika da se u budućnosti kloni eventualnih novih kaznenih djela, sud mu je odredio vrijeme provjeravanje u najdužem mogućem trajanju.
67. Kao olakotne okolnosti sud je II. optuženiku cijenio okolnost da je do sada kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan.
68. Otegotnih okolnosti na strani II. optuženika sud nije našao.
69. Analizirajući olakotne okolnosti, a uslijed izostanka otegotnih okolnosti na strani II. optuženika, sud je II. optuženom LČ za kazneno djelo pronevjere na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju na temelju članka 246. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu u trajanju od sedam mjeseci te za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te uzimajući u obzir ličnost II. optuženika i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti istoga na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.
69.1. Pri tome je II. optuženiku na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci na koju je osuđen izvršiti u trajanju od šest mjeseci, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako II. optuženi LČ u razdoblju od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da i bez izvršenja cijele kazne II. optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će boravak u zatvoru u trajanju od šest mjeseci biti dostatan da se II. optuženik okani činjenja kaznenih djela, a radi usklađenja njegovog ponašanju s društvenim normama po izlasku iz zatvora, II. optuženiku je određen najdulji mogući rok provjeravanja (pet godina).
70. Kao olakotno sud je III. optuženiku cijenio potpuno priznanje počinjenih kaznenih djela i izraženo kajanje te okolnost da je otac dvoje maloljetne djece.
71. Kao otegotno sud je III. optuženiku cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost.
72. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani III. optuženika, sud je istom za kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju na temelju članka 246. stavka 1. KZ/11 u vezi sa člankom 37. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te za kazneno djelo poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci pa ga potom, uzimajući u obzir njegovu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci.
73. Međutim, imajući u vidu okolnost da je III. optuženik otac dvoje mlt. djece, a osobito njegovo cjelovito priznanje i izraženo kajanje, sud smatra da i bez izvršenja kazne III. optuženik neće u budućnosti činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Kako bi se djelovalo na III. optuženika, u smislu specijalne prevencije, sud mu je odredio vrijeme provjeravanja u najdužem mogućem trajanju.
74. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 sud je naložio I. optuženom SČ na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Škojo d.o.o. Osijek (pravni sljednik trgovačkog društva PULSE d.o.o. Osijek) iznos od 32.064,26 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2017. pa nadalje, u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
75. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 sud je naložio II. optuženom LČ na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Škojo d.o.o. Osijek (pravni sljednik trgovačkog društva PULSE d.o.o. Osijek) iznos od 16.189,23 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2017. pa nadalje, u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
76. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 naloženo je II. optuženom LČ i III. optuženom EČ na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Škojo d.o.o. Osijek (pravni sljednik trgovačkog društva PULSE d.o.o. Osijek) iznos od 7.041,48 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2017., u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
77. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 i članka 148. stavka 3. ZKP/08 naloženo je I. optuženom SČ platiti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 400,00 EUR , II. optuženom LČ na ime paušalne svote trošak u iznosu od 300,00 EUR, dok je III. optuženom EČ naloženo platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 412,36 EUR, koji se odnosi na trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 212,36 EUR te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR . Pored toga, svakom optuženiku u razmjernom dijelu je naloženo platiti trošak u iznosu od 841,41 EUR), a koji se odnosi na troškove svjedoka u iznosu od 343,70 EUR i trošak provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 497,71 EUR. Paušalna svota je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12) , a navedene troškove optuženici su dužni uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana nakon što po pravomoćnosti presude prime poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Nadalje, optuženicima je naloženo solidarno naknaditi trošak opunomoćenika ošt. Darka Mundweila, odvjetnika u Osijeku, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).
78. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 9. siječnja 2026.
Sutkinja
Iva Ćorković Kozari
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Osijeku, na broj: K-DO-69/2018
2. I. optuženi SČ
3. Branitelj I. optuženika HI, odvjetnik u [adresa]
4. II. optuženi LČ
5. branitelj II. optuženika RČ, odvjetnik u [adresa]
6. III. optuženi EČ
7. opunomoćenik ošt. Darko Mundweil, odvjetnik u Osijeku
8. predstavnik ošt. DČ
Nakon pravomoćnosti:
9. Županijski sud u Osijeku – sudac izvršenja
