REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4876/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice Socijaldemokratske partije Hrvatske, Zagreb, Iblerov trg 9, OIB: 02010978731, koju zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1252/2024-3 od 8. travnja 2025. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022-23 od 6. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1252/2024-3 od 8. travnja 2025. u odnosu na pravna pitanja koja glase:

Je li u slučaju kada je poslovni prostor još uvijek u posjedu nevlasnika-tuženika kao nepoštenog posjednika, neosnovan prigovor zastare za sve vrijeme takvog posjedovanja, jer zastara faktički nije niti počela teći?

Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika i nepoštenog posjednika valja li primijeniti opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ili valja primijeniti odredbu članka 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj vlasnikovo traženje naknade za sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana?

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženica su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1252/2024-3 od 8. travnja 2025. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-465/2022-23 od 6. studenoga 2023.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3. Prijedlog tužiteljice je dopušten, a prijedlog tuženice djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

U odnosu na prijedlog tužiteljice

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da su pravna pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima o kojima shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 800/2019-2 od 5. prosinca 2023., a niti praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena na što ukazuje tužiteljica pozivajući se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-644/2023-2 od 14. ožujka 2023. u odnosu na prvo postavljeno pitanje i na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1115/2021-7 od 28. srpnja 2021. u odnosu na drugo postavljeno pitanje.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

U odnosu na prijedlog tuženice

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odnosu na prvo i treće postavljeno pitanje tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja s obzirom na to da suprotno proizlazi iz pobijane presude, dok u odnosu na drugo pitanje odgovor na to pitanje daje sam zakon u čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a tuženica nije niti u skladu s čl. 387. st. 3. ZPP-a dostavila dijelove spisa iz kojih bi bilo vidljivo postojanje proturječnosti o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika kao što navodi tuženica u postavljenom pitanju.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice i riješiti kao pod točkom II. izreke.

8. Tuženica je prijedlog podnijela i pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a ističući povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP).

9. Tuženici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa stoga nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženica nije imala pravično suđenje.

10. Slijedom navedenog, budući da tuženica nije učinila vjerojatnim postojanje povreda temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil