Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-805/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UC, zbog kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima, broj KO-DO-193/2025-21 od 9. prosinca 2025. i optuženog UC, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj K-224/2025-38 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom UC za kaznena djela za koja je tom presudom proglašen krivim iz članka 179.a KZ/11 prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te se optuženik uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/1 optuženom UC se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. lipnja 2025. pa nadalje, a najdulje do isteka kazne zatvora.

II. Žalba optuženog UC i u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: K- 224/2025-38 od 20. studenog 2025. optuženi UC, pod točkom 1. izreke presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude i pod točkom 2. izreke presude zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11 optuženom UC utvrđena je za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 u svezi s člankom 44. stavkom 1. i 2. KZ/11, člankom 41. i člankom 47. stavkom 1. i 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 57. stavka 1., 2., 4. i 5. KZ/11 optuženom UC izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da izvršava 8 (osam) mjeseci zatvora, dok se preostali dio izrečene kazne od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom UC se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 10. lipnja 2025. u 14,30 sati te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku temeljem rješenja Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Kir-312/2025-3 od 11. lipnja 2025. i produljen rješenjima Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. Kov-83/2025-4 od 8. srpnja 2025., K-224/2025-12 od 22. rujna 2025., te K-224/2025-38 od 20. studenog 2025. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP mobilni uređaj marke Xiaomi Redmi Note 14 Pro Plus, IMEI broja ( [IMEI broj]): 86937707469124008, IMEI broja ( [IMEI broj]): 86937707468125709, crne boje s pripadajućom silikonskom maskom i umetnutom SIM karticom operatera "Telemach", pozivnog broja [broj SIM kartice], vraćaju se optuženom UC. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan platiti prvostupanjskom sudu na ime troškova kaznenog postupka iznos od 200,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, kao i troškove punomoćnika oštećenika, a o čemu će se donijeti posebno pisano rješenje.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i optuženi UC po branitelju Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu.

4. Optuženi UC podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, navodeći da ostaje u cijelosti kod navoda iznesenih u svojoj žalbi i predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu.

5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, navodeći da je prvostupanjski sud počinio opisanu bitnu povredu koja se ogleda u činjenici da je izreka presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi. Državni odvjetnik drži da je u činjeničnom opisu kaznenog djela prijetnje opisano produljeno kazneno djelo, dok iz pravnog opisa proizlazi da se ne radi o produljenom kaznenom djelu prijetnje, tako da i kod odluke o kazni sud nije uzeo u obzir da se u konkretnom slučaju radi o produljenom kaznenom djelu prijetnje.

8. Suprotno stavu državnog odvjetnika, nije počinjena opisana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz razloga što je državni odvjetnik u optužnom aktu pravnog opisa kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 naznačio da je optuženiku inkriminirano produljeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u svezi s člankom 52. KZ/11.

9. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenih djela prijetnje proizlazi da se radi o počinjenju kaznenih djela prijetnje kroz dulje vremensko razdoblje, međutim, shodno članku 52. stavku 2. KZ/11 kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo i spolnu i drugu slobodu osoba ne mogu se pravno označiti kao produljena kaznena djela jer kazneno djelo prijetnje predstavlja napad na život i tijelo neke osobe, a to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju optuženika osudio za jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 kako je tuženo, kao i u odnosu na drugo kazneno djelo koje je stavljeno optuženiku na teret iz članka 179.a KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

10. Pravna konstrukcija produljenog kaznenog djela kod kaznenih djela kojima se povređuju osobna prava i slobode građana, a u što ulazi kazneno djelo prijetnje je povrijeđena pravna sigurnost iste osobe u konkretnom slučaju te je sigurnost iste osobe u konkretnom slučaju ugrožena ozbiljnom prijetnjom višestruko te državni odvjetnik takvo ponašanje nije pravno označio sukladno članku 51. KZ/11 da bi se radilo o više kaznenih djela prijetnje, već je pogrešno utužio za jedno produljeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u svezi s člankom 52. KZ/11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik počinio dva kaznena djela u stjecaju i to iz članka 179.a KZ/11 i članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u svezi s člankom 51. KZ/11 te je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca te mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu.

11. U pravu je državni odvjetnik da je povrijeđen Kazneni zakon jer vrijeme provjeravanja iz neuvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, međutim taj je prigovor irelevantan jer je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni te je optuženiku izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora.

12. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP jer da se presuda temelji na iskazu oštećenice – žrtve MC koja da je privilegirani svjedok – izvanbračna supruga optuženika, a koju da prvostupanjski sud nije propisno upozorio sukladno članku 285. ZKP.

13. Suprotno stavu optuženika, uvidom u zapisnik o ispitivanju oštećene MC od 20. lipnja 2015. proizlazi da je oštećenica izjavila da je bivša izvanbračna supruga optuženika pa stoga u trenutku ispitivanja nije imala status privilegiranog svjedoka u smislu članka 285. ZKP te iskaz oštećenice ne predstavlja nezakoniti dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP.

14. Žalbenim prigovorima činjeničnog stanja optuženik upire da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu oštećenice – žrtve MC te da nema neposrednih svjedoka koji bi iskazivali o obiteljskom nasilju i prijetnjama o kojima iskazuje oštećenica, a za koje je optuženik proglašen krivim.

15. Nije u pravu optuženik kada ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

16. Prije svega treba istaknuti da je kaznena djela nasilja u obitelji uobičajeno da se odvijaju bez nazočnosti trećih osoba i javnosti te izvršenja takvih kaznenih djela nisu transparentna nego se odvijaju unutar obitelji.

17. Međutim, osim iskaza oštećenice, prvostupanjski sud je na temelju podupirućih dokaza, odnosno posrednih svjedoka, pravilno utvrdio činjenično stanje i optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 i iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

18. Upravo iz iskaza svjedokinje GC proizlazi da je kao neposredni očevidac i svjedok vidjela agresivno ponašanje i fizičko nasilje optuženika prema oštećenici nakon koncerta Opće opasnosti. Sestra optuženika OC, koja je također iskazivala u svojstvu svjedoka, nastojala je umanjiti kaznenu odgovornost optuženika minorizirajući incident nakon koncerta Opće opasnosti, međutim iz sadržaja SMS poruka koje je razmjenjivala s oštećenicom jasno proizlazi da je svjesna agresivnosti optuženika i nemoći obitelji naspram njegovog ponašanja.

19. Slijedom iznijetog, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud na temelju opsežne dokazne građe izveo argumentirana utvrđenja koja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik u žalbi nalazi da težina protupravnih djela i utvrđene okolnosti zahtijevaju strože kažnjavanje.

21. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je prvostupanjski sud osudivši optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i temeljem članka 57. stavka 1., 2., 4. i 5. KZ/11 izricanjem djelomične uvjetne osude optuženiku na način da se izvrši 8 (osam) mjeseci kazne zatvora, dok se preostali dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo – optuženika preblago osudio.

22. Pobijana presuda ispitana je i po žalbi optuženika zbog odluke o kazni, a kojom se on zalaže za blaže kažnjavanje jer smatra da su otegotne okolnosti na njegovoj strani precijenjene.

23. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, okolnost da je otac dvoje malodobne djece, dok mu je otegotnim cijenio činjenicu da je zaposlen kao policijski službenik, odnosno magistar kriminalistike sa završenom visokom stručnom spremom. Upravo bi zbog takvog obrazovanja optuženik trebao imati visok stupanj percepcije i kritičnosti prema ovakvim kaznenim djelima, odnosno osude prema počiniteljima kaznenih djela, pa stoga prvostupanjski sud drži da je optuženik na svom radnom mjestu obučen i angažiran u borbi protiv počinitelja ovakvih kaznenih djela i njegovo ponašanje nije u skladu s vrijednostima djelovanja koje zastupa i promiče Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

24. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je kazna na koju je optuženik osuđen preblaga. Naime, upravo dužina trajanja, upornost u počinjenju kaznenog djela, bezobzirnost u ponašanju optuženika prema oštećenici, kao i činjenica da je optuženik visoko obrazovani policijski službenik – opravdavaju izricanje bezuvjetne kazne zatvora. Upravo bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno takva kazna je primjerena osobi optuženika, težini počinjenih kaznenih djela i upravo takvom kaznom postići će se svrha kažnjavanja na način da će ona u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a ujedno će se tom kaznom ostvariti i ciljevi generalne prevencije što će se kroz izražavanje jasne društvene osude činjenja kaznenih djela napada na život i tijelo, jačati povjerenje građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

25. Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, stoga je na temelju članka 486. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 8. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak