Poslovni broj: Usž-4556/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Zagreb, Franje Račkog 6, OIB: 49376181407, radi posrednog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 927/2025-10 od 6. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju se točka I. i II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-927/2025-10 od 6. listopada 2025.
II. Poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-927/2025-10 od 6. listopada 2025.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna tuženiku nadoknadi trošak delegacije u iznosu od 22,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave ove presude.
IV. Tužitelj snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tuženi zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-994-08/24-01/07, URBROJ: 326-01-50-51-511-25-7 od 29. travnja 2025. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 22,00 eura.
2. Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je radi otklanjanja nezakonitosti naloženo da u odnosu na proces obrade i likvidacije štete po policama Kasko osiguranja cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon osigura adekvatan i efikasan sustav unutarnjih kontrola koji će omogućiti kontinuirano, pravodobno i proaktivno postupanje Društva u skladu s pozitivnim propisima te da provede sustavno praćenje i analizu broja sklopljenih ugovora o osiguranju, pritužbi zaprimljenih po osnovi protivnosti odredbama Zakona o obveznim odnosima, sudske prakse za predmete Društva, kvantificiranje rizika neusklađenosti odredbi Uvjeta s odredbama Zakona o obveznim odnosima i planiranih budućih mjera Društva u slučaju oglašavanja Uvjeta ništavima.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da tužitelj nije već ranije, prije donošenja osporavanog rješenja postupio sukladno nalogu tuženika jer je on već tijekom nadzora postupio u skladu s onim što mu je naloženo rješenjem tuženika pa stoga smatra da se postupak nadzora trebao okončati donošenjem akta kojim će se utvrditi da su propusti otklonjeni, a ne donošenjem rješenja imperativnog karaktera. Ističe da je pobijano rješenje nezakonito u dijelu kojim se konstatira da će se pratiti i analizirati postupanje tužitelja jer se ne rješava o biti stvari, nego o postupovnom pitanju, a sud u upravnom sporu ne odlučuje o postupovnim radnjama javnopravnog tijela. U odnosu na nalog tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora navodi da je tužitelj tužbu podnio stvarno i mjesno nadležnom sudu u Zagrebu i da je predmet zbog preopterećenosti Upravnog suda u Zagrebu delegiran Upravnom sudu u Rijeci. U tom smislu upućuje na odredbu članka 11. stavka 5. Zakona o sudovima kojom je propisano da će se predmetni troškovi isplatiti na teret državnog proračuna. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužitelj ponavlja svoje navode iz tužbe da je naknadno otklonio nepravilnosti, a koji argument da je prvostupanjski sud pravilno otklonio obrazlažući da je naknadno otklanjanje nepravilnosti „učinilo mjeru suvišnom“. Ističe da ni sam tužitelj ne osporava da je u više slučajeva prilikom rješavanja odštetnih zahtjeva prekoračivao zakonom propisane rokove. U odnosu na obvezu izrade analize utjecaja koju bi eventualna ništetnost pojedinih odredbi uvjeta za kasko osiguranje mogla imati na tužiteljevo poslovanje navodi da se radi o tipičnoj nadzornoj mjeri kojom HANFA nalaže procjenu rizika neusklađenosti uvjeta osiguranja. Smatra da izrečena mjera predstavlja odluku o upravnoj stvari jer uređuje konkretne obveze nadziranog subjekta pa se opravdano donosi u obliku rješenja.
Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje: ZUS), Visoki upravni sud Republike Hrvatske ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden nadzor poslovnog procesa obrade šteta po policama osiguranja u vrsti rizika Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon za razdoblje 2022. i 2023. godine. Provedenim nadzorom je utvrđeno da tužitelj kao relevantan datum za početak računanja rokova za rješavanje odštetnih zahtjeva u pravilu uzima datum dospijeća odnosno datum različit od datuma zaprimanja odštetnog zahtjeva i da sam postupak obrade štete provodi u roku duljem od onog propisanog Zakonom. Osim toga utvrđeno je da je tužitelj u svojim Uvjetima Kasko osiguranja propisao da su iz osiguranja isključene štete nastale na vozilu, ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, no da se uz plaćanje veće premije mogu osigurati i takvi rizici te da se ako nakon nastanka osiguranog slučaja osiguranik ne provede samostalno testiranje na alkohol i supstance smatra da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola ili opijata.
8. Prvostupanjski sud održao je 29. rujna 2025. raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis predmeta i odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da interni akti tužitelja kojima se uređuje proces obrade i likvidacije šteta, Uvjeti kasko osiguranja cestovnih vozila i postupanje tužitelja u procesu obrade i likvidacije šteta nisu usklađeni s relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) i na temelju tako utvrđenog stanja zakonito naložio tužitelju otklanjanje nepravilnosti osiguravanjem adekvatnog i efikasnog sustava unutarnjih kontrola te provođenjem sustavnog praćenja i analize.
10. U odnosu na prigovore tužitelja ovaj Sud nalazi da je iste otklonio prvostupanjski sud obrazloženjem s kojim se ovaj Sud slaže u cijelosti.
11. U odnosu na trošak delegacije ovaj Sud nalazi da je u pravu tužitelj kada navodi da je neopravdano naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak javnog prijevoza zbog delegacije spisa, a sve sukladno odredbi članka 11. stavka 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24. i 136/25.) kojom je propisano da kada predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredi da postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud stranke imaju pravo na naknadu troškova prijevoza na teret državnog proračuna.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a i odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
13. S obzirom na djelomičan uspjeh, tužitelj snosi svoje troškove žalbenog postupka.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
