Poslovni broj: Usž-4857/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽO iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka iz Zagreba, Metela Ožegovića 16, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1066/2024-13 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se usvaja i poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, Us l- 1066/2024-13 od 24. studenog 2025.
II. Ukida se rješenje o sudskoj pristojbi Upravnog suda u Splitu, Us l- 1066/2024-11 od 10. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja istog suda, poslovni broj: Us I-1066/2024-11 od 10. listopada 2025. kojim je tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja u iznosu od 66,35 €.
2. Tuženik u žalbi protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda navodi u bitnome da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik u predmetnom postupku nije obavljao javne ovlasti pa da bi bio oslobođen plaćanja sudske pristojbe. Naime, šutnja uprave uzrokovana je podnošenjem zahtjeva za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka sukladno odredbi članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, broj: 42/18, dalje: Zakon). Drugim riječima, kroz podnošenje predmetnog zahtjeva proizlazi tuženikovo obavljanje javnih ovlasti, tim više jer je proveo ispitni postupak i donio upravni akt kojim je odlučio o predmetnom zahtjevu. Upućuje i na odredbu članka 4. Zakona iz koje proizlazi da je tuženik neovisno i samostalno državno tijelo koje za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru. Osim toga, u Središnjem katalogu službenih dokumenata RH navedeno je da tijela državne vlasti RH čine i samostalna i neovisna tijela Republike Hrvatske, a na kojem popisu je naveden i tuženik. Nadalje, ističe da se sudske pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo kad sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda.
3. Žalba je osnovana.
4. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja istog suda kojim je obvezan na plaćanje sudske pristojbe na izjavljenu žalbu protiv rješenja o obustavi upravnog spora jer prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe propisane odredbom članka 11. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23., dalje: ZSP). To stoga jer prema stajalištu prvostupanjskog suda tuženik nije tijelo državne vlasti, već neovisno državno tijelo koje obavlja javne ovlasti, no kako se u konkretnom slučaju radi o sporu pokrenutom radi šutnje uprave, to se ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti tuženika.
5. Međutim, ovaj Sud nije suglasan s navedenim stajalištem prvostupanjskog upravnog suda.
6. Odredbom članka 3. stavkom 2. Zakona propisano je da su tijela javne vlasti u smislu ovoga Zakona tijela državne uprave i druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
7. Nadalje, odredbom članka 4. stavkom 2. Zakona propisano je da je Agencija neovisno državno tijelo koje je u svom radu samostalno i neovisno te za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru.
8. Kako iz smisla citiranih zakonskih odredbi proizlazi da Agencija za zaštitu osobnih podataka, odnosno tuženik nesporno predstavlja državno tijelo, ali ujedno i tijelo javne vlasti, to je po ocjeni ovog Suda, tuženik pogrešno obvezan na plaćanje sudske pristojbe na izjavljenu žalbu protiv rješenja o obustavi upravnog spora, a što je pogrešno potvrđeno osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda.
9. Osim toga, ovaj Sud ističe činjenicu da u situaciji da tuženik ne bi bio tijelo javne vlasti, tužba protiv njega bila bi odbačena jer ne bi bio pasivno legitimirana osoba, a što nije slučaj u predmetnoj upravnoj stvari te kao takav ne bi bio legitimiran za izjavljivanje predmetne žalbe, odnosno ista bi također bila odbačena jer je podnesena od neovlaštene osobe.
10. Odredbom članka 11. stavkom 1. točkom 1. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni Republika Hrvatska i tijela državne vlasti.
11. Imajući u vidu da je tuženik tijelo javne vlasti, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi ZSP-a uopće nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi, odnosno u konkretnom slučaju na izjavljenu žalbu protiv rješenja o obustavi upravnog spora, a što osnovano ističe tuženik svojim žalbenim navodima.
12. Stoga je sukladno odredbi članka 29. stavak 4. ZSP-a trebalo usvojiti žalbu tuženika i poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda te ukinuti rješenje kojim je tuženik obvezan na plaćanje predmetne sudske pristojbe.
13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je u cijelosti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
