Poslovni broj: Usž-1620/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SLAVONIJA BUS d.o.o., Novi Grad, Ulica Novi Grad 26a, OIB: 84931084664, kojeg zastupa opunomoćenik Robert Demo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juranović i drugi j.t.d., Nova Gradiška, Slavonskih graničara 8/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-865/2024-6 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-865/2024-6 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-865/2024-6 od 24. veljače 2025. u točki I. je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/443, urbroj: 513-04-24-2 od 29. travnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod, klasa:
UP/I-471-01/17-18/184, urbroj: 513-02-7058/25-21-30 od 8. studenog 2021. te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem Carinskog ureda Slavonski Brod od 8. studenog 2021. odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za obnovu postupka vođenog kod Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod pod klasom: UP/I-471-01/17- 18/184.
3. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u podnesenoj žalbi opisuje historijat predmeta te smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 2021., kojom je tužitelj oslobođen optužbe da je nezakonito koristio ili raspolagao energentima za koje nije plaćena trošarina, ili je primijenjeno oslobođenje od plaćanja trošarine, ili ih kupovao, prevozio, prerađivao, držao ili prodavao suprotno odredbama Zakona o trošarinama, nije prethodno pitanje o kojem se odlučivalo u upravnom postupku utvrđivanja i naplate trošarine. Naime, navodi da su činjenična osnova u upravnom postupku radi naplate trošarine i činjenična osnova u prekršajnom postupku potpuno iste. Iz činjenične osnove u optužnom aktu te izreci rješenja o prekršaju jasno proizlazi da je činjenični temelj za kažnjavanje u prekršajnom postupku identičan činjeničnim utvrđenjima u upravnom postupku poreznog nadzora radi naplate trošarina. S obzirom da je činjenična osnova, kako za naplatu trošarine u upravnom postupku poreznog nadzora i u prekršajnom postupku zbog prekršaja nezakonitog korištenja ili raspolaganja energentima identična, nameće se jedini logični zaključak da je oslobođenje od optužbe u prekršajnom postupku prethodno pitanje o kojem je nadležno tijelo odlučilo drugačije od upravnog tijela u upravnom postupku poreznog nadzora naplate trošarine jer je u oba postupka bilo potrebno utvrditi jesu li se ostvarila obilježja nezakonitog postupanja iz članka 90. stavak 2. Zakona o trošarinama. Naglašava kako je u prekršajnom postupku tužitelj oslobođen od optužbe jer nisu dokazana obilježja prekršaja, dakle nije dokazano (utvrđeno) nezakonito postupanje s energentima, koja činjenica je pretpostavka i za naplatu i obračun trošarine. Zauzimajući shvaćanje da presuda kojom je tužitelj oslobođen od optužbe za prekršaj nezakonitog postupanja sa energentima nije odluka kojom je odlučeno o prethodnom pitanju o kojem je odlučivalo upravno tijelo u postupku naplate trošarine dolazi se do situacije u kojoj u prekršajnom postupku nije dokazano nezakonito raspolaganje energentima, a u upravnom postupku jest, iako je u oba postupka isti činjenični supstrat te ista i pravna osnova, odnosno i u slučaju naplate trošarine i u slučaju postojanja prekršaja mora biti utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz članka 90. Zakona o trošarinama. S obzirom na sve rečeno, smatra da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kod ocjene jesu li ispunjene pretpostavke za obnovu upravnog postupka poreznog nadzora naplate trošarine, odnosno je li oslobađajuća presuda u prekršajnom postupku odluka kojom je nadležno tijelo kasnije odlučilo o bitnim točkama drugačije u odnosu na upravno tijelo koje je o tom pitanju odlučivalo kao prethodnom pitanju. Slijedom navedenog, predlaže pobijanu presudu poništiti i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz priloženog stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj rješenjem Carinskog ureda Slavonski Brod od 25. listopada 2017. obvezan na plaćanje trošarinskog duga (trošarine na energente) u iznosu određenom tim rješenjem. Žalba protiv tog prvostupanjskog rješenja odbijena je rješenjem tuženika od 23. siječnja 2020., a koje rješenje je ocijenjeno zakonitim presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-262/2020-10 od 27. siječnja 2021. Protiv navedene presude izjavljena žalba tužitelja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2119/2021-3 od 1. prosinca 2021.
8. Nadalje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom, poslovni broj: Fpž-327/2018 od 1. srpnja 2021. tužitelja je oslobodio od optužbe da bi nezakonito koristio ili raspolagao energentima na koje je visina trošarine snižena ili energentima za koje nije plaćena trošarina ili je primijenjeno oslobođenje od plaćanja trošarine ili ih kupuje, prevozi, prerađuje, drži ili prodaje suprotno odredbama ovog Zakona pa da bi time počinio prekršaj iz članka 102. a) stavak 1. točke 55. Zakona o trošarinama.
9. Tužitelj je podnio prijedlog za obnovu postupka temeljem odredbe članka 123. stavak 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) uz obrazloženje da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, donoseći presudu kojom se tužitelj oslobađa optužbe, riješio prethodno pitanje koje se odnosilo na nezakonito postupanje energentima od strane predlagatelja, a koje je prethodno pitanje bila osnova temeljem koje je predlagatelju utvrđena obveza plaćanja trošarinskog duga.
10. Člankom 123. stavak 2. točka 3. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo o bitnim točkama drugačije.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud navodi da se pitanje prekršajne odgovornosti ne može podvesti pod definiciju prethodnog pitanja iz članka 55. stavak 1. ZUP-a jer su upravni postupak i upravni spor različiti i odvojeni postupci od prekršajnih postupaka, pri čemu pravilnost radnji i odluka donesenih u prekršajnom postupku ne može biti preispitivana u upravnom postupku niti u upravnom sporu.
12. Napominje se kako je svrha naplate dužne trošarine nadoknada manje plaćene trošarine, to jest naknade potpuno uskraćenog iznosa dužne trošarine kao prihoda Državnog proračuna, a ne prekršajno kažnjavanje s ciljem opće prevencije, pri čemu porezno upravni postupak i naplata trošarine u smislu odredbi trošarinskih propisa tijekom kojeg se poreznim rješenjem utvrđuje naknada naplate trošarine predstavlja provedbu odredbi poreznog prava s ciljem dužnog prikupljanja poreznog prihoda, odnosno oporezivanje trošarinskih proizvoda koje se odnosi na osobe koje u poreznom pravnom smislu raspolažu trošarinskim proizvodima
13. Nadalje, prema ocjeni ovoga Suda nije povrijeđeno načelo ne bis in idem, kako to pogrešno smatra tužitelj obzirom da plaćanje trošarinskog duga u konkretnom slučaju nema značajke prekršajne kazne i odvraćanja s ciljem specijalne i opće prevencije koje je u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda karakteristično za prekršajno pravne sankcije propisane u prekršajnom zakonodavstvu, dok je cilj naplate trošarine naknada manje plaćene trošarine, odnosno naknada potpuno uskraćenog iznosa trošarine kao prihoda Državnog proračuna, a ne kažnjavanje. Stoga, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se radi o dva potpuno odvojena postupka pa u konkretnom slučaju odgovornost za počinjenje prekršaja ne utječe na pitanje naplate trošarine kao poreza, niti predstavlja prethodno pitanje.
13. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. Na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
