REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3092/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1105/2021-4 od 5. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4245/2019 od 4. siječnja 2021., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1105/2021-4 od 5. ožujka 2025. zbog pravnih pitanja koja glase:
''1) Je li na podnošenje tužbe radi naknade štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva na stanu opterećenom zaštićenim najmom aktivno legitimiran upisani zemljišnoknjižni vlasnik stana, a osnova upisa tj. stjecanja prava vlasništva na takvom stanu je ugovor o darovanju stana bez prave predaje koji nije sklopljen u propisanom obliku (formi javnobilježničkog akta);
2) Ima li vlasnik stana pravo na naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva stana u slučaju kada je vlasništvo stekao na temelju besplatnog pravnog posla?“.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1105/2021-4 od 5. ožujka 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4245/2019 od 4. siječnja 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Rev- 301/2021-3 od 23. listopada 2024., Rev-1033/2024-2 od 23. srpnja 2024., Rev- 271/2023-2 od 18.travnja 2023. i Rev-829/2022-2 od 17. listopada 2023.
2. Pitanja koja je tuženica naznačila u prijedlogu glase:
''1) Je li na podnošenje tužbe radi naknade štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva na stanu opterećenom zaštićenim najmom aktivno legitimiran upisani zemljišnoknjižni vlasnik stana, a osnova upisa tj. stjecanja prava vlasništva na takvom stanu je ugovor o darovanju stana bez prave predaje koji nije sklopljen u propisanom obliku (formi javnobilježničkog akta);
2) Ima li vlasnik stana pravo na naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva stana u slučaju kada je vlasništvo stekao na temelju besplatnog pravnog posla?“.
3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, ocijenio ga je neosnovanim te ga je predložio odbiti uz naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije imaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385. stavka 1. ZPP zbog toga što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama broj Rev- 1033/2024-2 od 23. srpnja 2024. i Rev-7/20254-4 od 26. studenoga 2025.
5. Naime, predmet je postupka zahtjev tužitelja kao vlasnika stana u [adresa] anagrafske oznake [adresa], površine 94,57 m² koji je vlasništvo stekao upisom u zemljišnu knjigu na temelju Ugovora o darovanju od 5. lipnja 2006. sklopljenog s majkom MZ, a kojeg kao zaštićeni najmoprimac koristi ČZ na temelju Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom zaključenog s prednicom tužitelja, za nakandu štete kao razlike između zaštićene najmanine koja iznosi 334,94 kuna i tržišne najamnine koju su sudovi utvrdili u iznosu od 3.577,57 kuna. Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev, u bitnom, na temelju utvrđenja da tužitelj trpi štetu te da mu je tuženica u obvezi tu štetu nadoknaditi na temelju odredbe članka 1045. stavak 1. u vezi s člankom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO) zato što mu zaštićeni najmoprimac plaća iznimno nisku najamninu na temelju propisa kojeg tuženica nije na odgovarajući način uskladila s njegovim pravom na mirno uživanje vlasništva i odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovor“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), kao i presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014., zahtjev broj 12027/10.
6. Ovakvo pravno shvaćanje odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u naprijed spomenutim odlukama koje shvaćanje glasi:
''Republika Hrvatska ne odgovara vlasniku stana za naknadu štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasnštva povezanog s institutom zaštićenog najma uvedenim Zakonom o najmu stanova, ako je isti vlasništvo stana stekao na temelju ugovora o darovanju kad je u stanu već stanovao zaštićeni najmoprimac koji ostvaruje pravo na zaštićenu najamninu''.
7. Stoga je tuženici u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
