REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3494/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NU iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherry, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-622/2024-12 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-622/2024-12 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23- 014/2480, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 8. prosinca 2023. godine kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551- 06/23-014/2699, urbroj: 251-09-22-1/002-23-03 od 3. studenoga 2023. godine kojim je (po službenoj dužnosti) tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja sa danom 30. rujna 2023. godine na temelju odredbe članka 7. stavak 1. alineja 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22.).

2. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbu članka 6. i 7. Odluke/22 (Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja - ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/12. i 25/22. - dalje Odluka/22) tek 2023. godine pokrenuo upravni postupak po službenoj dužnosti i donio ovdje osporeno rješenje kojim je tužiteljici prestalo pravo na novčanu pomoć, a prigovor da je tuženik riješio ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem na način da je prigovor odbijen. I sud se pozvao u svojoj odluci u obrazloženju na odredbu članka 7. stavak 1. alineje 1. Odluke, međutim smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredbi upravnog spora pogrešno ističući da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni rok i instruktivni rok iako je tužiteljica tvrdila da se radi o prekluzivnom roku. Zakonitom smatra odluku suda i iz razloga što je sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice tako i saslušati tužiteljicu na iznesene okolnosti kao i druge predložene dokaze. Tužiteljica ističe spornom stvarnu nadležnost tuženika za rješavanje o prigovoru te postavlja upitnim i potpis na rješenju tuženika ističući da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis. Nadalje po tužiteljici je sporna i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje te naposljetku se poziva i na povredu načela retroaktivnosti odnosno zabrane retroaktivne primjene propisa. Predlaže usvojiti žalbu uz naknadu troška kako prvostupanjskog tako i troškova žalbe.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jednog žalbenog razloga zbog kojih bi osporena presuda bila nezakonita.

6. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 1. studenoga 2023., tužiteljici kao roditelju FU, rođ. **.**.2014., prestalo pravo na novčanu pomoć kao roditelja odgojitelja i to s danom 30. rujna 2023., sve pozivom na odredbu članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Sl. glasnik grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22.), iz razloga što je dijete tužiteljice navršilo dana 8. rujna 2019., 7 godina života. Nadalje, rješenjem tuženika od 11. prosinca 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv navedenog rješenja od 31. listopada 2023., kao neosnovan uz obrazloženje da je u upravnom postupku koji je prethodio neprijeporno utvrđenim da je dijete tužiteljice za kojeg je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života koje utvrđenje tužiteljica niti ne osporava pa je sukladno utvrđenom i neprijepornoj činjenici postupljeno u skladu s odredbom članka 7. stavak 1. alineja 1. citirane Odluke kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarila novčanu pomoć navršilo 7 godina života ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina. Prema stavku 2. istog članka Odluke propisano je da će o prestanku novčane pomoći iz citirane odredbe nadležno gradsko upravno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti.

7. Isto tako prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela 17. siječnja 2017., bilo priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

8. Stoga, imajući u vidu naprijed citirane odredbe Odluke/22 ovaj Sud nalazi da su tuženik i prvostupanjski upravni sud pravilno postupili kada su svojim odlukama odbili tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno prigovor iste na prvostupanjsko rješenje. To stoga budući su odluke donesene pravilno pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22., članak 10. Odluke/22 te odredbu članka 7. stavak 1. alineja 1. iste, koje je prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude i citirao.

9. Prvenstveno ovaj Sud odbija neosnovanim prigovor tužiteljice o spornoj stvarnoj nadležnosti tuženika za rješavanje po prigovoru u konkretnoj upravnoj stvari pri čemu se tužiteljici skreće pozornost na odredbu članka 10. Odluke/22 kojom je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donose na temelju ove Odluke i podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Nadalje, navedena odredba članka 10. Odluke/22 bila je predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu pa je tako presudom ovog Suda, poslovnog broja Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. citirane Odluke odbijen. U navedenoj presudi ovog Suda Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U prilog naprijed navedenom shvaćanju ovaj Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019.

10. Također tužiteljica neosnovano ističe da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, to stoga što je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje o prigovoru tužiteljice naznačen gradonačelnik Grada Zagreba koji je to rješenje i potpisao. Neosnovanim Sud nalazi i prigovor tužiteljice o spornoj nadležnosti osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje o kojem prigovoru se već pravilno očitovao i prvostupanjski upravni sud. Naime, uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta (članak 74.), kao prilog Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom - (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 13/22. i 31/22.), članak 5.2.2.1., proizlazi da je u opisu poslova zadataka višeg stručnog suradnika za provedbu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, i rješavanje o složenim upravnim stvarima u prvom stupnju u skladu s Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Stoga je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo i potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno u skladu s odredbom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP).

11. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i prigovor tužiteljice o tome da su rješenja prvostupanjskog tijela trebala biti donesena u određenom roku obzirom da smatra da se radi o prekluzivnom roku. Naime, sud u tom smislu pravilno ističe da se ne radi o prekluzivnom već o instruktivnom roku. Radi se o roku propisanom odredbom članka 6. Odluke/22 koji je i prema ocjeni ovog Suda procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja ili prestanka s odredbama Odluke/22.

12. Nadalje, tužiteljica se upućuje na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a, kojom je propisano da sud nije vezan prijedlozima stranaka niti u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrđivati pa se stoga prvostupanjski upravni sud pravilno u obrazloženju osporene odluke pozvao i na ovu odredbu, tim više što se u konkretnoj upravnoj stvari činjenično stanje neprijeporno moglo utvrditi na temelju podataka cjelokupnog spisa predmeta.

13. Naposljetku, Sud nalazi neosnovanim prigovor tužiteljice o tome da bi se u konkretnom slučaju postupilo retroaktivno obzirom da se zadire u pravomoćni upravni akt bez propisa čime je između ostalog po navodu tužiteljice narušeno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva. Glede navedenog prigovora tužiteljice treba reći da je u presudi ovog Suda, poslovnog broja Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., navedeno da ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene odluke smatra legitimnima pri čemu nije ni upitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi ili modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja, koju je, bez zakonske obveze, određenoj kategoriji osoba dala ranije gradska vlast na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine Gradske skupštine Grada Zagreba. Isto tako u presudi ovog Suda, poslovnog broja Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., ovaj Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj daljnjim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke.

14. Stoga kako ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jednog razloga zbog kojeg bi se presuda prvostupanjskog suda osporavala, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odbiti žalbu i riješiti kao pod točkom I. izreke, dok je odluka o troškovima žalbenog dijela spora (točka II. izreke) donesena na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona te je odbijena tužiteljica sa zahtjevom obzirom da nije uspjela u sporu.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner