REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5125/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Samaržija i Iva Hrkać Samaržija, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ERA-COMMERCE d.o.o. Makarska, Vrgorački put 3, OIB: 28609792467, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić Marković j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na posao, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 248/2024-3 od 6. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-35/2022-60 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-248/2024-3 od 6. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-35/2022-60 od 13. ožujka 2023.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio odbaciti prijedlog i naknaditi tuženiku trošak odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije naznačio razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. točki 3. ZPP-a.
5. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni razlozi važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a u vidu određenih suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda te da pitanje nije važno niti za razvoj prava, prijedlog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopušten u odnosu na postavljena pitanja.
6. Iako je tužitelj u prijedlogu naveo da podnosi prijedlog samo zbog pitanja i u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, tužitelj je naveo da smatra da su pitanja važna jer o odluci suda ovise prava stranaka i to pravo na pristup sudu i pravo na rad koja su zajamčena Ustavom pri čemu tužitelj ukazuje na jednakost pred zakonom i pravo na postupak pred zakonom ustanovljenim pravičnim i nepristranim sudom, pa je revizijski sud tužiteljev prijedlog razmotrio i pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a podnesenog zbog povrede ustavnog prava pravično suđenje propisano čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) koje u sebi sadrži pravo na pristup sudu i pravo na pravičan postupak, zbog prava na jednakost pred zakonom zajamčenog čl. 14. st. 2. Ustava RH te zbog prava na rad zajamčenog čl. 54. st. 1. Ustava RH, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj.
8. Naime, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje. Tužitelju valja odgovoriti i da u prijedlogu po prvi puta iznosi tvrdnje koje nije iznosio u tužbi (da je tuženik pri otkazivanju prekoračio zakonski rok od 15 dana iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu važećeg na dan otkaza ugovora o radu te da je nalog tužitelju dan na dan kada je bio privremeno nesposoban za rad) niti u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a nije niti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je iznosio takve tvrdnje pa su svi navodi tužitelja u prijedlogu izneseni u tom smislu bespredmetni.
9. Osim toga, tužitelj nije ukazao na koji način bi mu bilo povrijeđeno pravo na jednakost ili pravo na rad odnosno nije ukazao čime je sud postupio drugačije prema tužitelju u odnosu na druge osobe u istoj situaciji pa tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da bi mu bilo povrijeđeno pravo na jednakost ili pravo na rad.
10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
