Poslovni broj: Usž-4055/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ĐHiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske , Prisavlje 14 , Zagreb , OIB: 87892589782 , radi izdavanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us l-179/2025-11 od 10. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us l-179/2025-11 od 10. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske , klasa: UP/II-335-06/24-01/119 , urbroj: 529-06-03-02/1-24-2 od 21. studenoga 2024. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije , Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam. i more , klasa: UP/I-335-03/24-01/1692 , urbroj: 2117-08/5-24-4 od 11. listopada 2024. te da sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar na način na koji će se izdati stalno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 21. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije , Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more , klasa: UP/I-335-03/24-01/1692 , urbroj: 2117-08/5- 24-4 od 11. listopada 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u [adresa], [adresa].

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj iznosi kronologiju predmetnog slučaja. Ističe da u osporenom rješenju nije navedeno da je kuća, u kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt dvojna te da na drugom katu i potkrovlju iste živi obitelji ĐH i ĆH, dok obitelj PH živi u prizemlju, na prvom katu sa vrtom i vrtnom kućicom na adresi [adresa], da obitelji koriste posebne ulaze na različitim adresama te da tužitelj suvlasnik 136/576 dijela kuće, a njegov brat MH suvlasnik 136/576 dijela kuće, stoga da je obitelj MH suvlasnik 47,22% dijela kuće. Navodi da sukladno propisima od 1. siječnja 2025. suvlasnici koji su suvlasnici većim od 2/3 objekta ne trebaju suglasnost drugih suvlasnika. Tužitelj u žalbi ukazuje na druge postupke vođenje povodom predmetne upravne stvari. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine rješenje od 11. listopada 2024. i rješenje od 21. studenoga 2024., poništi osporenu prvostupanjsku presudu te odobri izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da u žalbi tužitelja ne postoje razlozi zbog kojih se pobija osporena presuda prvostupanjskog suda te predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog koji se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more od 11. listopada 2024. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u [adresa] iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaze da ispunjava uvjete propisane odredbom članka 34. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.)

8. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da je tužitelj 20. svibnja 2024. zatražio izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu u [adresa], da ga je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 22. srpnja 2024. pozvalo da dostavi dokaz o vlasništvu objekta na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odnosno suglasnost svih uknjiženih suvlasnika predmetne zgrade te dokaz da građevina u kojoj se nalaze objekti u kojima će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu udovoljava posebnim uvjetima, no tužitelj po tom pozivu nije postupio niti u naknadno ostavljenom roku. Slijedom navedenog, prema shvaćanju prvostupanjskog suda bilo je opravdano odbiti tužiteljev zahtjev.

9. Odredbom članka 34. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete : 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

10. Člankom 34. stavkom 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se iznimno od stavka 2. toga članka, ako je u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, izdati privremeno rješenje kojim će se odlučiti o zahtjevu iznajmljivača za izdavanje rješenja o odobrenju, a najdulje do 31. prosinca 2024., ako ispunjava uvjete iz stavka 2. točke 2. ovoga članka.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se predmetni smještajni objekt nalazi u kući u nepodijeljenom suvlasništvu te da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu potrebna suglasnost svih suvlasnika. Naime, rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga izdaje se iznajmljivaču na neodređeno vrijeme, uz ispunjene uvjete propisane člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti pa takva djelatnost predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja nekretninom.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao na pravno stajalište ovoga Suda izraženo u presudi poslovni broj: Usž-480/18-2 od 25. listopada 2018. prema kojem se privremeno rješenje o odobrenju za obavljanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu može ukinuti zbog izostanka suglasnosti suvlasnika nekretnine na kojoj suvlasništvo nije razvrgnuto, s obzirom da je pogrešno odredbu članka 34. stavka 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti tumačiti izolirano od cjeline i smisla cjelovitog članka Zakona kao i Zakona u cjelini. Slijedom navedenoga, za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nužno je kumulativno ispunjenje svih zakonom propisanih uvjeta, uključujući i pribavljanje suglasnosti svih suvlasnika predmetne nekretnine. Budući da tužitelj nije dostavio dokaze o postojanju takve suglasnosti, pravilno je zaključeno da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

13. U odnosu na prigovor tužitelja da je predmetna nekretnina u naravi podijeljena, budući da se radi o dvojnoj kući u kojoj u potkrovlju živi obitelji ĐH i MH, a u prizemlju obitelji PH, pri čemu predmetna nekretnina nije etažirana te je u tijeku spor u vezi vlasništva nad istoj ukazuje se na presudu ovoga Suda poslovni broj: Usž-2209/19 od 8. listopada 2020. u kojoj je Sud zauzeo stav da je pogrešan zaključak da time što je nekretnina podijeljena između suvlasnika u naravi, ne i formalno, odnosno kada ista nije etažirana, nije potreba suglasnost ostalih suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

14. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu , 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković