Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-58/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv DV zbog kaznenog djela iz članka 163. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika DV podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja Kzd-237/2022-28 od 10. rujna 2025., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika DV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja Kzd-237/2022- 28 od 10. rujna 2024. optuženi DV proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina – opisano u članku 158. stavku 2. KZ/11 te iskorištavanjem djece za pornografiju – opisano u članku 163. stavku 1. i 2. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/11. Optuženom DV je za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11 na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok mu je za kazneno djelo iz članka 163. stavka 1. i 2. KZ/11 na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Optuženi je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine s tim da je na temelju odredbe članka 57. stavak 1., 2. i 6 KZ/11 u vezi članka 65. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ako optuženi DV u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom DV je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Mjera može trajati do prestanka izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora a nakon toga do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
1.2. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca ako optuženi DV ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 68. KZ/11 izrečenom uz djelomično uvjetnu osudu.
1.3. Na temelju članka 79. KZ/11 u vezi članka 163. stavka 4. KZ/11 optuženom DV izrečeno je oduzimanje predmeta USB stick crne boje s natpisom SanDisk 16 GB u mapi ".0privatne slike/DCIM/0 slike drkarosa/Obruno/", stolno računalo kućišta crne boje s natpisom na prednjoj strani MS privremeno oduzeto i to dobrovoljno od optuženika te na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zagrebačke broj 01302944 od 9. lipnja 2021. te će se isto nakon pravomoćnosti presude, uništiti.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; nastavno: ZKP/08) optuženi DV je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 Eura, dok je dužan naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 na ime nagrade i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud odrediti posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Jasminke Kereša, odvjetnice u Zagrebu zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da mu izrekne blažu kaznu.
2.2 Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optuženog DV je neosnovana.
4. Optuženi DV žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji navodi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu kojom prilikom nije pravilno niti u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti posebno njegove zdravstvene teškoće koje su bitno doprinijele počinjenju predmetnih kaznenih djela te činjenicu da je okrivljenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv dok je kao otegotnu okolnost precijenio njegovu raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo budući je to djelo počinjeni u istom inkriminiranom razdoblju.
4.1. Premda je žalitelj u pravu kada u žalbi primjećuje da mu je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu utvrditi cijeniti činjenicu da je bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenih djela, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik (priznanje djela, smanjena ubrojivost u bitnoj mjeri, osobne prilike optuženika) nemaju takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom.
4.2. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio postojanje svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznenopravne sankcije, a isto tako da je sve te okolnosti i pravilno vrednovao, kada je odlučivao prije svega o vrsti, a zatim i visini kazne zatvora na koju je osudio optuženika tako što je optuženom DV za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11 na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 163. stavka 1. i 2. KZ/11 na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11 utvrdio kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca nakon čega je optuženog uz primjenu članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine s tim da je na temelju odredbe članka 57. stavak 1., 2. i 6 KZ/11 u vezi članka 65. KZ/11 prema optuženom primijenjena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ako optuženi DV u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.
4.4. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne s tim da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.
4.5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.
5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Dubrovnik, 9. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Domagoj Raguž
