Poslovni broj: Us II-83/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Zagreb, Ilica 5/II, OIB: 39816322504, kojeg zastupa predsjednik Upravnog odbora LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nikole Zrinskog 3, OIB: 20599635268, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 008-07/24-01/710, URBROJ: 401-01/03-25-5 od 24. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su i-31/2024-3 od 9. srpnja 2024.
2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u pobijanom dijelu rješenja od 9. rujna 2024. odbio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zahtjevom od 10. lipnja 2024. tražio dostavu cjelovitog zapisnika s četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 18. prosinca 2021. (ispravno 2017.) na kojoj je donijeto pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušteni oblik popravljanja neimovinske štete oštećenom u postupku na koji se primjenjuju odredbe Zakona o medijima. Odluka je donesena temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine", 25/13., 85/15., 69/22.; dalje: ZPPI) s obrazloženjem da je pristup informaciji ograničen u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
3. Tužitelj osporava rješenje tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o postojanju javnog interesa i posljedično pogrešne primjene testa razmjernosti između javnog interesa i interesa zaštite prava na ograničenje pristupa informacijama. Rješenje je arbitrarno jer tuženik ne navodi što smatra javnim interesom i koji je doseg javnog interesa. Zbog toga nije moguće ispitati pravilnost tuženikove primjene testa razmjernosti. Javnost, radi zaštite pravne sigurnosti, ima interes za pristup informacijama sa sjednica sudskih odjela na kojim se raspravlja o različitosti sudske prakse i zauzimaju pravna shvaćanja. Javnosti ima pravo znati zašto se pravno shvaćanje odnosi isključivo na tiskovine, ne i na elektroničke medije, zašto se zahtijeva objava cijele presude, ne izreke ili sažetka, zašto je promijenjena dotadašnja sudska praksa i kakva je pravna i činjenična rasprava prethodila promjeni tog shvaćanja.
3.1. Tužitelj smatra da bi na tražene informacije trebalo analogno primijeniti pravila koja vrijede za zakonodavca i druga tijela javne vlasti koja donose opće pravne akte. Pogrešnim smatra stav tuženika da bi objava informacija o tijeku rasprave na sjednicama odjela mogla dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja zauzetog pravnog shvaćanja i da bi to moglo ugroziti slobodu davanja mišljenja i izražavanje stavova. Navedeno zato što na sjednicama sudskih odjela sudjeluju u raspravi trajno imenovani suci koji čine sastav odjela, koji javno tumače i primjenjuju pravo. Neosnovano je i nelogično tvrditi da bi sloboda u izražavanju mišljenja i stavova sudaca bila ugrožena kada bi se osigurao pristup javnosti zapisnicima sa sjednica sudskih odjela. Kada bi postojao opravdan interes da se ograniči javni uvid u to kako je koji član sudskog odjela glasao, postoje manje ograničavajuće metode da se to postigne bez nerazmjernog ograničavanja mogućnosti uvida u razloge i podlogu odlučivanja o zauzetom pravnom shvaćanju.
3.2. Tužitelj ističe da tuženik nije uzeo u obzir da su odluke sudova javne i kada je javnost isključena iz postupka kao i to da je zapisnik sjednice odjela jedini pravni dokument usporediv s presudom u postupku donošenja pravnih shvaćanja. Zato relevantna dokumentacija (prvenstveno zapisnik) iz koje se može saznati identitet osoba koje su sudjelovale u odlučivanju i razloge zauzimanja pravnog shvaćanja mora biti dostupna javnosti.
3.3. Poseban razlog za pretežitost interesa javnosti za puni javni uvid u zapisnik sa sjednica sudskih odjela proizlazi iz, u međuvremenu donesene, presude Suda Europske unije (Hann-Invest) od 11. srpnja 2024. (C-554/21 i dr.) kojom se potvrđuje da obvezujuća pravna shvaćanja sudskih odjela mogu ugroziti neovisnost sudskih vijeća. Budući da stranke nemaju mogućnost sudjelovanja u tim raspravama, time je dodatno pojačan javni interes za uvid u zapisnike.
3.4. Tužitelj predlaže Sudu da poništi rješenje tuženika i da naloži Vrhovnom sudu RH da tužitelju dostavi zapisnik sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 18. prosinca 2017. godine.
4. Tuženik i zainteresirana osoba u odgovorima na tužbu predlažu istu odbiti kao neosnovanu iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke.
5. Tužitelju su dostavljeni odgovori na tužbu tuženika i zainteresirane osobe sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje ZUS).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odlučujući o tužbi, nakon uvida u cjelokupni predmet, ovaj Sud zaključuje da je odluka tuženika pravilna i zakonita.
8. Sporno pitanje u ovom predmetu bilo je je li tužitelju zakonito ograničeno pravo na pristup informacijama, zapisniku s četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 18. prosinca 2017.
9. Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je odluka tuženika da potvrdi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dijelu u kojem je tužitelju odbijen pristup traženim informacijama pravilna i zakonita. Tuženik je pravilno u postupku po žalbi proveo test razmjernosti javnog interesa i interesa zaštite prava na ograničenje pristupa informacijama i potvrdio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, ne iz razloga koje je za to dao Vrhovni sud RH. Vrhovni sud RH je zahtjev tužitelja odbio na temelju članka 15. stavka 2. točke 7. ZPPI-ja prema kojem tijela javne vlasti mogu u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom ograničiti pristup informaciji. Tuženik je pravilno za odbijanje zahtjeva tužitelja naveo razlog iz članka 15. stavka 4. točke 2. ZPPI-ja kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova. Za svoju odluku tuženik je dao obrazloženje koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
10. Ovaj Sud primjećuje da je izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, u kojem je sadržano pravno shvaćanje, javno je objavljen na internetskoj stranici Vrhovnog suda RH. Suprotno mišljenju tužitelja, na samostalnost i neovisnost sudaca u odlučivanju nije od utjecaja tijek rasprave prilikom zauzimanja pravnog shvaćanja na sjednici odjela. Informacija kojoj je tužitelj tražio pristup sadrži razmjenu mišljenja i stavova sudaca prilikom zauzimanja pravnog stajališta na sjednici odjela. Stoga je pravilno tuženik utvrdio da bi objavom takve informacije moglo doći do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije i da bi moglo utjecati na slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.
11. Tuženik je dao razloge zašto se razmjena mišljenja i stavova sudaca koja je prethodila zauzimanju pravnog shvaćanja ne može dovoditi u vezu s člankom 117. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) kojim je propisano da su sudske rasprave javne i da se presude izriču javno.
12. Među strankama nije sporno da je presuda Suda Europske unije Hann-Invest od 11. srpnja 2024. donesena nakon donošenja zapisnika s pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela iz prosinca 2017. Stoga, presuda Hann-Invest nije od utjecaje na ranije donesena pravna shvaćanja sukladno tada važećim propisima.
13. Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, po ocjeni ovog Suda, rješenjem tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Slijedom iznesenog, ocijenivši da tužbeni prigovori nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao izreci.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
