REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Us II-292/2025-7

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DIGITAL ARENA d.o.o., Imotski (Grad Imotski), Šetalište Stjepana Radića 16, OIB: 69476362249, koju zastupa Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, Šojska 25d, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja DIGITAL ARENA d.o.o., Imotski za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/552, urbroj: 354-02/12-25-9 od 30. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana (točka 1. izreke rješenja) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (točka 2. izreke rješenja).

2. Protiv rješenja tuženika tužitelj je podnio tužbu u kojoj u bitnom navodi da je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja postupio protivno odredbama Zakona o javnoj nabavi, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na takvo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je rješenje nezakonito u cijelosti. Smatra da je Dokumentacija o nabavi u ovom postupku protivna članku 256. Zakona o javnoj nabavi, budući da kriteriji za odabir gospodarskog subjekta (uvjeti sposobnosti), pa tako i uvjeti tehničke i stručne sposobnosti, nisu određeni u skladu s prethodno navedenim odredbama te ne zahtijevaju samo minimalne razine sposobnosti, traženi uvjeti sposobnosti nisu vezani uz predmet nabave te razmjerni predmetu nabave. Smatra da je naručitelj prekoračio minimalne razine, što detaljno u tužbi obrazlaže te posebno napominje da je naručitelj Dokumentacijom o nabavi suzio jednakovrijednost isključivo na certifikat koji mora biti izdan jedino od Quadienta, što znači da ne postoji jednakovrijednost jer je certifikat uz istog izdavatelja isključiv Quadienta, a jednakovrijednost mora biti tehnološki neutralna i mjerljiva po ishodima (kompetencijama), a ne po brandu izdavatelja, što je napravio naručitelj. Uvjet posjedovanja certifikata "inspire designer basic ili jednakovrijedan izdan od Quadienta" praktično ukida jednakovrijednost, jer je veže uz istog izdavatelja što je kao takvo diskriminatorno i nerazmjerno. Smatra da navedeni certifikat nema nikakve veze s ciljem koji se ovim stručnjakom želi postići, a to je slijednost poslovnih procesa i postizanje poslovnih ciljeva (kako je navedeno u Dokumentaciji o nabavi). Propisani uvjeti moraju biti povezani s predmetnom nabave i razmjerni cilju (uspostava integralnog sustava i integracija s Quadient platformom u cilju da se podrži slijednost poslovnih procesa i postizanje poslovnih ciljeva). Ako je cilj traženja ovoga stručnjaka osigurati integracijska znanja, uvjet treba mjeriti integracijske kompetencije, što nema nikakve veze s traženim certifikatom. Stoga, taj uvjet propisan Dokumentacijom o nabavi ne predstavlja minimalnu razinu sposobnosti, budući da i bez njega neće biti ugrožena sposobnost odabranog ponuditelja da izvrši ugovor o javnoj nabavi. Nadalje, ističe da uvjet posjedovanja certifikata ISO 27001:2022 lead auditor, nije povezan s predmetnom nabave, koji se odnosi na implementaciju integralnog sustava za upravljanje poslovnim sadržajem i dokumentima. Radi se o certifikatu koji potvrđuje sposobnost provođenja audita sustava informacijske sigurnosti, a ne tehničke kompetencije potrebne za razvoj i integraciju informacijskog sustava, pa se navedeni certifikat osposobljava za planiranje i vođenje audita ISMS-a, ne za projektiranje, izgradnju i integraciju, što je predmet ove nabave. U tužbi nadalje iznosi prigovore u vezi kvalifikacije rukovodećeg osoblja pružatelja usluga/izvoditelja, to jest stručnjaka za sigurnost informacijskih sustava, stručnjaka za arhitekturu informacijskih sustava te ističe da je certifikat TOGAF9 zastario uvođenjem TOGAF STANDARD, iz kojeg razloga nije vidljiva svrha i cilj traženja takvog certifikata, što ga čini protivnim članku 4. Zakona o javnoj nabavi. Navodi da se u Dokumentaciji o nabavi propisuje da jednu fizičku osobu nije dozvoljeno imenovati za više od jedne od navedenih funkcija stručnjaka. Smatra da je takvim propisivanjem spornog uvjeta naručitelj stvorio neopravdanu prepreku sudjelovanju što većem broju gospodarskih subjekata u predmetnom postupku javne nabave, čime se izravno krši načelu razmjernosti i jednakog tretmana te tržišnog natjecanja, budući da opća zabrana da jedna fizička osoba obavlja više funkcija stručnjaka, u kombinaciji s vrlo velikim minimalnim timom, nepotrebno povećava trošak i administrativni teret te time odvraća male i srednje poduzetnike od sudjelovanja. Takvo ograničenje dopušteno bi bilo samo ako bi naručitelj konkretno dokazao da priroda predmeta nabave zahtijeva da svaku funkciju obavlja zasebna osoba, što ovdje nije učinjeno. U konkretnom slučaju naručitelj traži iznimno velik broj stručnjaka i specifičnih certifikata te dodatno zabranjuje da ista fizička osoba obavlja više stručnih funkcija, čime se nepotrebno povećava trošak i administrativni teret ponuditelja te se objektivno odvraćaju MSP-ovi od sudjelovanja, što je u suprotnosti s ciljem prava EU. Smatra da je u žalbi i dopunskim podnescima konkretno i detaljno obrazložio razloge zašto je ograničenje da jedna fizička osoba ne smije pokrivati više funkcija stručnjaka neproporcionalno i nepotrebno restriktivno. U pogledu broja istih ili sličnih projekata predmetu nabave na kojima je sudjelovao ključni stručnjak kao stručnjak za arhitekturu poslovnih procesa, smatra da je Dokumentacija o nabavi protivna Zakonu o javnoj nabavi te nejasna i proturječna, što detaljno obrazlaže i navodi razloge zbog kojih smatra da je i u tom dijelu Dokumentacija o nabavi nejasna i proturječna. Nadalje ističe da je tuženik u pobijanom rješenju pogrešno shvatio i ocijenio njegov žalbeni navod vezan uz bodovanje pozicije zamjenika voditelja projektnog tima, pri čemu se ograničio na formalno povezivanje tablice bodovanja i odgovarajuće točke Dokumentacije o nabavi, a da pri tome nije proveo stvarnu kontrolu razmjernosti i nediskriminatornosti kriterija bodovanja, niti razmotrio nejasnost pojma "isti ili slični projekti" i neopravdano sužavanje relevantnog iskustva isključivo na formalnu tutulaciju uloge. Nadalje navodi da u poslovnim scenarijima nisu popraćeni svi koraci poslovnog procesa, već samo oni koji su dovoljni da naručitelj utvrdi kako ponuditelj poznaje opisane poslovne procese, raspolaže aplikativnom podrškom koja uz potrebnu prilagodnu udovoljava traženim potrebama naručitelja te da ponuditelj podržava integraciju ponuđenog integralnog sustava sa postojećim sustavima naručitelja. Smatra da je navedeni dio Dokumentacije o nabavi protivan članku 200. stavku 1. Zakona o javnoj nabavi, jer iziskuje opsežne predradnje koje zadiru u samo izvršenje ugovora, čime se ugovor izvršava prije nego što formalno nastane. Budući da se izrada poslovnih scenarija i sustava može smatrati izvršavanjem ugovora, navedeni zahtjev predstavlja nezakonito nametanje obveza ponuditeljima prije nego što ugovorni odnos formalno nastupi. Smatra da je provjera funkcionalnosti postavljena kontradiktorno i bez jasne metodologije, na način koji je u koliziji s ostatkom Dokumentacije o nabavi i ne daje mjerljive kriterije. Nadalje, obrazlaže da naručitelj zahtijeva da se podsustav izradi u skladu s važećom zakonskom regulativom, a onda u nabrajanju zakonske regulative uvjetuje da se koristi regulativa koja je doživjela izmjene i trenutno nije važeća u obujmu kojem zahtjeva naručitelj. Tuženik pogrešno izjednačava opću obvezu usklađenosti s pozitivnim propisima RH s posebnom normom u točki 4.2. Dokumentacije o nabavi, koja taksativno definira na koje zakonske akte se podsustav mora prilagoditi. S obzirom na protivnost predmetnog postupka javne nabave odredbama Zakona o javnoj nabavi, Direktivni 2014/24/EU te smjernicama za poticanje sudjelovanja MSP-ova na tržišnu javne nabave, predlaže da ovaj Sud rješenjem odredi privremenu mjeru kojom se obustavlja izvršenje pobijanog rješenja tuženika, zabranjuje nastavak provedbe ovog postupka javne nabave i sve daljnje radnje naručitelja u predmetnom postupku javne nabave. Tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji tužbu, rješenjem odredi privremenu mjeru kako je to zatražio u tužbi te presudom poništi pobijano rješenje tuženika od 30. listopada 2025. i odluči o žalbi, a uz obvezu tuženika da mu nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi ističe i navodi razloge zbog kojih smatra da je naručitelj prekoračio minimalne razine sposobnosti prilikom propisivanja obrazovnih i stručnih kvalifikacija za stručnjaka za rad i integraciju na Quadient platformi, međutim ističe da navodi tužitelja se sastoje u ponavljaju žalbenih navoda o kojima se detaljno očitovao u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da je u Dokumentaciji o nabavi navedeno da je predmet nabave integralni sustav za upravljanje poslovnim sadržajem i dokumentima kao cjelovito aplikativno rješenje koje se oslanja na platformu za upravljanje dokumentima. Iz navedenog je jasno da je sporni certifikat itekako važan i opravdan predmetnom nabave, budući da se predmet nabave oslanja, među ostalim, i na Quadient digitalnu platformu na kojoj je izgrađena masovna produkcija dokumenata naručitelja i koju naručitelj već koristi, a koju je potrebno integrirati s integralnim sustavom koji je predmet nabave. Nadalje, tuženik naglašava da ne postoji nekakav generalni pristup tumačenja i ocjene minimalnih razina kojih se naručitelj dužan pridržavati prilikom propisivanja uvjeta sposobnosti sukladno članku 256. stavku 3. Zakona o javnoj nabavi, već iste treba sagledavati i ocjenjivati u svakom pojedinom postupku uzimajući u obzir specifičnosti premeta nabave. Naručitelj je u Dokumentaciji o nabavi te dodano u odgovoru na žalbu opširno obrazložio zašto propisana kvalifikacija za stručnjaka za rad i integraciju na Quadient platformi predstavlja opravdani i minimalna uvjet povezan s predmetom nabave, što tužitelj nije s uspjehom osporio. Naime, tužitelj ni u žalbenom postupku niti u upravnom sporu nije dokazao da je naručitelj propisivanjem obrazovnih i stručnih kvalifikacija za stručnjaka za rad i integraciju na Quadient platformi prekoračio minimalne razine, nije dostavio dokaz na okolnost da se ne radi o certifikatu iz područja integracije sustava, niti je na bilo koji način dokazao da se traženjem spornog certifikata pogoduje određenom gospodarskom subjektu. Nadalje, tužitelj neosnovano i maliciozno ističe da mu je uskraćeno pravo na djelotvornu pravnu zaštitu, jer njegova očitovanja dostavljena tijekom žalbenog postupka nisu uopće razmotrena. Međutim, tuženik ističe da je svoju odluku utemeljio na pažljivoj i brižljivoj ocjeni žalbenih navoda tužitelja i svih očitovanja koja su dostavile stranke tijekom žalbenog postupka. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka istaknuo da se certifikatom ISO/IEC 27001 potvrđuje sposobnost provođenja audita sustava informacijske sigurnosti, a ne tehničke kompetencije potrebne za razvoj i integraciju informacijskog sustava, odnosno tvrdio je da predmetni certifikat nije dokaz osposobljenosti za projektiranje, izgradnju i integraciju, što je predmet ove nabave, međutim, protivno svojoj obvezi iz članka 403. stavka 2. Zakona o javnoj nabavi nije dostavio nikakav konkretan dokaz kojim bi dokazao te tvrdnje. Nadalje, tuženik u odgovoru navodi razloge zbog kojih smatra da se certifikat OSCE može prihvatiti kao jednakovrijedan certifikatu OSCE3 ili obratno, jer se suštinski radi o istovjetnom dokazu kompetencije stručnjaka, samo se u slučaju certifikata OSCE3 radi o novijoj generaciji certifikata, što detaljno obrazlaže, kao i navode tužitelja u pogledu stručnjaka za arhitekturu informacijskih sustava te iznosi razloge zbog kojih smatra da su ti prigovori tužitelja neosnovani. Tužitelj maliciozno pokušava prikazati da se obrazloženje osporenog rješenja temelji na paušalnoj tvrdnji da on nije dokazao svoje navode, što apsolutno nije točno, jer je tijekom postupka izvršena pažljiva i brižljiva ocjena osnovanosti žalbenih navoda te je uzet u obzir kompletan sadržaj Dokumentacije o nabavi te valjano i smisleno obrazloženje naručitelja kao i nedostatak dokaza na strani tužitelja da sporna odredba Dokumentacije o nabavi predstavlja prepreku sudjelovanju malih i srednjih gospodarskih subjekata, što je ocijenjeno neosnovanim. Tuženik ističe da je o osnovanosti žalbe odlučivao na temelju verzije Dokumentacije o nabavi u odnosu na koju je tužitelj izjavio žalbu, a što će naručitelj činiti s Dokumentacijom o nabavi nakon objave odluke tuženika nije stvar tuženika, niti činjenica da naručitelj nije izvršio "obećanje" koje je dao tijekom žalbenog postupka, može utjecati na zakonitost osporavanog rješenja. U upravnom sporu se odlučuju isključivo o zakonitosti odluke tuženika o žalbi, a ta je odluka u konkretnom slučaju bila utemeljena na odredbama one verzije Dokumentacije o nabavi u odnosu na koju je izjavljena žalba. Prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i za određivanje privremene mjere nisu osnovani, jer nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, jer tužitelj nije dokazao eventualnu štetu koja bi se teško mogla popraviti. Predlaže da ovaj Sud odbije prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i određivanje privremene mjere, kao i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, dostavila je odgovor na tužbu u kojem se očitovala u vezi prigovora tužitelja, koji se odnose na Quadient certifikat, stručnjaka za informacijsku sigurnost, stručnjaka za sigurnost informacijskih sustava, stručnjaka za arhitekturu informacijskih sustava, "jednu fizičku osobu nije dozvoljeno imenovati za više funkcija", stručnjaka za arhitekturu poslovnih procesa i kriterija za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta kao i u pogledu poslovnih scenarija, što zainteresirana osoba u svom odgovoru detaljno obrazlaže. Zainteresirana osoba odbacuje sve tužbene navode i zaključke tužitelja kao neosnovane, tendenciozne i sugestivne te izvan okvira predmetne tužbe i bez ikakvog utjecaja na meritum Dokumentacije o nabavi te predlaže da ovaj Sud tužbu i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane u cijelosti.

5. Odgovor tuženika i zainteresirane osobe na tužbu dostavljen je suprotnim stranama u ovom upravnom sporu sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.).

6. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i očitovanje stranaka tijekom upravno-sudskog postupka te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva iz tužbe, ovaj Sud nalazi da time što je odbijena žalba tužitelja izjavljena na sadržaj Dokumentacije o nabavi u predmetnom postupku javne nabave, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pri čemu ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je za svoju odluku dao tuženik u obrazloženju osporenog rješenja i u odgovoru na tužbu, budući da su razlozi utemeljeni na podacima koji se nalaze u spisu predmeta te na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja na sadržaj Dokumentacije o nabavi u otvorenom postupku javne nabave naručitelja HEP d.d., Zagreb, koja je objavljena 15. rujna 2025. u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske s pozivom na nadmetanje s Dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave s namjenom sklapanja okvirnog sporazuma s jednim gospodarskim subjektom na 36 mjeseci, broj objave: 2025/S FO5-0002194, predmet nabave: integralni sustav za upravljanje poslovnim sadržajem i dokumentima. Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda na temelju relativnih pondera: cijena

– 90 i specifično iskustvo stručnjaka – 10. Tužitelj je žalbom osporavao dio sadržaja Dokumentacije o nabavi te je zatražio poništenje dijela Dokumentacije o nabavi koji je zahvaćen nezakonitošću i zatražio naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 32.500,00 eura.

9. Razmatrajući sadržaj tužbe i odgovora na tužbu kao i dokaza priloženih spisu, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga navedenih u tužbi. Naime, prema ocjeni ovoga Suda tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom u rješenju navedenih odredaba Zakona o javnoj nabavi osnovano zaključio da žalba tužitelja na sadržaj Dokumentacije o nabavi nije osnovana. Tuženik je pri tome dao detaljnu i jasnu analizu činjenične i pravne situacije te naveo razloge kojima se rukovodio zaključujući da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su isti utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava.

10. Naime, tužitelj tijekom postupka prigovara da su određenim odredbama Dokumentacije o nabavi prekoračene minimalne razine tehničke i stručne sposobnosti, a što je suprotno članku 256. stavku 3. Zakona o javnoj nabavi, kojim je propisano da javni naručitelj prilikom određivanja kriterija za odabir tehničke i stručne sposobnosti smije zahtijevati samo minimalne razine sposobnosti koje osiguravaju da će gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor o javnoj nabavi. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da svi uvjeti sposobnosti moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave.

11. Odredbom članka 403. stavka 2. Zakona o javnoj nabavi propisano je da je žalitelj obvezan dokazati povrede postupka ili materijalnog prava koje su istaknute u žalbi, dok je stavkom 3. istog članka Zakona propisano da je naručitelj obvezan dokazati postojanje činjenica i okolnosti na temelju kojih je donio odluke o pravima, poduzeo radnje ili propustio radnje te proveo postupke koji su predmet žalbenog postupka.

12. Ovaj Sud prihvaća stajalište tuženika da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je naručitelj, traženjem osporavanih stručnjaka i uvjeta za dokazivanje njihove stručne kvalifikacije, povrijedio odredbe o minimalnim razinama tehničke i stručne sposobnosti, jer je iz odredaba Dokumentacije o nabavi kojima tužitelj prigovara vidljivo da je naručitelj traženje osporavanih stručnjaka doveo u vezi s predmetnom nabave te argumentirao sporna traženja, koja tužitelj tijekom postupka nije s uspjehom osporio. Dakle, tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje prema kojima traženi uvjeti sposobnosti nisu vezani uz predmet nabave te razmjerni predmetu nabave.

13. U odnosu na propisani uvjet da jednu fizičku osobu nije dozvoljeno imenovati za više od jedne od navedenih funkcija stručnjaka, tuženik osnovano zaključuje da tužitelj nije dokazao da navedeni uvjet predstavlja prepreku za izradu ponude, a njegova tvrdnja da se takvim propisivanjem isključuju rješenja u kojima ista kvalificirana osoba može učinkovito pokriti više povezanih funkcija bez narušavanja kvalitete, čime se neopravdano sužava krug potencijalnih ponuditelja, ne znači nužno da se takav uvjet ne smije propisati, jer je u konkretnom slučaju navedeni uvjet od strane naručitelja argumentiran i opravdan potrebom za izvršenje predmetnog okvirnog sporazuma u predviđenim rokovima, kao i potrebnom kontrole rizika raspoloživosti stručnjaka, odnosno njihove dostupnosti, kapaciteta i stručnosti koja je predviđena planiranim aktivnostima propisanim u Dokumentaciji o nabavi. Imajući na umu navedeno, prigovori tužitelja u tužbi u tom pravcu pravilno su ocijenjeni neosnovanima.

14. Nadalje, proizlazi da tužitelj među ostalim prigovara nedostatnosti i nepravilnosti obrazloženja pobijanog rješenja, jer tuženik nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužitelja koje je iznosio tijekom postupka.

15. Prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj neosnovano ističe da je pobijano rješenje iz tih razloga nezakonito, jer iz obrazloženja rješenja proizlazi da je tuženik odgovorio na navode koji su bili odlučni za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari, a obveza obrazlaganja rješenja ne podrazumijeva da tijelo treba detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta te obrazlaganje odluke ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja, a imajući na umu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio.

16. Nadalje, treba istaknuti da tužitelj u tužbi navodi iste prigovore koje je iznosio i u žalbi na sadržaj Dokumentacije o nabavi u predmetnom otvorenom postupku javne nabave o kojima se tuženik detaljno, jasno i argumentirano očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

17. Dakle, kako je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo iscrpno obrazloženje razloge, a imajući na umu da tužitelj u tužbi ponavlja prigovore navedene u žalbi na sadržaj Dokumentacije o nabavi, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo tim više što tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drugačije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

18. Tuženik je pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je žalba odbijena, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

19. Zahtjev tužitelja za izdavanjem privremene mjere i donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe je u konkretnom slučaju bespredmetan, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

20. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. S obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković