Poslovni broj: Usž-3547/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2018/24-7 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2018/24-7 od 27. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja od 11. travnja 2024. na temelju članka 23. stavka 4. u vezi s člankom 30. stavkom 1. točkama 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS).
2. U žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom ističe da prvostupanjski sud nije njegova opunomoćenika, odvjetnika Milka Križanovića, „uključio“ u spor. Prigovara što mu sud nije dostavio tuženikov odgovor na tužbu i rješenje tuženika od 16. svibnja 2024. te što nije proveo dokaze na okolnost dopuštenosti tužbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj je spor pokrenut tužbom tužitelja od 11. travnja 2024. radi ne donošenja rješenja tuženika u postupku radi osobne invalidnine po zahtjevu od 29. studenoga 2023.
6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužitelj 30. studenoga 2023. dostavio prvostupanjskom tijelu podnesak koji je nazvao "dostava javnobilježničke ovjerene medicinske dokumentacije za potrebu predmeta – postupak 1. doplatka pomoći i njege i 2. osobne invalidnine", a koji podnesak je uložen u predmet osobne invalidnine. Tuženik nadalje navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-551-08/23-01/123 od 23. travnja 2024. tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu. Naglašava da tužitelj duplicira, ne samo upravne, već i sudske predmete te je u ovom predmetu 9. svibnja 2024. dostavio podnesak kojim traži donošenje rješenja o priznanju prava na osobnu invalidninu, iako je prvostupanjsko tijelo to rješenje već ranije donijelo (23. travnja 2024.).
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužba u ovom sporu podnesena zbog ne odlučivanja po tužiteljevu zahtjevu od 29. studenoga 2023. (koji podnesak je urudžbiran 30. studenoga 2023.). Prvostupanjski sud je utvrdio da je riječ o podnesku kojim tužitelj, u ranije pokrenutom postupku po njegovu zahtjevu za osobnu invalidninu, dostavlja (javnobilježnički ovjerenu) medicinsku dokumentaciju za potrebe postupka. Sud je utvrdio da je tužitelj zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu podnio 10. srpnja 2023. o čemu je odlučeno rješenjem prvostupanjskog tijela od 19. prosinca 2023. To je rješenje, povodom žalbe tužitelja, poništeno rješenjem tuženika od 18. ožujka 2024., a u odnosu na koje rješenje tužitelj vodi upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem:
UsI-1817/2024. Ističući da ne može biti riječ o šutnji uprave u odnosu na podnesak tužitelja, već se spor radi šutnje može eventualno voditi u odnosu na zahtjev o kojem nije odlučeno te da u istoj upravnoj stvari – pravu na osobnu invalidninu – tužitelj već ostvaruje sudsku zaštitu u sporu protiv upravnog akta tuženika od 18. ožujka 2024. kojim je odlučeno o tužiteljevu pravu, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora zbog šutnje uprave.
8. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjenice da je tužitelj u ovom sporu podnio tužbu zbog ne donošenja odluke javnopravnog tijela u stvari u kojoj je ta odluka donesena prije podnošenja tužbe i čija je zakonitost osporena pred istim prvostupanjskim sudom u drugom upravnom sporu (poslovni broj: UsI-1817/2024.). Iz navedenoga valja zaključiti da u konkretnom slučaju nije riječ o šutnji tuženika odnosno propuštanju tuženika da donese rješenje i dostavi ga tužitelju u zakonom propisanom roku, slijedom čega je trebalo odbiti tužbeni zahtjev. Međutim, prema ocjeni ovoga Suda, činjenica što je umjesto odbijanja tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju odbačena tužba, nije takva okolnost koja bi zahtijevala stavljanje izvan snage osporenog rješenja prvostupanjskog suda.
9. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da njegovu opunomoćeniku nije omogućeno sudjelovanje u predmetnom sporu valja reći da spisu predmeta ne prileži tužiteljeva punomoć za zastupanje u sporu. Stoga valja zaključiti da u predmetnom sporu tužitelj nije imao opunomoćenika, slijedom čega nije osnovan žalbeni navod o onemogućavanju tužiteljevu opunomoćeniku da zastupa tužitelja pred sudom.
10. Osvrćući se na žalbeni navod da sud nije valjano utvrdio postojanje pretpostavki za pokretanje odnosno vođenje predmetnoga spora valja naglasiti da je iz naprijed navedenih razloga razvidno da u vrijeme podnošenja tužbe nije postojala šutnja javnopravnog tijela, pa nije bilo potrebe za provođenje bilo kakvih daljnjih postupovnih radnji usmjerenih na utvrđivanje pretpostavki za vođene predmetnoga spora.
11. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
