Poslovni broj: Usž-4980/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], AĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po z.z. roditeljima AĐ i AĐI, svi na adresi [adresa], svi zastupani po opunomoćenici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, Rovinjska 9, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB:36162371878, Pula, Trg Republike 1, radi privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1569/2025-4 od 23. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1569/2025-4 od 23. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelji žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda podnose radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povrede konvencijskih i ustavnih prava. Navode u bitnome da su u tužbi isticali povredu ustavnih prava i konvencijskih prava jer da nije moguće promatrati odluku tuženika bez sagledavanja posljedica koje bi proizvela. Ističu da je tužitelj dragovoljno otišao iz Republike Hrvatske, što je dokaz da poštuje propise Republike Hrvatske i odluke utemeljene na tim propisima. Smatraju da je sud propustio vaganje je li nužno da tužitelj napusti prostor Republike Hrvatske i je li nužno miješanje države u osobni i obiteljski život tužitelja. Navode da sud tvrdi da se izvršenjem odluke ne radi o nanošenju štete koja bi se mogla teško popraviti jer da tužitelj i nastavno uz reguliranje kratkotrajnog boravka ulazi u Republiku Hrvatsku s obzirom na to da mu nije određeno protjerivanje i zabrana povratka u Republiku Hrvatsku te je već dragovoljno izvršio odluku tuženika. Navode nepovratni gubitak vremena za obitelj odnosno potencijalni gubitak bliskosti između supružnika i mlt djeteta. Ističu da tužitelj ne može zasnovati stalni radni odnos, da trpi štetu na ime troškova putovanja ulaskom i odlaskom iz Republike Hrvatske kako bi održao obiteljski život. Napominju da nisu u mogućnosti upisati mlt dijete u dječji vrtić jer je tužitelj stranac. Navode da je činjenica da protiv tužitelja u kaznenom postupku nije predlagano niti su određene mjere opreza, da se protiv tužitelja vodi samo jedan kazneni postupak. Smatraju da sud nije uzeo u obzir ni osobni i obiteljski život. Predlažu usvojiti žalbu i privremeno odgoditi izvršenje rješenja tuženika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“36/24.-ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
5. Naime, prema podacima spisa predmeta tužitelj je podnio tužbu radi poništavanja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, BROJ: 511-08-33/UP/I-5/283-22 od 31. srpnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, državljanina Republike Srbije, za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji; prestaje mu zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i dužan je napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora (EGP) u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja ; tužitelj je dužan predati ovo rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatsko nakon napuštanja EGP-a; prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen ovim rješenjem.
6. U tužbi je predloženo i određivanje odgodnog učinka tužbe do okončanja spora jer da bi izvršenje osporavanog rješenja predstavljalo nerazmjerno miješanje u pravo na osobni i obiteljski život, a odgodni učinak tužbe nije protivan javnom interesu jer u pet godina provođenja kaznenog postupka protiv tužitelja AĐ sud ne primjenjuje mjere opreza.
7. Imajući na umu predmet upravnog spora, odobrenje privremenog boravka, koji zahtjev je tužitelju AĐ odbijen s obrazloženjem koje je dano u osporavanom rješenju, te članak 42. ZUS-a kojeg u presudi citira prvostupanjski sud, pravilno je u konkretnom predmetu odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka. U obrazloženju rješenja suda među ostalim navedeno je da je tužitelj dragovoljno napustio Republiku Hrvatsku odnosno dragovoljno izvršio dio osporavanog rješenja tuženika, a osim toga da tužitelji nisu uvjerljivo elaborirali zašto odgoda izvršenja rješenja tuženika ne bi bila protivna javnom interesu te je odgovoreno i na navode u vezi mjere opreza u kaznenom postupku.
8. Mjere kojima se ograničava pravo boravka u nekoj zemlji mogu u određenim slučajevima dovesti do povrede članka 8. Konvencije ako proizvedu nerazmjerne posljedice za privatni ili obiteljski život dotičnih pojedinaca, pri čemu se uzima u obzir pravedna ravnoteža između općeg interesa i interesa pojedinca, ali i okolnost da država u tom području uživa određenu slobodu procjene (Fernández Martínez protiv Španjolske [VV], br. 56030/07, stavak 114., ESLJP 2014).
9. Ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju rješenjem suda nije povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života tužitelja.
10. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, tužitelji razlozima navedenim u žalbi nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede ustavnih i konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS- a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
