Poslovni broj: Usž-3517/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice PK iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10/I, protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Ulica Ivana Gundulića 29a, Split, radi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2165/2022-9 od 1. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2165/2022-9 od 1. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2165/2022-9 od 1. ožujka 2023., pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Tužba tužiteljice PK se usvaja.

II. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/II- 602-05/22-01/00024, URBROJ: 533-04-22-0002 od 2. rujna 2022. godine.

III. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/22-01/0372, URBROJ: 355-03-01/16-22-0005 od 3. lipnja 2022. godine.

IV. Priznaje se za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemna visokoškolska kvalifikacija Doktor tehničkih nauka iz oblasti građevinarstva- hidrookolinski inžinjering koju je tužiteljica stekla i koju je izdala institucija internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Fakultet politehničkih nauka Travnik u Travniku, BIH te se nalaže Ministarstvu znanosti i obrazovanja da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati troškove ovog upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke Upravnog suda pa do isplate.“

Točkom II. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/22-01/0372, URBROJ: 355-03-01/16-22-0005 od 3. lipnja 2022.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke nije priznata za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemna visokoškolska kvalifikacija Doktor tehničkih nauka iz oblasti građevinarstva-hidrookolinski inžinjering koju je stekla PK i koju je izdala institucija internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Fakultet politehničkih nauka Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina. Točkom 2. izreke, riješeno je da troškovi postupka stručnog priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije iz točke 2. toga rješenja iznose 400,00 kuna i uplaćeni su na žiro račun Agencije za znanost i visoko obrazovanje.

4. Tužiteljica u žalbi, kojom pobija presudu iz svih žalbenih razloga (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), ponavlja navode iz tužbe. Ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (točka 26.) naveo da je: „… za slične odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj nužna kvalitetna izvedba studija u trajanju od tri godine za redovite studente, odnosno od četiri do šest godina za izvanredne studente tijekom kojih se stječe najmanje 180 ECTS bodova, a da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari tužiteljica sve navedeno uspjela savladati i steći za četiri godine, uz paralelno studiranje na još jednom studijskom programu, a koja činjenična utvrđenja proizlaze i iz Mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602- 02/22-01/0372, URBROJ: 355-03-01/16-22-0004 od 3. lipnja 2022.“ Smatra da iz navedenog proizlazi da je u ovom slučaju tzv. „paralelno studiranje“ za nju najveća prepreka, odnosno njezin daljnji poslovni i egzistencijalni život. Tvrdi da ne postoji niti jedan propis koji zabranjuje studentu ili onome koji pohađa doktorski studij na jednom fakultetu da istovremeno bude student ili doktorand na nekom drugom fakultetu ili da je u radnom odnosu. Ističe da posjeduje iznimne kvalitete na području svoje struke te posebno naglašava da građevina, arhitektura i srodna zanimanja svoje korijene vuku iz daleke prošlosti i svakako spadaju u prva zanimanja ljudske civilizacije, odnosno sežu daleko prije nastanka i prestanka suvremenih država, da je notorno da ne spadaju u sfere poslovanja zasebno od države do države (kao npr. pravo, politika, ekonomija, društvene znanosti i slično) te da „paralelno studiranje“ već dugi niz godina prakticira velik broj studenata kako u Republici Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu. Navodi da se pobijana presuda temelji na prepisivanju odlomaka iz rješenja tuženika te ni na koji način ne otklanja njene nedoumice niti odgovara na njene navode. Ističe da prvostupanjski sud svoje obrazloženje (osim što ističe da je tužiteljica paralelno studirala) temelji i na činjenici kako je tužiteljica u „kraćem roku“ stekla više ECTS bodova nego što bi to bilo moguće ostvariti u Republici Hrvatskoj. Tvrdi da nigdje u Kriterijima za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija na koje se poziva i sam prvostupanjski sud ne stoji (niti izravno niti neizravno) kao kriterij ili uvjet „duljina trajanja“ ili „broj ECTS bodova“. Štoviše, ističe se kako se „Znanja, vještine i kompetencije koje proizlaze iz inozemne visokoškolske kvalifikacije mogu u postupku vrednovanja usporediti sa znanjima, vještinama i kompetencijama jedne od sljedećih razina kvalifikacija u Republici Hrvatskoj“ pa, kako ne postoji odredba koja propisuje da se kvalifikacije moraju podudarati doslovno „u slovo“ već iste služe kao primjer i okvirni „vodič“, proizlazi da joj doktorat nije priznat jer je cijelo vrijeme njegovog trajanja vrijedno radila, dodatno se obrazovala i završila sve svoje obveze u roku, a navedeno itekako daje jako loš primjer dolazećim generacijama i šalje ni malo motivirajuću poruku javnosti. Navodi da je u tužbi postavila pitanje na koje se ni tuženik, kao ni prvostupanjski sud nisu osvrnuli, a odnosi se na tzv. mogućnost ili dodjelu alternativnoga, djelomičnog i/ili uvjetnog priznavanja njenog obrazovanja, a koja mogućnost je propisana člankom 10. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. Ističe da iz, u žalbi citiranog, članka 10. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija proizlazi da spomenuta procjena u tom smislu određuje je li podnositelj zahtjeva za priznavanje inozemne diplome dovoljno pripremljen za određenu aktivnost u Hrvatskoj (stručno i/ili akademsko priznavanje, nastavak obrazovanja ili zaposlenje) te može li se dodijeliti alternativno, djelomično ili uvjetno priznavanje, ali da tu mogućnost nije dobila (čak nije dobila niti obrazloženje zašto se tzv. alternativno, djelomično ili uvjetno priznavanje ne odnosi na njezin slučaj). Također, da joj nije obrazloženo, a kamoli omogućeno, polaganje eventualne razlike predmeta ili pružanja nekog drugog alternativnog načina na koji bi mogla svoje obrazovanje „uskladiti“ s pravom Republike Hrvatske. Tvrdi, a s obzirom da u osporavanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da je odluka tuženika da joj se ne prizna predmetna inozemna visokoškolska kvalifikacija utemeljena na stavu da nije mogla biti tako uspješna u relativno kratkom periodu svog života i steći potrebna obrazovanja pred hrvatskim i inozemnim institucijama, što je diskriminirajuće. Ističe da joj je donošenjem pobijane presude trajno narušena kvaliteta života i oduzeto vrijeme, novac, trud te dostojanstvo, što uopće nije razmatrano od strane prvostupanjskog suda, bez obzira što joj na taj način nanosi štetu, ali i samom obrazovanju s obzirom da u Republici Hrvatskoj nedostaju stručnjaci u oblasti građevinarstva. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu nije utvrdio osnovanim.

7. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da su osporavana rješenja pravilna i na zakonu osnovana, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

8. Prigovori tužiteljice, u biti, svode se na pravilnu primjenu prava odnosno je li Agencija za znanost i visoko obrazovanje pravilno i zakonito provela postupak priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u skladu s odredbama članaka 9. i 12. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 158/03, 198/93, 138/06, 124/09 i 45/11, dalje: Zakon) (odredbe citirane u obrazloženju pobijane presude).

9. U odnosu na navedene prigovore tuženik je ustvrdio da je u skladu s odredbom članka 12. Zakona prilikom vrednovanja predmetne stečene inozemne visokoškolske kvalifikacije valjalo uzeti u obzir usporedbu te kvalifikacije s razinom obrazovanja u Republici Hrvatskoj bez usporedbe nastavnih programa što je prvostupanjsko javnopravno tijelo učinilo, uzimajući pritom u obzir Mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-02/22-01/0372, URBROJ: 355-03-01/16-22- 0004 od 3. lipnja 2022., i utvrdilo da iz usporedbe predmetne kvalifikacije s odgovarajućom vrstom odnosno razinom obrazovanja u Republici Hrvatskoj, jasno i nesporno proizlazi da postoje bitne razlike koje proizlaze iz činjenice da je s obzirom na razinu, obujam i vrstu stečenih kompetencija, za slične odgovarajuće kvalifikacije u Hrvatskoj nužna kvalitetna izvedba studija u trajanju od tri godine za redovite studente, odnosno od četiri do šest godina za izvanredne studente kojim se stječe najmanje 180 ECTS bodova, a da je u konkretnom slučaju tužiteljica sve uspjela svladati i steći za četiri godine, uz paralelno studiranje na još jednom studijskom programu.

10. Prvostupanjski sud je nakon ocjene izvedenih dokaza u upravnom postupku te stanja spisa predmeta tuženika, a imajući na umu odredbe članaka 9. i 12. Zakona, u cijelosti prihvatio razloge tuženika iz osporavanog rješenja, a ti su da se inozemna visokoškolska kvalifikacija doktor tehničkih nauka iz oblasti građevinarstva- hidrookolinski inžinjering koju je tužiteljica stekla i koju je izdala institucija internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, Fakultet politehničkih nauka Travnik u Travniku, Bosna i Hercegovina, ne može usporediti s visokoškolskom kvalifikacijom koja se u Republici Hrvatskoj stječe završetkom poslijediplomskog sveučilišnog (doktorskog) studija. Navedeni zaključak tuženik je izveo u sklopu vrednovanja, odnosno postupka određivanja obrazovne kvalitete visokog učilišta i studijskog programa, pri čemu je to tijelo utvrdilo bitne razlike između kvalifikacija za koju se traži priznavanje i kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, pobliže navedene u obrazloženjima osporavanih rješenja i pobijanoj presudi.

11. I ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika, imajući na umu da je kriterij bitne razlike ocjenjen kroz kvalitetu studijskog programa i/ili visokog učilišta u odnosu na kvalitetu srodnog studijskog programa i/ili visokog učilišta u državi u kojoj se provodi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije. Ovu bitnu razliku javnopravna tijela našla su analizirajući prosječno opterećenje studenta kojim je moguće dosegnuti obrazovanu razinu tražene kvalitete u Republici Hrvatskoj (60 ECTS u godini, odnosno 30 po semestru, pri čemu jedan ECTS bod predstavlja između 25 i 30 sati ukupnog opterećenja studenta, kod redovnog studiranja). S obzirom na to da broj ECTS bodova koje je tužiteljica ostvarila u danom razdoblju ukazuje na nesrazmjerno radno opterećenje, u kojem se samo iznimno (no moguće) može postići i iznimna kvaliteta, nova originalna znanja prepoznatljiva na svjetskoj razini, te značajni doprinos znanosti i znanstvenoj misli te struci, a što bi ukazivalo na kvalitetu studijskog programa (za što tužiteljica ne dostavlja dokaze niti isto tvrdi tijekom upravnog postupka i upravnog spora) i ovaj Sud smatra da su javnopravna tijela te sud prvog stupnja iznijeli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke odnosno da su svoje stajalište za odbijanje zahtjeva obrazložili na način koji bi otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja.

12. Iz ovih je razloga žalba odbijena kao neosnovana, pri čemu navodi iz žalbe o polaganju eventualne razlike predmeta ili nekom drugom alternativnom načinu usklađivanja tužiteljičina stupnja obrazovanja s pravom Republike Hrvatske ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari formalnog potvrđivanja vrijednosti stečene inozemne obrazovne kvalifikacije (doktorata), kao najvišeg stupnja visokoškolske kvalifikacije koja nije uvjet za daljnje obrazovanje, niti bi njezino nepriznavanje predstavljalo zapreku za zapošljavanje.

13. Trebalo je, slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a i članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić