Poslovni broj: Us II-286/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TP Line d.o.o., OIB: 62242135910, Zadar, Ulica Božidara Petranovića 4, protiv rješenja tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, OIB: 95857869241, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, klasa: UP/II-034- 02/25-01/384, urbroj: 354-02/4-25-06 od 30. rujna 2025., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Agencije za obalni linijski pomorski promet, OIB: 27735395987, Split, Antofagaste 6. i Jadrolinije, društva za linijski, pomorski prijevoz putnika i tereta, OIB: 38453148181, Rijeka, Riva 16, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/384, urbroj: 354- 02/4-25-06 od 30. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika (točka 1. izreke), klasa: UP/II-034-02/25-01/384, urbroj: 354-02/4-25-06 od 30. rujna 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odabiru broj: 4061-5-4-1/2025 od 4. srpnja 2025., kojom je naručitelj odabrao ponudu ponuditelja Jadrolinija Rijeka. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen (točka 2. izreke).

2. Protiv naprijed navedenog rješenja tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženik povrijedio pravila postupka jer nisu prihvaćeni njegovi žalbeni navodi i to sve bez obrazloženja. Smatra da su povrijeđena pravila žalbenog postupka a koja se odnose na pravo stranaka na očitovanje i iznošenje činjenica i dokaza, kao i obvezu razmatranja svih žalbenih navoda. Ističe da način na koji je naručitelj pristupio izračunu interne stope povrata (IRR) kod tužitelja za dodatne četiri godine jasno pokazuju nedostatak razumijevanja osnovnih financijskih principa i metodologije izračuna IRR- a. Kod izračuna interne stope povrata za dodatne četiri godine ključno je pravilno identificirati iznos kapitala koji je na početku tog razdoblja još uvijek angažiran u projektu. Taj iznos nije nula, već predstavlja sredstva koja su i dalje vezana u projektu a što je sve tužitelj obrazložio u žalbenom postupku. Tužitelj je dostavio ponudu za cijelo desetogodišnje razdoblje pa je jasno da na završetku šestogodišnjeg osnovnog razdoblja postoji iznos kapitala koji nije vraćen kroz prethodne novčane tokove. Iako jednokratna naknada kao inicijalno ulaganje nije materijalna imovina koja podliježe amortizaciji ta sredstava ostaju financijski angažirana u projektu tijekom cijelog ugovornog razdoblja. Povrat tih sredstava kroz novčane tokove u dodatnim godinama predstavlja sastavni dio ukupne financijske opravdanosti projekta. To ne predstavlja subjektivno tumačenje tužitelja budući da isto proizlazi iz elementarnih međunarodno priznatih pravila financijske metodologije sustavno obrađenih u stručnoj literaturi koju objavljuje MIT Press o čemu u prilog dostavlja izvadak iz knjige Financial Modeling. Tužitelj je u podnesku kojim se očitovao na odgovor na žalbu naručitelja detaljno prikazao izračun novčanih tokova za cijelo desetogodišnje razdoblje te dokazao da nakon isteka osnovnog šestogodišnjeg razdoblja ostaje preostali iznos angažiranog kapitala od 155.039,99 € odnosno iznos inicijalnog ulaganja koji do tog trenutka, prema pravilima IRR metodologije, još nije vraćen kroz ostvarene godišnje novčane tokove. U svom podnesku od 22. srpnja 2025., prikazao je i poseban izračun IRR-a za dodatno četverogodišnje razdoblje temeljen upravo na preostalom kapitalu od 155.039,99 € iz kojeg proizlazi da je interna stopa povrata za to razdoblje 2,3%. Taj izračun je napravljen prema pravilima financijske struke i pozitivnim propisima. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te citira dijelove osporenog rješenja i navodi da tuženik sam priznaje da je tužitelj u svom podnesku jasno osporio metodologiju naručiteljevog izračuna uključujući i primjedbu da je korištena linearna metoda od strane naručitelja koja je u potpunosti nespojiva s diskontnim pristupom jedinim ispravnim načinom izračuna IRR-a. Smatra da tuženik čini pogrešku jer izračun povezuje sa Zakonom o porezu na dobit. Nadalje, u dokumentu "Obrazloženje Azolpp amortizacija L9603" odabranog ponuditelja dostavljenom naručitelju navedeno je da je u inicijalno ulaganje uključena i vrijednost zamjenskog broda Judita u iznosu od 15% procijenjene vrijednosti tog broda. Uključivanje zamjenskog broda u inicijalno ulaganje u IRR kalkulaciji odstupa od temeljenih financijskih načela. Činjenica da je zamjenski brod naveden u ponudi ne znači da je vezan za obavljanje predmetne usluge jer taj brod može paralelno obavljati prijevoz i na drugim linijama. Uključivanjem vrijednosti zamjenskog broda umjetno se povećava početna investicija, čime se smanjuje izračunata stopa IRR. Tužitelj je koristeći podatke iz dokumenta "Obrazloženje Azolpp amortizacija L9603" i "Troškovnik L9603 Mila _Judita" proveo izračun IRR-a na temelju procijenjene vrijednosti osnovnog broda N koju je naveo odabrani ponuditelj pa je interna stopa profitabilnosti za razdoblje od šest godina 4% čime premašuje dopuštenu granicu od 3,78% propisanu dokumentacijom o nabavi. Smatra da uključivanjem zamjenskog broda u inicijalno ulaganje u IRR kalkulaciju odstupa od temeljnih financijskih načela. Također, ističe da tuženik ne dovodi u pitanje navod tužitelja da zamjenski brod može biti prodan ili zamijenjen te da eventualni novi zamjenski brod ne mora biti iste vrijednosti već je dovoljno da zadovoljava tehničke uvjete. Upire na odredbe Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu. Navodi da naručitelj ni tuženik nisu ukazali na niti jedan propis, metodološko pravilo ili računovodstveni standard koji bi nalagao uključivanje tržišne vrijednosti zamjenskog broda u inicijalno ulaganje. Upire na Program državne potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa u kojem kao primjer stoji: "Trošak amortizacije iskazan u visini 5% vrijednosti 7.000.000 € koliko je planirana vrijednost broda na liniji. Trošak je uvećan za 15% na ime troška amortizacije zamjenskog broda". Program nigdje ne propisuje niti implicira da se vrijednost zamjenskog broda uključuje u inicijalno ulaganje odnosno kapitalno angažirana sredstva relevantna za izračun IRR-a. Konačno, smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući je naručitelj izračun napravio skroz pogrešno jer je primijenio linearnu metodu pa je tužitelj sukladno članku 426. Zakona o javnoj nabavi priložio tablični prikaz projekcija novčanih tokova za cjelokupno desetogodišnje razdoblje. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti odluku tuženika, kao i odluku o odabiru od 4. srpnja 2025., uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je naručitelj svoj izračun IRR-a temeljio na činjenici da jednokratna naknada kao inicijalno ulaganje nije materijalna imovina koja podliježe amortizaciji, što tužitelj ne osporava pa u tom smislu nema ostatak vrijednosti koji bi se prenio u izračun godišnje naknade za obavljanje javne usluge s razumnom dobiti za dodatne četiri godine. Tužitelj iznosi samo paušalne navode te u svojoj žalbi nije precizirao o kojem se to iznosu radi već je tu učinio tek u podnesku od 22. srpnja 2025. Tuženik upire na odredbu članka 420. stavak 1. točke 7. i 8. Zakona o javnoj nabavi prema kojoj je tužitelj već u žalbi bio dužan navesti sveukupan žalbeni navod s opisom nepravilnosti i obrazloženjem što je propustio učiniti. Tužitelj u podnesku od 22. srpnja 2025., proširuje svoj žalbeni navod te se tužiteljev izračun temeljio na diskontiranom postupku koji je različit od linearne metode koju je koristio naručitelj. Naručitelj je obrazložio da čak i kad bi se uzelo da jednokratna naknada ima ostatak vrijednosti koja se prenosi u dodatno četverogodišnje razdoblje izračunom se ponovno dolazi do interne stope povrata za dodatne četiri godine (5,16%) koja je viša od propisane diskontne stope od 3,91% godišnje za razdoblje od četiri godine. Smatra da je tužitelj, ako je smatrao da je njegov izračun ispravan, bio dužan dostaviti obrazloženje i dokaze u žalbi, a niti u nastavku žalbenog postupka ničim nije dokazao da je naručitelj pogrešno izračunao IRR. Tužitelj je u tužbi dostavio izvadak iz knjige Financial Modeling, međutim navedeni dokaz predstavlja nedopušteni beneficium novorum, a dokazi koji nisu bili predmetom žalbenog postupka ne mogu biti predmetom razmatranja ni u upravnom sporu o čemu postoji ustaljena upravnosudska praksa izražena u nizu odluka ovog Suda (primjerice poslovni broj UsII-166/25., UsII-10/21, UsII-218/21 i dr.). Suprotno tvrdnji tužitelja tuženik se u rješenju osvrnuo na podnesak tužitelja od 22. srpnja 2025., te je navod ocijenio neosnovanim, a nigdje u rješenju nije navedeno niti se može izvesti zaključak da je tuženik na bilo koji način potvrdio da je naručiteljev izračun IRR-a pogrešan. Smatra da tužiteljevi navodi ostaju paušalni. Ističe da tužitelj ponavlja žalbene navode da je IRR kod ponude odabranog ponuditelja pogrešno izračunat i to stoga što je u inicijalno ulaganje uključena i vrijednost zamjenskog broda A, a čime se umjetno povećava početna investicija te smanjuje stopa IRR. Tužitelj ničim nije dokazao da se zamjenski brod ne smije uključiti u osnovicu za izračun IRR-a te ni u žalbenom postupku ni u sporu nije dostavio ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je naručitelj pogrešno postupio kad je u izračun inicijalnog ulaganja uvrstio i 15% vrijednosti zamjenskog broda Judita. Zamjenski brod Judita u vlasništvu je odabranog ponuditelja te su svi planirani troškovi temeljeni na korištenju baš tog zamjenskog broda za vrijeme godišnjeg planiranog održavanja osnovnog broda stoga je isti u izračun inicijalnog ulaganja uvrstio i 15% vrijednosti zamjenskog broda Judita. Upire na odredbe Pravilnika o tehničkim i sigurnosnim standardima u javnom linijskom i međunarodnom pomorskom prometu. Tuženik smatra logičnim i opravdanim da se u izračun inicijalne vrijednosti ulaganja uvrsti vrijednost osnovnog broda Mila, ali i 15% vrijednosti zamjenskog broda Judita koji će koristiti najmanje za vrijeme godišnjeg remonta i pregleda osnovnog broda Mila a moguće i u drugim okolnostima. Navodi da je Program državne potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa tuženik citirao i imao u vidu prilikom donošenja osporenog rješenja te ocijenio da isti ne dokazuje da se vrijednost zamjenskog broda ne smije uključiti u inicijalno ulaganje pri izračunu IRR-a. Zamjenski brod Judita je u vlasništvu odabranog ponuditelja te su svi planirani troškovi temeljeni na korištenju baš tog zamjenskog broda za vrijeme godišnjeg planiranog održavanja osnovnog broda a kako navodi tužitelja da uključivanje zamjenskog broda u inicijalno ulaganje u IRR kalkulaciju odstupa od temeljenih financijskih načela nije potkrijepljen nikakvim dokazima, to je pravilno naručitelj u izračun inicijalnog ulaganja uvrstio i 15% vrijednosti zamjenskog broda Judita. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva da sud sam riješi ovu upravnu stvar.

4. Zainteresirana osoba u ovom sporu Agencija za obalni linijski pomorski promet u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi uvodi nedozvoljeni beneficium novorum i tek u ovoj fazi uključuje knjigu Pa iz 2014. godine pa ne ulazeći u sadržaj navoda iz knjige ističe da se radi o knjizi koja je objavljena prije 11 godina što ukazuje da ju je trebalo kao argument uključiti u žalbenom postupku. Navodi da tužitelj pokušava prikazati da je zamjenski brod gotovo neobvezujući element ponude, a i kasnije ugovora, implicirajući da je zamjena ugovorenog zamjenskog broda njegovo pravo koje se bez iznimke odobrava te da isti ne mora biti raspoloživ za predmetnu liniju. Tuženik ispravno zaključuje da tvrdnja tužitelja da uključivanje zamjenskog broda u inicijalno ulaganje u IRR kalkulaciju odstupa od temeljnih financijskih načela nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Ističe da zamjena zamjenskog broda je mogućnost a ne pravo pri čemu upire na Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

5. Zainteresirana osoba Jadrolinija društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj u bitnom osporava način izračuna interne stope povrata (IRR) tvrdeći da je naručitelj postupio protivno pravilima financijske struke i pozitivnim propisima. Upire na odredbu članka 103. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi te navodi da je na tužitelju teret dokaza da je IRR pogrešno obračunat što tužitelj nije uspio dokazati. Ističe da tužitelj navodi da uključivanje zamjenskog broda u inicijalno ulaganje u IRR kalkulaciju odstupa od temeljenih financijskih načela te da isto treba obuhvatiti samo sredstva koja su trajno angažirana u obavljanju usluga što se odnosi samo na osnovni brod. Navodi da je u predmetnom postupku predala ponudu na šest godina (plus četiri godine) te je u navedenoj ponudi kao osnovni brod imenovala brod "Mila", a kao zamjenske brodove "Judita", "Jelena" i "Karolina". U izračun inicijalne vrijednosti ulaganja uvrstila je vrijednost osnovnog broda "Mila" i 15% vrijednosti zamjenskog broda "Judita", a sve u skladu s dokumentacijom za nadmetanje i Programom državne potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa u obliku naknade za obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnoj brzobrodskoj liniji 9603 Jelsa-Stari Grad-Bol-Split i obratno. Ističe kako je zamjenski brod trajno angažiran u obavljanju usluge a imajući na umu činjenicu da se usluga javnog prijevoza obavlja na razdoblje od deset godina u praksi je neizvodivo da brodar u navedenom razdoblju ne odvede brod u remont ili drugu vrstu tehničkog održavanja broda ili da ne dođe do potrebe zamjene osnovnog broda uslijed eventualnih kvarova istog. Upire na odredbe Pravilnika o tehničkim i sigurnosnim standardima u javnom linijskom i međunarodnom pomorskom prometu. Navodi da je uključivanje zamjenskog broda u IRR kalkulaciju predviđeno i u samom Programu državne potpore za liniju 9603 pa je zainteresirana osoba u svojoj ponudi predvidjela za svako vremensko razdoblje za zamjenski brod "Judita" planirani broj nautičkih milja u liniji. U odnosu na navode o prodaji ili zamjeni broda ukazuje kako se brod u liniji ne može prodati ili zamijeniti bez prethodnog odobrenja Agencije što proizlazi iz odredaba Zakona kao i Uredbe o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

6. Sud je sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS) odgovor tuženika i zainteresiranih osoba dostavio tužitelju.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Po ocjeni Suda tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i potpuno utvrđene, nakon čega je osnovano zaključio da je odabrani ponuditelj dostavio dokaze tražene dokumentacijom o nabavi, te da žalba tužitelja protiv odluke o odabiru nije osnovana. Pri tome je dao detaljnu i jasnu analizu činjenične i pravne situacije te naveo razloge kojima se rukovodio, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava.

9. Prvenstveno treba reći da neosnovano tužitelj ističe da je tuženik u žalbenom postupku povrijedio pravila postupka u smislu prava stranaka na očitovanje i iznošenje činjenica i dokaza. Ovo iz razloga jer je tužitelju u upravnom postupku omogućeno da se očituje o navodima drugih stranaka koje pravo je tužitelj i konzumirao (podnesak od 22. srpnja 2025.), koje očitovanje je tuženik uzeo u obzir prilikom odlučivanja o tužiteljevoj žalbi, a što proizlazi iz obrazloženja osporenog rješenja.

10. Prema odredbi članka 290. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16. i 114/22. – dalje: ZJN) nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava i ocjenjuje ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije o nabavi te o tome sastavlja zapisnik.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je naručitelj objavio 18. listopada 2024. u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi, u otvorenom postupku javne nabave broj objave: 2024/S F02-0010798, predmet nabave: obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnoj brzobrodskoj liniji 9603 Jelsa – Stari Grad – Bol – Split i obratno.

12. U tom postupku pristigle su dvije ponude, a naručitelj je donio odluku o odabiru broj: 4061-5-4-1/2025 od 3. srpnja 2025., objavljena u EOJN RH dana 4. srpnja 2025. kojom je odabrao ponudu ponuditelja Jadrolinija Rijeka. Protiv navedene odluke tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem odbio, za što je dao valjane razloge i iscrpno i argumentirano obrazloženje.

13. Tužitelj smatra da je naručitelj pogrešno pristupio izračunu interne stope povrata (IRR) za dodatne četiri godine, jer nije uzeo u obzir preostali iznos kapitala odnosno navodi da jednokratna naknada ima ostatak vrijednosti koji treba prenijeti u dodatno četverogodišnje razdoblje, jer se u protivnom dolazi do nerealno visoke interne stope povrata. Smatra da je naručitelj pogrešno koristio linearnu metodu izračuna koja se razlikuje od diskontiranog pristupa pa da IRR za dodatne četiri godine iznosi 2,3%, što ne prelazi diskontnu stopu od 3,91% godišnje, koja je propisana dokumentacijom o nabavi. Naime, naručitelj je izračun IRR-a temeljio na činjenici, koju tužitelj ni ne spori, da jednokratna naknada kao inicijalno ulaganje nije materijalna imovina koja podliježe amortizaciji pa nema ostatak vrijednosti koji bi se prenio u izračun godišnje naknade za obavljanje javne usluge s razumnom dobiti za dodatne četiri godine. Međutim, tužitelj u žalbenom postupku nije dostavio dokaze da postoji iznos kapitala koji je nužno uzeti u obzir pri izračunu interne stope povrata za dodatne četiri godine, dakle, nije postupio sukladno odredbi članka 420. stavka 1. točaka 7. i 8. ZJN-a, kako to pravilno ističe tuženik. Nadalje, u žalbenom postupku nije dostavio dokaze da je pri izračunu IRR-a trebalo primijeniti diskontirani pristup, a naručitelj je dokazao da čak i kad bi se uzelo da jednokratna naknada ima ostatak vrijednosti koji se prenosi u dodatno četverogodišnje razdoblje, izračunom se ponovno dolazi do interne stope povrata za dodatne četiri godine od 5,16% koja je viša od propisane stope od 3,91% godišnje za razdoblje od četiri godine. Stoga, kako je naručitelj izračun interne stope povrata temeljio na podacima ponude tužitelja kao i odredbama dokumentacije o nabavi, a tužitelj, kako to pravilno navodi tuženik, u žalbenom postupku nije dokazao povrede postupka ili materijalnog prava koje su istaknute u žalbi, to je pravilno osporenim rješenjem, uz obrazloženje kakvo je njime dano, taj žalbeni prigovor ocijenjen neosnovanim.

14. Prema odredbi članka 404. stavka 1. ZJN-a, u žalbenom postupku tuženik postupa u granicama žalbenih navoda, a po službenoj dužnosti pazi na postupovne pretpostavke i osobito bitne povrede iz stavka 2. ovog članka. Prema odredbi članka 420. ZJN-a, u žalbenom postupku žalitelj je u žalbi dužan iznijeti sve sporne činjenice (opis nepravilnosti i obrazloženje) i za njih predložiti dokaze.

15. Tužitelj sada u tužbi, da bi dokazao da je naručitelj pogrešno pristupio izračunu interne stope povrata dostavlja izvadak iz knjige Financial Modeling. Međutim, osnovano tuženik navodi da tužitelj sada prvi put dostavlja dokaze koji nisu bili predmetom žalbenog postupka, zbog čega ne mogu ni biti predmetom razmatranja u upravnom sporu pa u tom smislu pravilno upućuje na upravnosudsku praksu ovog Suda izraženu u nizu presuda (primjerice presuda poslovni broj: Us II-166/25 od 1. listopada 2025., poslovni broj: Us II-10/21 od 4. ožujka 2021., poslovni broj: Us II- 218/21 od 15. srpnja 2021. i dr.).

16. Suprotno tvrdnji tužitelja iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi da bi tuženik sam priznao da je tužitelj u svom podnesku jasno osporio metodologiju naručiteljevog izračuna uključujući i primjedbu da je korištena linearna metoda od strane naručitelja koja je u potpunosti nespojiva s diskontnim pristupom jedinim ispravnim načinom izračuna IRR-a. Naime, tuženik je, imajući u vidu navode iz podneska tužitelja od 22. srpnja 2025., u obrazloženju osporenog rješenja jasno naveo da tužitelj nije dokazao povrede postupka odnosno materijalnoga prava, jer nije dostavio nikakve dokaze kojima bi osporio ispravnost naručiteljevog izračuna IRR-a za dodatne četiri godine, čime nije ispunio svoju obvezu iz članka 403. stavka 1. i 2. ZJN-a zbog čega tužitelj u žalbenom postupku nije uspio osporiti naručiteljev izračun IRR-a.

17. Nadalje, tuženik je ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja da je pogrešno u inicijalno ulaganje uključena i vrijednost zamjenskog broda Judita odnosno 15% vrijednosti tog broda. Ovo iz razloga jer je tužitelj sukladno pravilima o dokazivanju bio dužan ukazati na propis, metodološko pravilo ili računovodstveni standard iz kojeg bi proizlazilo da se vrijednost zamjenskog broda ne smije uključiti u inicijalno ulaganje, a što je propustio učiniti.

18. Naime, u dokumentaciji o nabavi Dio II u poglavlju 4.2. Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti i njihove minimalne razine navedeno je da za obavljanje javnog prijevoza na liniji brodar mora osigurati zamjenski brod istih ili sličnih karakteristika kao osnovni brod te mora ispuniti sve uvjete utvrđene Zakonom, Pravilnikom, a u Dijelu I dokumentacije predviđeno je maksimalno vrijeme korištenja zamjenskog broda od 60 dana a od toga u sezoni 10 dana te naveden maksimalni rok za uvođenje zamjenskog broda u liniju od 12 sati.

19. Odabrani ponuditelj je u ponudi, kao osnovni brod imenovao brod „N“, a kao zamjenske brodove „A“, „Jelena“ i „R“. U svojoj ponudi u izračun inicijalne vrijednosti ulaganja uvrstio je vrijednost osnovnog broda „Mila“ i 15% vrijednosti zamjenskog broda „Judita“. Zamjenski brod „Judita“ u vlasništvu je odabranog ponuditelja te su planirani troškovi temeljni na korištenju tog zamjenskog broda za vrijeme godišnjeg planiranog održavanja osnovnog broda, uključivo amortizaciju, trošak goriva, plaće zaposlenika, fiksne troškove i slično obzirom da prilikom uvođenja zamjenskog broda u liniju isti mora biti vezan za obavljanje predmetne usluge na liniji 9603 Jelsa – Stari Grad – Bol – Split i obratno. Naime, sukladno odredbi članka 5. stavak 1. točka 1. Pravilnika o tehničkim i sigurnosnim standardima u javnom linijskom i međunarodnom pomorskom prometu ("Narodne novine", broj: 47/23. i 74/24.) u svezi s člankom 3. stavkom 1. točka 2. Pravilnika, na koje osnovano upućuje tuženik i odabrani ponuditelj, ovdje zainteresirana osoba, operator linije mora planirati redoviti godišnji remont i pregled osnovnog broda, obzirom na svjedodžbe koje zahtijevaju potvrdu periodičnih ili godišnjih pregleda. Proizlazi dakle da ponuditelji moraju imati na raspolaganju zamjenski brod bilo u svom vlasništvu ili u zakupu kojim će obavljati prijevoz na liniji u slučaju redovnog godišnjeg planiranog održavanja osnovnog broda ili dokovanja ili u drugim izvanrednim okolnostima, koje će u roku utvrđenom u dokumentaciji o nabavi, a to je rok od 12 sati, morati uvesti u liniju. Stoga, i po ocjeni Suda osnovano je u izračun inicijalne vrijednosti ulaganja uvrštena vrijednost osnovnog broda „Mila“ ali i 15% vrijednosti zamjenskog broda „Judita“. Kako je u ponudi odabranog ponuditelja IRR za prvih šest godina 3,78%, što je jednako propisanoj stopi od 3,78% godišnje za razdoblje od šest godina, dok IRR za dodatne četiri godine iznosi 1,62% što je niže od propisane stope od 3,91% godišnje za razdoblje od četiri godine, a što je u skladu s natječajnom dokumentacijom to je naprijed navedeni prigovor tužitelja pravilno tuženik ocijenio neosnovanim.

20. Također ni iz Programa državne potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa u obliku naknade za obavljanje javne usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnoj brzobrodskoj liniji 9603 Jelsa – Stari Grad – Bol – Split i obratno za razdoblje od 6 godina (2025. do 2030.) uz mogućnost produljenja na dodatne 4 godine (2031. do 2034.) ne proizlazi da se vrijednost zamjenskog broda ne uključuje u inicijalno ulaganje relevantno za izračun IRR-a. Stoga, naručitelj nije postupio pogrešno kad je izračun inicijalnog ulaganja uvrstio i 15% vrijednosti zamjenskog broda „Judita“ jer prilikom uvođenja zamjenskog broda u liniju isti mora biti vezan za obavljanje usluge upravo na predmetnoj liniji 9603 Jelsa – Stari Grad – Bol – Split i obratno.

21. Glede prigovora da zamjenski brod može biti prodan ili zamijenjen treba reći da se sukladno odredbi članka 31. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine", broj: 19/22.) i odredbi članka 58. Uredbe o uvjetima i vrednovanju kriterija za davanje koncesije i sklapanje ugovora o javnoj usluzi za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine", broj: 31/14.) brod u liniji ne može prodati ili zamijeniti bez prethodnog odobrenja Agencije.

22. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković