REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-884/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž R- 106/2024-2 od 19. prosinca 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3771/2021-29 od 26. srpnja 2024., na sjednici vijeća od 8. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž R-106/2024-2 od 19. prosinca 2024. u dijelu odluke o trošku postupka (toč. I al. 2.), te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.532,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2019. do isplate (točka I izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 398,17 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II izreke). Ujedno je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.479,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2024. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.068,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2019. do isplate (dio točke I izreke), dok je preinačena u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 464,53 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio točke I izreke), tako da se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija, kao i u odluci o parničnom trošku (točka III izreke), pa je naložio tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 511,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2042/2025-2 od 14. svibnja 2025. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije zbog pitanja;

„Ako je tuženik do zaključenja prethodnog postupka istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene do zaključenja prethodnog postupka je li time osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva?“

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja za koje ističe da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu.

8.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se je tužitelj ozlijedio 13. svibnja 2018. obavljajući poslove na radnom mjestu konobara kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., uslijed pada na podu ugostiteljskog objekta, te posljedičnog udarca u glavu,

- da navedeni štetni događaj predstavlja osigurani slučaj po polici osiguranja sklopljenoj sa tuženikom kao osigurateljem,

- da je uslijed štetnog događaja tužitelj zadobio natučenje glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, koja trzajna ozljeda je uz već postojeće degenerativne promjene vratne kralježnice uzrokovala pojavu cerviobrahijalnog sindroma lijevo, sa posljedičnim trajnim smanjenjem životne aktivnosti od 4 do 5%,

- da je uslijed štetnog događaja tužitelj trpio fizičke boli i to jake 2 dana, srednje 7 dana i slabije mjesec dana, da je trpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta te sekundarni strah uslijed brige za ishod liječenja i to jaki 2 dana, srednji 7 dana i slabi oko 20 dana, kao i da mu je tuđa pomoć bila potrebna 10 dana po 3 sata dnevno te kroz daljnjih mjesec dana 3 puta po 2 sata tjedno,

- da je prije pokretanja ovog postupka tuženik isplatio tužitelju na ime pretrpljene štete iz navedenog štetnog događaja iznos od 11.800,00 kuna.

8.2. Drugostupanjski sud zaključuje, imajući u vidu opisane posljedice ozljeđivanja i dob tužitelja, koji je u vrijeme štetnog događaja imao 53 godine, ovaj drugostupanjski sud primjerenom naknadom s navedene osnove cijeni iznos od 2.634.55 eura / 19.850,00 kuna, i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli 929,06 eura / 7000,00 kuna, po kriteriju pretrpljenog straha 796,34 eura / 6.000,00 kuna te po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti 729,98 eura / 5.500,00 kuna. Uvećano za naknadu za tuđu pomoć od 179,18 eura / 1350,00 kuna, da tužitelju na ime naknade štete pripada iznos od 2.634,55 eura / 19.850,00 kuna, što umanjeno za isplaćeni iznos od 11.800,00 kuna / 1566,13 eura iznosi 1.068,42 eura / 8.050,00 kuna.

8.3. U odnosu na odluku o trošku postupku, drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u postupku uspio sa 55%, pa mu je dosuđeno 10% parničnog troška, što predstavlja razliku uspjeha stranaka u postupku, koji trošak je iznosio 2.187,50 eura, prema stavkama iz pobijane prvostupanjske presude, osim troška medicinskog vještačenja, koji je iznosio 292,00 eura, koji mu je priznat u cijelosti.

9. Tužitelj u reviziji ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva jer da je isplatom od 11.800,00 kn u cijelosti tužitelju namirio štetu. Stoga u reviziji tužitelj navodi da je tuženik prigovorom potpunog namirenja, osporio u cijeli i osnov i visinu tužbenog zahtjeva radi čega je tijekom postupka bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje.

9.1. Slijedom toga, tužitelj navodi da je drugostupanjski sud pri ocjeni uspjeha stranaka trebao uzeti u obzir ne samo uspjeh revidenta glede dokazivanja visine (55%) već i uspjeh glede dokazivanja osnove (100% obzirom je utvrđena obveza tuženika da daljnju isplatu).

10. U situaciji kada je tuženik u sudskom postupku istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene u izvansudskom postupku, time je osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva. Kako je zbog prigovora tuženika, tužitelj morao predložiti izvođenje medicinskog vještačenja na okolnost postojanje obveze tuženika na daljnju isplatu štete, tako se utvrđivala i osnova zahtjeva tužitelja. Naime, u ovakvom slučaju utvrđivanje pripada li tužitelju daljnji iznos naknade štete, predstavlja utvrđivanje nakon što je osporena ne samo visina, već i osnov zahtjeva za isplatu daljnje štete (u tom smislu i ovaj sud Rev-736/2023 od 21. veljače 2024.).

11. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi;

„Ako je tuženik do zaključenja prethodnog postupka istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene do zaključenja prethodnog postupka, time je osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva“.

12. Budući da je drugostupanjski sud zbog navedenog pravnog pristupa prilikom izračuna troška postupka uzeo pogrešne postavke u izračunu (uspjeh u sporu), to je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

13. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil