Poslovni broj: Usž-4351/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zlouporabe prava u porezno dužničkom odnosu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1769/2024-9 od 28. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1769/2024-9 od 28. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-01/15-01/16, URBROJ: 513-04/18-3 od 22. svibnja 2018. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-415-07/14-01/08, URBROJ: 513-07-18-14-12 od 29. kolovoza 2014. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I -415- 07/14-01/08, URBROJ: 513-07-18-14-12 od 29. kolovoza 2014. kojim je tužitelj utvrđen odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o u iznosu od 1.711.741,32 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je inzistirao na saslušanju tužitelja i svjedoka kako bi osporio navode upravnog tijela, ali da je prvostupanjski sud odbio izvođenje njegovih dokaznih prijedloga, čime da su tužitelju povrijeđeni pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit lijek i pravo na jednakost oružja. Ističe da je nastupila zastara prava na utvrđivanje zlouporabe prava tužitelja kao poreznog jamca jer je zlouporaba prava mogla biti utvrđena samo tri godine unatrag. Upire na okolnost da se prvostupanjsko tijelo pozvalo na zlouporabu prava sukladno članku 26. a stavka 1. Općeg poreznog zakona, a drugostupanjsko tijelo na zlouporabu prava sukladno članku 26. b stavku 3. Općeg poreznog zakona, što smatra da ne može opstati jer je samo jedno od to dvoje moglo biti pravno točno. Smatra da su Ugovor o ustupu potraživanja od 30. studenog 2012., a i ugovori o zajmu ništetni jer ih je tužitelj potpisao kao prokurist, bez ovlasti poreznog dužnika. Naposljetku navodi da su zajmovi iz 2009. i 2010. godine vraćeni na način da je DIV PLANET plaćao zakupninu poreznom dužniku društvu Vrtni centar Istrasjeme d.o.o., a za zakup nekretnina u vlasništvu društva Genius group d.o.o. odnosno vraćao je zajam društva Genius Group d.o.o. prema poreznom dužniku. Nastavno daje tumačenje prijelazne i završne odredbe Općeg poreznog zakona i poziva se na praksu sudova koju smatra relevantnom u konkretnom slučaju. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u postupcima prisilne naplate trgovačkom društvu Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. izdao više rješenja o ovrsi u cilju naplate poreznog duga, no porezni dug se nije mogao naplatiti jer porezni dužnik nije raspolagao dostatnom imovinom. Zbog toga je kod trgovačkog društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. proveden postupak utvrđivanja eventualne zlouporabe prava u porezno dužničkom odnosu, u kojem je utvrđeno postojanje osnove da se tužitelja utvrdi odgovornim za neplaćene porezne obveze poreznog dužnika Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj, član uprave trgovačkog društva Vrtni centar Sjeme d.o.o. ujedno i direktor trgovačkog društva Genius group d.o.o., s kojim društvom je društvo Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. kao zajmodavac sklapalo ugovore o zajmu i to u vrijeme kada je društvo Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. već imalo evidentiran porezni dug. Osim toga utvrđeno je da je račun društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. u blokadi od 20. listopada 2010., a da je tužitelj Ugovorom o ustupanju potraživanja od 30. studenog 2012. ustupio potraživanje koje društvo Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. ima prema društvu Genius group d.o.o.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 26.a Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08. i 18/11. - dalje: OPZ) propisano je da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj kao član uprave društva poreznog dužnika Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. zloupotrijebio svoje ovlasti na način da je davao pozajmice društvu Genius group d.o.o., u kojem društvu je tužitelj istovremeno bio direktor, u vrijeme kada je društvo Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. već imalo nepodmirene obveze prema državi po osnovi javnih davanja te na način da je unatoč blokadi računa ustupio potraživanje društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o. prema društvu Genius group d.o.o. Zloupotrebljujući prava u porezno dužničkom odnosu na opisani način tužitelj je poreznom tijelu onemogućio naplatu poreznog duga od društva Vrtni centar Istrasjeme d.o.o.
11. Prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odbio izvesti po njemu predložene dokaze i da je zbog toga činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno ovaj Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer sud u smislu odredbe članka 49. stavka 4. ZUS-a nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, a osim toga prema ocjeni ovog Suda saslušanje tužitelja i svjedoka u konkretnom slučaju ne bi bilo podobno sredstvo dokazivanja spornih činjenica zlouporabe prava u porezno dužničkom odnosu.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da su Ugovor o ustupu potraživanja od 30. studenog 2012. i ugovori o zajmovima ništetni ovaj Sud nalazi da tužitelj nije dokazao da su isti oglašeni ništetnima, zbog čega se tužiteljev prigovor ne može ocijeniti osnovanim.
13. U konkretnoj stvari utvrđivana je eventualna zlouporaba prava od 2010. do 2012. godine pa s obzirom da je postupak utvrđivanja zlouporabe prava pokrenut 2012. godine očigledno je da se radi o razdoblju koje nije zahvaćeno zastarom prava na utvrđivanje zlouporabe prava iz porezno dužničkog odnosa.
14. U odnosu na ostale prigovore tužitelja ovaj Sud nalazi da je iste otklonio prvostupanjski sud s obrazloženjem koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
15. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
