Poslovni broj: UsII-248/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, OIB:68011638990, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, OIB:91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-008-07/25-01/582, URBROJ: 401-01/03-25-4 od 29. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika od 29. kolovoza 2025. odbačena je žalba NO izjavljena protiv rješenja ravnatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/I-032-03/23-01/14, URBROJ: 344-215/11-25-10 od 9. travnja 2025., kao nepravodobna.
2. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je tuženik pogrešno okarakterizirao podnesak kao žalba jer je podnesak bio usmjeren na izvještavanju o nezakonitom postupanju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Smatra da mu je onemogućena tužba protiv Povjerenika. U tužbi navodi kronologiju od zahtjeva za pristup informacijama kojeg je podnio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama 7. kolovoza 2023. (kojim je tražio specifične informacije vezane uz obradu podataka - COVID potvrde i druge dokumentacije - prilikom ulaska u prostorije HZZ-a u studenom 2021. ), navodi da je u zahtjevu postavljeno pet pitanja u vezi s pravnim osnovama, zaštitom osobnih podataka, informacijama o pravima ispitanika i postupcima voditelja obrade, navodi odgovor HZZ-a od 23. kolovoza 2023., prigovor koji je podnio i žalbu koju je podnio Povjereniku za informiranje 8. i 12. rujna 2023., navodi odgovor HZZ-a na žalbu, upire na ponovno izjavljene žalbe Povjereniku zbog neadekvatnog odgovora na žalbu i ponovno izjavljene žalbe Povjereniku radi nedostavljanja odgovora na njegov zahtjev, navodi rješenje Povjerenika od 19. ožujka 2025. kojim je naloženo HZZ-u donošenje odluke o prigovorima tužitelja. Nadalje navodi da je 23. travnja 2025. putem pošte zaprimio rješenje HZZ-a od 9. travnja 2025. kojim je odbačen njegov zahtjev za pristupom informacijama. Ističe da je 24. travnja 2025. podnio zahtjev Povjereniku tražeći da pokrene postupak protiv HZZ-a radi nepoštivanja naloga Povjerenika, a Povjerenik mu je odgovorio da je ravnatelj HZZ-a donio rješenje 9. travnja 2025. i nema osnove za izvršenje ranijeg rješenja Povjerenika jer se postupak smatra okončanim. Ističe da je 13. svibnja 2025. Povjereniku podnio podnesak iznoseći čitav proces, a Povjerenik je zatražio da se taj e- mail potpiše kako bi se mogao službeno uvažiti kao žalba što je i učinio, a nije znao da sukladno Zakonu više nije bilo moguće podnositi nove žalbe. Rješenjem Povjerenika od 29. kolovoza 2025. navedeni podnesak napisan 13. svibnja 2025. kvalificiran je kao žalba na rješenje HZZ-a te je žalba odbačena. Ponavlja da je Povjerenik pogrešno podnesak od 13. svibnja 2025. tretirao kao žalbu. Predlaže Sudu da se naloži HZZ-u dostava tražene informacije sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, uz izricanje sankcija HZZ-u te da se naloži Povjereniku za informiranje donošenje konačne odluke u vezi izvršenja naloga HZZ-u.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istog. Ističe da je osporavanim rješenjem odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 9. travnja 2025. kao nepravodobna. Napominje da je u predmetu koji se vodio po žalbi tužitelja zbog neodlučivanja čelnika prvostupanjskog tijela o prigovorima tužitelja tuženik donio rješenje od 19. ožujka 2025. kojim je naloženo čelniku prvostupanjskog tijela da riješi prigovore tužitelja od 7. rujna 2023. i 1. listopada 2023. sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o općem upravnom postupku. Prvostupanjsko tijelo javne vlasti dostavilo je rješenje od 9. travnja 2025. kojim je odbačen zahtjev za pristup informacijama tužitelja. Nadalje, tužitelj je 24. travnja 2025. podnio zahtjev za izvršenje rješenja tuženika od 19. ožujka 2025. jer je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o odbacivanju zahtjeva i nije mu dalo tražene odgovore. Tuženik ističe da je aktom od 6. svibnja 2025. obavijestio tužitelja da nema osnove za postupanje po njegovom prijedlogu za izvršenje rješenja tuženika jer je prvostupanjsko tijelo donijelo navedeno rješenje od 9. travnja 2025. Nadalje, a u vezi prigovora da je pogrešno okarakterizirao tužiteljev podnesak od 13. svibnja 2025. kao žalbu, napominje da je iz spisa predmeta vidljivo da je 13. svibnja 2025. tužitelj uputio dva podneska tuženiku te je u drugom podnesku tužitelj naveo da su ta dva zadnja obraćanja tuženiku sadržajno žalbe te da na taj način formalno upućuje zahtjev za utvrđivanjem da je postupak pravilno proveden i je li rješenje utemeljeno na zakonu, stoga se u konkretnom slučaju radi o žalbi tužitelja izjavljenoj 13. svibnja 2025. protiv rješenja čelnika prvostupanjskog tijela od 9. travnja 2025. Smatra neosnovanim navod tužitelja da nije imao pravnu osnovu za ponovno razmatranje istog predmeta jer je u predmetu KLASA: UP/II-008-07/25-01/240 odlučivano o tužiteljevoj žalbi od 6. prosinaca 2024. izjavljenoj zbog neodlučivanja čelnika prvostupanjskog tijela o prigovoru tužitelja te je doneseno rješenje od 19. ožujka 2025. kojim je naloženo čelniku prvostupanjskog tijela da riješi o prigovorima tužitelja. Nadalje u predmetu KLASA: UP/II-008-07/25-01/582 tuženik je postupao po tužiteljevoj žalbi izjavljenoj 13. svibnja 2025. protiv prvostupanjskog rješenja od 9. travnja 2025. te je u tom postupku utvrdio da je žalba tužitelja nepravodobna jer je prvostupanjsko rješenje tužitelj primio 23. travnja 2025., a žalbu je izjavio 13. svibnja 2025. dakle po proteku roka jer je zadnji dan roka za izjavljivanje žalbe bio 8. svibnja 2025. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potvrditi osporavano rješenje.
4. Zainteresirana osoba Hrvatski zavod za zapošljavanje, iako pozvana nije dostavila odgovor na tužbu.
5. Tužitelju je dostavljen odgovor tuženika na tužbu na temelju članka 6. Zakona o upravnim sporovima („ Narodne novine“, 36/24.-ZUS).
6. U očitovanju na odgovor tuženika na tužbu tužitelj u bitnome da se tuženik nije očitovao na navode iz tužbe da nije mogao podnesak tužitelja od 13. svibnja 2025. tretirati kao novu žalbu već je to zahtjev za izvršenje ranije donesenog naloga Povjerenika, a ne nova žalba u istom predmetu jer to ne predviđa ni Zakon o pravu na pristup informacijama ni Zakon o općem upravnom postupku. Navodi da se tuženik ograničio na tvrdnju da se radi o dva različita predmeta i da tužitelj sam tvrdi da se radi o žalbi, a izbjegao je odgovor na pitanje koje je predmet tužbe. Ostaje kod navoda tužbe i predlaže uvažiti tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda od 9. travnja 2025. odbačen je zahtjev tužitelja za pristup informacijama na temelju članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 25/13. , 85/15. i 69/22.- ZPPI).
9. Iz navoda tužbe i obrazloženja osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je navedeno rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tužitelj primio 23. travnja 2025., a protiv istog rješenja je izjavio žalbu elektroničkom poštom Povjereniku dana 13. svibnja 2025.
10. Člankom 25. stavkom 1. ZPPI-a propisano je da se protiv rješenja tijela javne vlasti može izjaviti žalba Povjereniku u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
11. U prvostupanjskom rješenju od 9. travnja 2025. dana je pravilna uputa o pravnom lijeku da se protiv tog rješenja može izjaviti žalba Povjereniku za informiranje u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja.
12. Slijedom svega navedenog žalba tužitelja je nepravodobna, pa je pravilno tuženik žalbu odbacio kao nepravodobnu na temelju članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. -ZUP).
13. Osporavano rješenje doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a, pa ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim.
14. Prigovori tužitelja da mu je onemogućena tužba protiv Povjerenika neosnovan je jer je o tužbi ovaj Sud odlučio, tuženik se detaljno očitovao na navode tužbe te detaljno obrazložio tijek postupka od donošenja rješenja Povjerenika od 19. ožujka 2025., donesenog prvostupanjskog rješenja od 9. travnja 2025. kojim je postupljeno po navedenom ranijem rješenju Povjerenika. Očitovao se i na prigovor da je podnesak tužitelja od 13. svibnja 2025. žalba tužitelja na navedeno prvostupanjsko rješenje, što sve prihvaća i ovaj Sud, a što u bitnome ni tužitelj tužbenim navodima da je podnesak potpisao kao žalbu, ne dovodi u sumnju. Nadalje, tužitelj ne osporava da je žalba podnesena nepravodobno, jer je podnesena 13. svibnja 2025., a prvostupanjsko rješenje je primio 23. travnja 2025.
15. Slijedom navedenog je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Mira Kovačić
