Poslovni broj: Usž-4029/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 1683/2024-6 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1683/2024-6 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/895, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 26. travnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/22-013/2468, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-2 od 13. ožujka 2023. Također je točkom II izreke presude odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/18-013/35, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 17. siječnja 2018. na način kako je određeno izrekom tog rješenja.
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila opširnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda pravila postupka u kojoj ponavlja navode iz tužbe i spora. Navodi da je presuda nezakonita jer je sud primijenio pogrešno materijalno pravo, obzirom je tužiteljica pravo stekla temeljem Odluke novčanoj pomoći za za majku-odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 16/16. i 19/16.), a ne temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18.) koja je izmijenjena Odlukom o izmjenama i dopunama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22. -dalje- Odluka/22). Smatra da je protekao i procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja jer je Odlukom/22 u članku 6. propisano da se rješenje donosi do 31. prosinca 2022. Sud nezakonito i pogrešno navodi da se radi o instruktivnom procesnom roku pa shvaćanje suda da nije propisana posljedica u suprotnosti je cilju ZUP-a. Također smatra da joj je povrijeđeno pravo vlasništva. Smatra da je sporna činjenica da li drugostupanjsko rješenje sadrži uopće potpis te je li to potpis tuženika. Navodi da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje. U žalbi navodi da je sporno da li je rok za donošenje rješenja prekluzivni ili instruktivni rok. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, a podredno presudom riješiti stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora i sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025., Usž-3605/2024-3 od 15. travnja 2025., Usž 339/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-149/2025-2 od 8.srpnja 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
10. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
