Poslovni broj: Usž-4288/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŠTZ, iz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije , Upravni odjel za financije, Split, Domovinskog rata , OIB: 40781519492 , radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I- 2020/2024-9 od 20. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2020/2024-9 od 20. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-410-06/24-0001/0067 , URBROJ: 2181/1-09/04-24-0002 od 14. lipnja 2024. i rješenja Općine Šolta , Jedinstvenog upravnog odjela. , KLASA: UP/I-410-15/23-01/1414 , URBROJ: 2181-49-04-23-1 od 18. travnja 2023.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Šolta , Jedinstvenog upravnog odjela , KLASA: UP/I-410-15/23-01/1414 , URBROJ: 2181-49-04-23-1 od 18. travnja 2023. kojim je tužitelj utvrdio obveznikom plaćanja poreza na kuću za odmor. u iznosu od 99,50 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je tuženik propustio u dokaznom postupku utvrditi stvarno formalno-pravno stanje vlasništva predmetne kuće i da u rješenju pogrešno stoga navodi da je samo tužitelj vlasnik kuće. Ističe da sporno rješenje nije doneseno sukladno Odluci o lokalnim porezima Općine Šolta jer istim nisu obuhvaćeni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu, a podredno da vrati predmet na odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj suvlasnik kuće u [adresa], na adresi [adresa] i da mu je za dio korisne površine od 50m2 utvrđena obveza poreza na kuću za odmor jer je utvrđeno da se predmetna kuća koristi povremeno ili sezonski, a sve s obzirom da je potrošnja vode tijekom godine minimalna, dok je u ljetnim mjesecima povećana, da je većina kupovina u mjestu u kojem se predmetna nekretnina nalazi, a za koje je tužitelj priložio maloprodajne račune obavljena tijekom vikenda i jer je tužitelj troškove prijevoza na posao i s posla ostvarivao s adrese [adresa].
8. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23. - dalje: ZLP) propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
9. Odredbom članka 25. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud na temelju činjenice da je potrošnja vode tijekom godine minimalna, au ljetnim mjesecima povećana , da je većina kupovina u mjestu u kojem se nalazi nekretnina obavljena tijekom vikenda i da pravo na naknadu troškova prijevoza na posao is posao ostvaruje s adrese [adresa], [adresa]ocijenio je da se predmetna kuća koristi povremeno ili sezonski. Tužitelj na kojem je teret dokaza činjenica koje smanjuju ili ukidaju porez nije dokazao postojanje takvih činjenica.
11. Prigovor tužitelja da pobijanim rješenjem nisu obuhvaćeni svi suvlasnici predmetne nekretnine nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari jer je predmet ocjene u ovoj upravnoj stvari utvrđivanje obveze poreza na kuću za odmor tužitelju .
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, već na temelju toga sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu , 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća :
Blanša Turić
