Poslovni broj: Usž-1186/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice DŽ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1578/2024-6 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 1578/2024-6 od 8. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/142, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 5. lipnja 2024.

III. Poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Supetru, KLASA: UP/I- 361-03/22-01/000149, URBROJ: 2181/1-11/06/09-24-0006 od 12. veljače 2024., te se predmet vraća na ponovni postupak istom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvijetisućepetsto eura) u roku od 30 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/24-02/142, URBROJ: 531-03-4-24- 2 od 5. lipnja 2024. (točka I. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko

– dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Supetru, KLASA: UP/I-361-03/22-01/000149, URBROJ: 2181/1-11/06/09-24-0006 od 12. veljače 2024., kojim se odbija zahtjev tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine poljoprivredne namjene – poljske kućice, izvan građevinskog područja naselja, na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, ističe da je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju „poljske kućice“ na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u potpunosti u skladu s odredbama tada važeće prostorno planske dokumentacije, odnosno Prostornog plana Grada Supetra („Službeni glasnik Grada Supetra“, br. 3/09., 4/17. i 13/17. – pročišćeni tekst, dalje: PP Grada Supetra) usklađenog s odredbama Prostornog plana Splitsko- dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko – dalmatinske županije“, broj: 1/03., 8/04., 5/05., 5/06., 13/07., 9/13. i 147/15.; dalje: PP Splitsko-dalmatinske županije), a koji je donesen u skladu s Zakonom o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.). Upućuje da je mjerodavni prostorni plan dobio suglasnost od strane tuženika, a da joj je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen na temelju kasnijeg mišljenja istog tijela, kojim je planiranje „poljskih kuća“ izvan građevinskog područja, prema odredbama PP Splitsko-dalmatinske županije, u neskladu sa Zakonom o prostorom uređenju. Iz tog razloga smatra da su joj povrijeđena prava zajamčena člankom 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Skreće pozornost na brojne građevinske dozvole izdane u drugim predmetima na temelju istog činjeničnog i pravnog osnova. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev te poništi rješenje tuženika, a podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati upravnom tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je tom presudom prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio da je tužiteljica pravilno, na temelju članka 122. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju, neposrednom primjenom zakona odbijena sa zahtjevom za izdavanje građevinske dozvole za gradnju „poljske kućice“ izvan građevinskog područja, s obzirom na to da je rješenjima javnopravnih tijela utvrđena neusklađenost odredbi PP Splitsko- dalmatinske županije i PP Grada Supetra, s člankom 44. Zakona o prostornom uređenju, koji ne propisuje mogućnost planiranja prostornim planovima „poljske kućice“ kao iznimke građenja izvan građevinskog područja.

7. Prema odredbi članka 44. stavka 1. točka 3. ZPU-a, izvan građevinskog područja može se planirati izgradnja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji.

8. Treba reći da PP Splitsko-dalmatinske županije, kao prostorni plan više razine u skladu s kojim je donesen PP Grada Supetra, određuje uvjete gradnje građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji izvan građevinskog područja naselja tako što razlikuje građevine koje se grade za poljodjelsku proizvodnju na površinama na kojima se ta djelatnost obavlja (članak 111. stavak 3.), od poljskih kućica kao pojedinačnih gospodarskih objekata u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti za vlastite potrebe, kao što su spremište za alat, strojeve, poljoprivrednu opremu i sl. (članak 111. stavak 15.).

9. PP Grada Supetra, u članku 58. a) stavak 7. i članku 63., omogućuje gradnju „poljske kućice“ radi poljoprivredne proizvodnje za vlastite potrebe.

10. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, mjerodavne odredbe PP Splitsko- dalmatinske županije i PP Grada Supetra razvrstavaju građevine propisane odredbom članka 44. Zakona o prostornom uređenju, na one koje koriste poljoprivrednoj proizvodnji namijenjenoj za osobne potrebe korisnika tog poljoprivrednog zemljišta i one koje koriste poljodjelskoj proizvodnji namijenjenoj širem krugu korisnika. Budući da se odredbama navedenih prostornih planova kategoriziraju građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji izvan građevinskog područja te odredbe nisu u suprotnosti s odredbom članka 44. Zakona o prostornom uređenju. Uzimajući u obzir navedeno, zahtjev tužiteljice nije se mogao ocjenjivati primjenom odredbe članka 122. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju (neposrednom primjenom Zakona) pa je ovaj Sud poništio osporenu presudu i upravna rješenja te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem će se osnovanost zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole tužiteljice ocjenjivati primjenom mjerodavnih odredbi PP Grada Supetra (tako i ovaj Sud u presudi poslovni broj Usž-3196/2025 od 21. listopada 2025.).

11. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom upravnom sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a), valjalo joj je priznati opravdan trošak i to za zatražen trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 27/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa) te pristupa ročištu u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 27/2 Tarife) ili ukupno 2.000,00 € što uvećano za 25% PDV-a na odvjetničku uslugu u iznosu od 500,00 € sveukupno iznosi 2.500,00 €.

12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude (točke I., II. i III. izreke), dok se odluka o trošku pod točkom IV. izreke temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković