REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5589/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mihael Acalinović, odvjetnik u Visu, protiv ovršenika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Područna služba Split, Obala kneza Branimira 15, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-237/2025-2 od 19. rujna 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1277/2015-18 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-237/2025-2 od 19. rujna 2025. kojim je u stavku I odbijena kao neosnovana žalba ovrhovoditeljice te je potvrđeno Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1277/2015-18 od 23. svibnja 2025. (stavak I. izreke), dok je u stavku II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova podnošenja žalbe.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica postavlja jedno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagateljica se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-102/2025-2 od 3. lipnja 2025., Rev-1327/12 od 15. veljače 2017. uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama.
2.2. Prijedlog podnosi i zbog tvrdnje da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući na taj način i na podnošenje prijedloga na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i dopustiti reviziju u odnosu na postavljena pitanja.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ovršenik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se isti kao neosnovan odbije odnosno odbaci.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kada takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6.1. Pogrešno je i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva predlagatelj odluka o sporu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke ovrhovoditelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja. U konkretnom postupku presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018. pod točkom I. izreke presude potvrđena je u tom dijelu presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-760/2018-3 od 2. prosinca 2019. proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr - 1277/2015 određena rješenjem o ovrsi poslovni broj OVR-1277/16 od 17. studenoga 2015. pa je na temelju tako utvrđenih činjenica i navedenih okolnosti prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 79. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) obzirom da je ovrha nedopuštena pa je samim time postala nemoguća.
7. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije i u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci.
8. Glede navoda ovrhovoditeljice da je pred nižestupanjskim sudovima došlo do osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava čime ukazuje da je došlo do povrede njenog prava na pravično i pošteno suđenje, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna a što ovdje nije slučaj.
9. Ovaj sud smatra da je u postupku pred i nižestupanjskim sudovima ovrhovoditeljici bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskom rješenju odgovoreno je na odlučne žalbene navode ovrhovoditeljice. Ta rješenja su detaljno obrazložena i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da ovrhovoditeljica nije imala pošteno i pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
