Poslovni broj: Usž-4631/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26 A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2232/2024-4 od 1. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2232/2024-4 od 1. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/24-01/25, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. srpnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-416-02/2023-006/106, URBROJ: 513-07-17/23-03 od 22. prosinca 2023.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-416- 02/2023-006/106, URBROJ: 513-07-17/23-03 od 22. prosinca 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je došao u posjed knjigovodstvenih kartica Porezne uprave u kojima su navedena njegova zaduženja i da smatra da zbog metodologije obračuna duga koju je primijenio tuženik nije vidljivo koliko je stvarno iznosio dug tužitelja za svaku godinu zasebno. Osim toga ponovno ističe kao i u tužbi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Opći porezni zakon (NN 147/08.) jer da treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada se konkretni slučaj dogodio. Naposljetku navodi da je reprogram duga stvarno prestao 1. siječnja 2016., a ne tek donošenjem rješenja o ukidanju reprograma duga od 16. studenog 2016. i da je s obzirom na to nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa za 2010. godinu. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 31. listopada 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa za obveze doprinosa utvrđene u 2010., 2011., 2014. i 2015. godini. Za obveze doprinosa utvrđene u 2010. i 2011. godini tužitelju je rješenjem od 1. lipnja 2012. odobren reprogram duga, no kako se tužitelj nije pridržavao rokova i načina plaćanja utvrđenih potonjim rješenjem to je rješenjem od 16. studenog 2016. ukinuto ranije navedeno rješenje o reprogramu duga. Pokušaj naplate duga doprinosa nakon toga ostao je bezuspješan jer je tužitelj svu svoju imovinu darovao, zbog čega je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu 10. veljače 2021. podnijelo tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koji postupak još uvijek traje.
8. Odredbom članka 10. Zakona o mjerama naplate poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom („Narodne novine“, broj: 45/11., 25/12. i 78/12.) propisano je da za vrijeme trajanja reprogramiranja naplate poreznog duga sukladno ovome Zakonu zastara poreznog duga ne teče.
9. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“; broj: 115/16. – dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveze poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrha te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijevaju za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
10. Odredbom članka 108. stavka 4. OPZ-a propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
11. Odredbom članka 108. stavka 6. OPZ-a propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa jer za vrijeme trajanja reprogramiranja naplate duga na temelju rješenja od 1. lipnja 2012. pa do ukidanja istog na temelju rješenja od 16. studenog 2016. zastara nije tekla, a jednako tako zastara ne teče niti za vrijeme trajanja postupka pred sudom koji se vodi povodom tužbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 10. veljače 2021. protiv ovdje tužitelja radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i koji postupak još uvijek nije pravomoćno dovršen. Imajući u vidu činjenicu početka tijeka zastare, za najraniju godinu to je 1. siječnja 2011., do dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa nije protekao šestogodišnji zastarni rok, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
13. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
