Poslovni broj: Usž-4854/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Milin, odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 31/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi troškova upravnog spora u predmetu invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1350/2023-27 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1350/2023-27 od 17. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati tužitelju iznos od 4.525,58 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu za više zatraženog od dosuđenog iznosa.
2. Tuženik žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa) za radnje poduzete u upravnom sporu do 25. studenoga 2023. i nepravilno određenih troškova u skladu s člankom 144. i člankom 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je Tarifa toga dana stupila na snagu, a imajući na umu članak 90. stavak 4. i stavak 5. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), smatra da Tarifa nije zakon i kao takva ne može imati povratno djelovanje. Zbog navedenog smatra da je sud mogao priznati troškove prema novoj tarifi samo za radnje poduzete nakon 25. studenoga 2023., dok je za sve radnje poduzete prije toga dana trebao primijeniti ranije važeću Tarifu. Ističe da je sud tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u većem iznosu od propisanog prema ranije važećoj Tarifi. Predlaže poništiti osporeno prvostupanjsko rješenje i odlučiti o troškovima upravnog spora u smislu žalbenih navoda.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom i bez pravnog uporišta jer su troškovi angažiranja kvalificiranog opunomoćenika popisani upravo odredbama Tarife koju je sud primijenio. Ističe da je, donoseći osporeno rješenje, sud pravilno primijenio tarifu koja je na snazi i koja se primjenjuje na dan donošenja odluke o troškovima spora. U tom smislu navodi da je pravilno primijenjena vrijednost boda. U pogledu tumačenja i primjene Tarife poziva se na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su-IV-21/2022-11 od 6. srpnja 2022. Predlaže odbiti žalbu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Prema stavku 2., troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
8. Iz sudskog spisa proizlazi da je pravomoćnom presudom, poslovni broj: UsI- 1350/2023-24 od 14. svibnja 2025. sud poništio rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22- 01/03150406427, URBROJ: 341-99-05/3-22-5565 od 15. ožujka 2023. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/22-01/03150406427, URBROJ: 341-19-05/3-22-8238 od 18. kolovoza 2022. (točka II. izreke), te je tužitelju, kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog 50% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolešću nastaloj izvan okolnosti sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 2. kolovoza 2019. (točka III. izreke), naloživši prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate (točka IV. izreke).
9. S obzirom na to da je sud pravomoćnom presudom poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i meritorno tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, tužitelj je uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe i pristup na ročišta od 5. travnja 2024. i 15. travnja 2025., u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2., Tbr. 27/2. i Tbr. 54. Tarife u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura s uključenim PDV-om, uz trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 775,58 eura, a što sveukupno iznosi 4.525,58 eura.
10. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na primjenu Tarife kod donošenja odluke o troškovima upravnog spora, treba napomenuti da je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife jer je ocijenjeno da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava i da prije nego što sud ili drugo tijelo donese odluku o troškovima postupka niti jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, da bi se uopće moglo raditi o njezinom povratnom djelovanju.
11. Imajući na umu navedeno, kao i Tbr. 52. stavkom 3. Tarife/23, kojim je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima spora smatrao da treba primijeniti odredbe Tarife jer je ista bila na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja.
12. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke I. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda, koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Kako tuženik žalbom osporava u cijelosti rješenje prvostupanjskog suda, iako u odnosu na točku II. izreke rješenja ne iznosi razloge osporavanja, ovaj Sud ocjenjuje da tuženik nije imao niti osnove za osporavanje te točke izreke jer je istom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu od ukupno zatraženog iznosa troškova ovog upravnog spora, zbog čega je jedino tužitelj imao pravni interes osporavati navedenu točku rješenja prvostupanjskog suda.
14. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
15. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
